Povežite se sa nama

Region

Nebojša Čović poručio zvaničnoj Podgorici: Okrenite se sebi, izvršite temeljnu lustraciju i suzbijte spoljne uticaje inače ćete doživjeti krah i povratak DPS-a na vlast

Objavljeno

-

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

“Kada čistite korov, nije dovoljno da ga samo posiječete nad zemljom, jer on ima duboke korijene, koji ispod površine jačaju i čekaju povoljan trenutak da ponovo izbiju i uguše sve oko sebe”, saopštio je bivši gradonačelnik Beograda, potpredsjednik Vlade Srbije i šef Koordinacionog tijela za Kosovo  Nebojša Čović u intervjuu za  portal Borba.

Ovim riječima, Čović je najslikovitije opisao trenutnu političku situaciju u Crnoj Gori, u kojoj nova vlast bezuspješno (ne)pokušava da napravi otklon od 30-ogodišnje vladavine DPS-a.

Kako je naglasio, trenutnu političku blokadu i nefunkcionalnost vlasti u Podgorici svojim činjenjem dodatno su pospješile svojim djelovanjem određene međunarodne strukture i pojedine zapadne ambasade u Crnoj Gori.

Kao nekadašnji visoki državni funkcioner u Vladi Srbije, Čović je ocijenio kontraproduktivnim poteze Vlade Crne Gore vezani za angažovanje za angažovanje istrošenih političkih kadrova iz Srbije koji su do 2012. godine svojom nesposobnošću rasparčali i uništili Demokratsku stranku.

Čović je stava da će odnosi između Srbije i Crne Gore biti normalizovani kako uticaj bivšeg DPS-ovog režima bude sve više slabio. Kao glavnog krivca izuzetno loših odnosa između Beograda i Podgorice, naš sagovornik vidi u Milu Đukanoviću koji koordinisano sa malim brojem zapadnih političara srednjeg ranga, vrši kontinuirani pritisak na novu crnogorsku vlast da pokaže „čvrstinu“ u odnosima sa Srbijom.

 

1. Kako komentarišete trenutnu političku situaciju u regionu i da li Vas ista podsjeća na 90-te godine prošlog vijeka, te kako komentarišete konstantne pritiske kojima je srpski narod izložen naročito u Republici Srpskoj i na Kosovu? Da li međunarodni faktor preko svojih poslušnika u regionu pokušava da uvuče Srbiju u novo balkansko bure baruta iz kojeg pojedine zemlje bivše Jugoslavije očigledno još nisu izašle?

Postoji više razloga za trenutnu političku situaciju na Zapadnom Balkanu. U pravu ste da postoje određeni elementi u regionu koji pokušavaju da vaskrsnu retoriku 90-ih godina kako bi zaštitili sebe i sopstvenu moć i interese, ili, kada su određeni djelovi međunarodne zajednice u pitanju, kako bi zaokružili neuspjele projekte kreirane neprincipijelnim djelovanjem zapadnih sila u poslednjoj deceniji prošlog vijeka. U okolnostima ubrzane preraspodjele moći u svijetu i prestanka hegemonije SAD, iz koje su mnoge zapadne sile crpjele svoju moć poslednjih nekoliko decenija, oni, čija moć blijedi, pokušavaju da po svaku cijenu zaustave taj proces, čak i ako bi ta cijena bila novi sukob, ma kako ograničenog intenziteta bio, na istoku Evrope ili u južnom kineskom moru.

Tu je i taj obnovljeni napor da se svijet podijeli na „naše“ i „njihove“, na šta ću se kasnije osvrnuti i u nacionalnom kontekstu. Pored toga, postoji užurbanost da se neki, kako se ispostavilo, duboko neuspješni procesi, upitni iz perspektive poštovanja međunarodnog prava, zaokruže po svaku cijenu dok još postoji kakva-takva dominacija njihovih kreatora. U tom kontekstu treba posmatrati i pritiske na srpski narod u regionu, a prije svega u Republici Srpskoj i na Kosovu i Metohiji. Ništa ne traje vječno, pa ni ovi pritisci ni moć mentora ovih procesa. Prijetnje oružanim sukobima i prizivanje devedesetih pokazuju nemoć onih koji prijete. Mi moramo da znamo koji su naši interesi i koje su naše, kako je to sada popularno da se kaže, crvene linije i da bez obzira na ove pritiske, mudro i strpljivo sačuvamo i jedne i druge.

2. Kakva je Vaša ocjena rada Vlade Crne Gore nakon godinu dana rada i trenutne političke situacije u Crnoj Gori, te na koji način se može izaći iz političke krize koje već nekoliko mjeseci blokira državu?

Objektivno, nova crnogorska vlast se od formiranja suočila sa mnoštvom izuzetno ozbiljnih problema, uključujući i opasnost od bankrota zemlje, koji su posljedica više od 30 godina vladavine režima i porodice Mila Đukanovića. U uslovima globalne krize izazvane pandemijom, rješavanje ovih naslijedjenih problema je višestruko otežano. I u najidealnijim uslovima, veoma je teško odabrati stručne i nekompromitovane kadrove i formirati efikasne institucije, a naročito poslije višedecenijske vladavine kleptokratskog režima kakav je postojao u Crnoj Gori.

Kada čistite korov, nije dovoljno da ga samo posiječete nad zemljom, jer on ima duboke korijene, koji ispod površine jačaju i čekaju povoljan trenutak da ponovo izbiju i uguše sve oko sebe. Naslijeđeni problemi su, sami po sebi, dovoljno veliki izazov, ali napore novih vlasti za njihovo rješavanje od samog početka aktivno potkopavaju upravo ti ostaci režima u svim crnogorskim institucijama, koji iznutra rade na povratku DPS-a na vlast. Teška misija nove Vlade Crne Gore je u ovih prvih godinu dodatno otežana i pokušajima određenih međunarodnih struktura i pojedinih ambasada u Podgorici da kadriraju i upravljaju njenim radom, što je imalo i negativan uticaj na jedinstvo vladajuće koalicije.

Svi ovi pritisci za posljedicu imaju dezorijentisanost i nedosljednost u dogovorenom djelovanju koje su dovele do političke krize koja mjesecima blokira državu, što je upravo ono što bivši režim želi. Iz sopstvenog političkog iskustva znam kakve su posljedice ovakvog uplitanja stranaca, koje je svojevremeno dovelo do razdora u DOS-u i katastrofalnih posljedica, uključujući i ubistvo premijera Đinđića. Ma kako dobronamerni bili, naši strani partneri koriste i pritiske i podršku prije svega da bi ostvarili interese sopstvenih zemalja, a interesi zemlje na čije političare vrše te pritiske su u drugom planu. Iako apsolutno podržavam i preporučujem njegovanje bliskih i konstruktivnih odnosa sa partnerima iz međunarodne zajednice, moj dobronamjerni savjet vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori je da se okrene sebi i dogovorenim principima, da izvrši dosljednu i temeljnu lustraciju i ne dozvoli da spoljni uticaji dovedu do njenog kraha.

 

3. Kako komentarišete to što su odnosi između Srbije i Crne Gore i dalje na izrazito niskom nivou kao za vrijeme kada je vlast u Crnoj Goru vršio DPS, te ko je najodgovorniji za to po Vašem mišljenju?

Razlozi za ovakve odnose su mnogobrojni i složeni. Sa jedne strane, kada god imate neke zakulisne radnje u Crnoj Gori, diže se dimna zavjesa zaoštravanjem retorike u odnosima sa Srbijom. Sjetite se samo besmislenih optužbi koje su išle u pravcu Beograda i u Koštuničino i u Tadićevo vrijeme, i u vrijeme referenduma o nezavisnosti Crne Gore i u vrijeme referenduma o članstvu u NATO. I sada glavni uzrok za ovako neprirodno loše odnose treba tražiti u djelovanju Đukanovića i ostataka njegovog režima, čime se, koordinisano sa angažmanom jednog malog broja zapadnih političara srednjeg ranga, koje sa Đukanovićem vezuju lični interesi, vrši kontinuirani pritisak na novu crnogorsku vlast da pokaže „čvrstinu“ u odnosima sa zvaničnim Beogradom. Vjerujem da će vremenom, kako uticaj bivšeg režima sve više bude slabio, stvari doći na svoje mjesto, ko god tada bio na vlasti u Srbiji.

 

4. Za razliku od loših odnosa koje “gaji” sa zvaničnim Beogradom, nova crnogorska vlast očito mnogo bolje sarađuje sa kadrovima nekadašnje vlasti koja je do 2012. upravljala Srbijom. Naime, Vlada Zdravka Krivokapića profesionalno je angažovala za veliki novac na desetine kadrova koji su povezani sa strankama (DS, SDS, SSP) koje su vršile vlast u Srbiji do 2012. godine dok je DS bio jedinstven? Sa druge strane DPS je još više učvrstio veze sa tzv. drugosrbijanskim društveno-političkim miljeom. Oba ova “saveza” povezuje neskriven antagonizam prema aktuelnoj vlasti u Srbiji. Kako to komentarišete?

Kao što sam već pomenuo, distanciranje Vlade Zdravka Krivokapića od aktuelne vlasti u Srbiji je posljedica uticaja sa više strana, koje trpi od svog formiranja. Ovo „vaskrsenje“ nekih niže rangiranih kadrova iz redova bliskih nekadašnjoj Demokratskoj stranci, koji, ruku na srce, uz možda svega par časnih izuzetaka, teško da mogu da se pohvale sopstvenim rezultatima ili nekontraverznim političkim karijerama, je u velikoj meri nametnuto novoj crnogorskoj Vladi zbog pritisaka koje je od samog početka trpjela od strane dijela međunarodne zajednice. Naime, kao što sam rekao, postoji nekoliko pojedinaca u zapadnim strukturama, koji su i dalje bliski crnogorskom predsjedniku Đukanoviću i koje sa njim vežu lični, najčešće materijalni, interesi, koji od formiranja Vlade Zdravka Krivokapića kod svojih administracija aktivno lobiraju za Đukanovićev opstanak, šireći lažni narativ o opasnosti od „malignog uticaja Rusije, Srbije i Srpske pravoslavne crkve i velikosrpskog hegemonizma“ prije svega po ostanak Crne Gore u NATO. To čine sinhronizovano sa samim Đukanovićem, optužujući dio koalicije koja je pobijedila na prošlogodišnjim izborima za podršku ovom uticaju i aktivno sabotirajući novu Vladu. Posljedica ovog ličnog angažmana pomenutih pojedinaca je da, iako uticajne zapadne zemlje iskreno žele da Đukanoviću vide leđa, one istovremeno pokušavaju da naprave neki zaštitni mehanizam kojim bi spriječile značajnije odstupanje od poslušničkog kursa kojim je Đukanović, da bi zaštitio sebe i svoj kleptokratski sistem, posljednje dvije decenije vodio Crnu Goru.

Otuda i insistiranje nekih ambasadora u Podgorici na vodećoj ulozi pojedinih lidera pobjedničke koalicije, koja je objektivno nesrazmjerna njihovom rezultatu na izborima, a koje oni smatraju podobnijim i, možda, prilježnijim za uticaje od ostalih. Ne zaboravimo i objektivni izazov formiranja Vlade i pratećih struktura u sistemu u kojem je tri decenije vladala jedna stranka, u kojem je vladala jedna porodica. Vi jednostavno raspolažete kadrovima koji, ma kako stručni bili, nemaju institucionalno iskustvo, jer je rad u institucijama bilo „pravo i privilegija“ onih koji su bili bliski Đukanovićevom režimu. Sve ove okolnosti su otvorile prostor za uhlebljivanje nekih istrošenih političkih kadrova iz Srbije. Iskreno, nisam siguran koliko takvim potezom Krivokapićeva Vlada radi u korist svoje štete i za to još debelo plaća, jer, realno, oni teško da mogu da se pohvale nekim rezultatom, i na nacionalnom i na stranačkom nivou. Dovoljno je samo da pogledate katastrofalne rezultate institucija u kojima su oni bili angažovani, koji su i doveli do uspona Srpske napredne stranke, ili, na primjer, kada su u pitanju oni koji su bili bliski najjačoj srpskoj političkoj stranci sa početka dvehiljaditih, Demokratskoj stranci, šta su uradili sopstvenoj stranci, koja je rasparčana i više ne predstavlja apsolutno nikakav faktor na političkoj sceni Srbije.

5. Kako komentarišete trenutno političko djelovanje predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića koji ne propušta priliku da zvanični Beograd optuži za velikosrpski hegemonizam u regionu?

Takav pristup nije prisutan samo kod predsjednika Crne Gore, već i šire u regionu. Kada nemate rezultat ili želite da sakrijete sopstvene zloupotrebe ili sopstvenu nemoć, najlakše je pokušati da pažnju skrenete podjelama i „zvečećim“ optužbama usmjerenim ka Srbiji. Ne radi se u potpunosti ni o tome da su oni od kojih dolaze takve optužbe ostali mentalno zarobljeni u devedesetim godinama, kada je takav stav automatski značio i bezrezervnu podršku zapadnih međunarodnih činilaca, jer je to bio „dokaz ispravnosti“ zapadnog propagandnog narativa satanizacije Srba.

Optužbe upućene Beogradu zbog „velikosrpskog hegemonizma“ su lična slamka spasa ovih političara koje je, realno, odavno pregazilo vrijeme, jer bi, kako to oni vide, one trebalo da im, sa jedne strane, obezbijede međunarodnu podršku za opstanak na vlasti, dok bi produbljivanje netrpeljivosti i podjela među samim građanima trebalo da na unutrašnjem planu obezbijedi podršku u dijelu birača stvaranjem osjećaja ugroženosti i percepcije da „odbrana“ treba da ima prioritet u odnosu na odgovornu i poštenu vlast. Ono što je opasno je to što se, zarad isključivo lične koristi, stvara i potpiruje taj lažni međuetnički jaz u društvu na „naše“ i „njihove“, koji nosi sa sobom teške posledice po svako društvo, pa i crnogorsko, jer ih, umjesto ka budućnosti, razvoju i boljem kvalitetu života za sve, okreće ka odavno prevaziđenoj prošlosti.

Kriterijum za nečiji dolazak i ostanak na vlasti treba da bude stručnost, vizija, dostojnost i poštenje, a ne to da li je „naš“ ili „njihov“, a to su, u kleptokratskom sistemu, kakav je decenijama vladao u Crnoj Gori, sistematski zamagljivali takozvani spin doktori bliski vrhu vlasti. I ovo je samo opasan pokušaj da se građani izmanipulišu kako bi se malo produžio sopstveni, odavno istekli rok upotrebe i kako bi se po svaki cijenu sačuvala moć.

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
3 komentara
Prijava
Notifikacija
guest
3 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najviše glasova
Inline reakcije
Prokomentarišite i vi
RIR
RIR
01.01.2022. 17:42

Kako ova svastacina da daje savjete o potrebu lustracije -a što je Srbija uradila a proizvela genocid ,glavna i odgovorna za rat i pogibiju i rasaljavanje vise stotina hiljada ljudi ,nije se suočila sa proslošcu vec se ponovo naoruzava i pravi haos vec u regionu …
a ovaj PROFIL je inače dobar drug sa prevarantom koji je prevario odbjeglog BD koji se liječi u BG…to je taj nivo Čovica…

Zekovic Bobo
Zekovic Bobo
01.01.2022. 18:12

Covic Nebojsa je jedan od klucara-tamnicara casne, plemenite i pametne Srbije, olicenje kukavickog priglupog i neobrazovanog, prevokatora, mafijasa i siledzije na funkciji placenika svakog zlocinackog i lopovskog rezima Srbije. Crnogorcima je ispod svakog nivoa da isto kao sa Seseljom, Vucicem, Milosevicem,Kostunicom, Tadicem komunicira na bilo koji nacin sa ovim Likom.

Breeee
Breeee
03.01.2022. 11:25

Sličan se sličnom raduje. Nesoj nesoju. Borba Čoviću. Ne pomenu Živković Vesnu – besnu?! Vlasnicu FMPea i rado pominjanu personu među navijačima…?

Sponzor

Najčitanije