Povežite se sa nama

Vijesti

Bećković: Vrijeme je da se kapela na Lovćenu vrati, ona je simbol pomirenja

Objavljeno

-

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Lozinka „Ne damo svetinje“ nije značila samo ne damo hramove, već i ne damo jezik i istoriju, kaže akademik

Akademik Matija Bećković kaže da do danas ne prestaje odavno započeto razdvajanje i komadanje svjetovnog od duhovnog Petra Drugog Petrovića Njegoša, a sve ne bi li se sa njim lakše razračunali.

„Nismo li se u to uvjerili i ovih godina u času kad se tadašnja vlast u Crnoj Gori odrekla svoje nacionalne prošlosti? Lozinka „Ne damo svetinje“ nije značila samo ne damo hramove, već i ne damo jezik, pismo, ime, istoriju i pamćenje“, kazao je Bećković u intervjuu za Glas Srpske.

Govoreći o kapeli na Lovćenu, Bećković kaže da je to Njegošev amanet i zavjet mitropolita Amfilohija.

„“Sumrak Lovćena“, kako je svoju sliku nazvao Petar Lubarda, bio je i sumrak Crne Gore. Njegoš je ražalovan, a crkva srušena. U međuvremenu je podignuto dvadesetak kapela, ne samo u Crnoj Gori. Vrijeme je da se posle dugog stranstvovanja vrati i Lovćen i kapela na njemu kao simbol ozdravljenja, pomirenja i povratka sebi“, smatra Bećković.

Na konstataciju novinara da je sada na djelu prekrajanje Njegoševog književnog djela u dnevnopolitičke svrhe, Bećković kaže „sva se ta vojska na Njegoša sprema, ali Njegoš ni abera nema“.

„Traže ga, a ne treba im. Kad bi htjeli da ga objavljuju u cjelosti, ne bi bilo nikakvih problema. Ali oni ga cenzurišu u namjeri da njihovo mišljenje bude i Njegoševo. Da je Njegoš htio da kaže ono što oni govore. Negdje su našli da se Njegoš negdje jednom na nekoj putnoj ispravi potpisao latinicom i taj potpis stavili na korice “Gorskog vijenca”. Pola sata sam stajao pred izlogom da odgonetnem tu arabesku i nisam uspijevao, sve dok mi knjižar nije utolio radoznalost“, navodi Bećković.

Istakao je da je Sveti Sava živio u 12. vijeku, a najviše stradao u 20. vijeku, dok je Njegoš živio u 19. vijeku, a najviše posmrtno stradao u 20. i 21. vijeku.

„Jedan je spaljen, a drugi sedam puta sahranjivan i još nije sahranjen. Uvlačeni su ni krivi ni dužni u aktuelne događaje, svlačeni na zemlju, povlačeni i tumačeni na najprizemnije i najvulgarnije načine. To su presedani kakvi se u drugim kulturama ne mogu ni zamisliti“, zaključio je Bećković.

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
2 komentara
Prijava
Notifikacija
guest
2 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najviše glasova
Inline reakcije
Prokomentarišite i vi
ćipur
ćipur
31.10.2021. 07:16

dodji ti da je vratis
po faci se vidi da je za ludaru

smilja
smilja
01.11.2021. 19:33

Ovaj je još živ? Mislila sam da neće preživjeti odlazak Amfilohija.

Sponzor

Najčitanije