Povežite se sa nama

Politika

BORBA ORKRIVA: Svi sukobi u Vladi Crne Gore

Objavljeno

-

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Pored neuspješnog pokušaja, ako ga je i uopšte i bilo, demontiranja DPS-ovog sistema i procesuiranja “njihovih krupnih riba”, sveukupnom lošem učinku ekspertske Vlade Zdravka Krivokapić kumovale su brojne nesuglasice između članova Vlade i narušeni međuljudski odnosi među njima.

Trenutno u Vladi tinjaju “sukobi” između premijera Zdravka Krivokapića i ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića zbog dešavanja na Cetinju uoči ustoličenja Mitroplita Joanikija i nepravovremenog postupanja policije. Takođe, od Mitropolitovog ustoličenja imamo situaciju da premijer i njegov zamjenik Dritan Abazović ni po jednom važnijem pitanju ne mogu pronaći “zajednički jezik”, već iznose oprečne stavove o policijskoj akciji na Cetinju i rekonstrukciji Vlade.

Kako Borba saznaje iz izvora bliskih Vladi, u posljednje vrijeme narušeni su odnosi između Krivokapića i ministra spoljnih poslova Đorđa Radulovića.

Treba navesti da već duže vrijeme ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić i njegove kolege zadužene za vođenje resora finansija, socijalnog staranja i ekonomskog razvoja Milojko Spajić i Jakov Milatović iznose suprostavljene poglede u vezi sa najvažnijim odlukama ekonomske i finansijke prirode.

Tako se Bojanić javno usprotivio formiranju državnog preduzeća “Montenegro Works”, a imao je suprotne stavove od ministra Spajića i po pitanju visine akciza na gorivo i tzv. Maršalovog plana.

Sve u svemu, loši međuljudski odnosi među činovnicima Krivokapićeve Vlade idu u prilog tezi da je aktuelnu izvšnu vlast neophodno rekonstruisati kako bi građanima isporučivala mnogo bolje rezultate od postojećih.

Narušeni međuljudski odnosi u Vladi Crne Gore su konstanta u njenom radu u posljednjih pola godina. Sa prvim nesuglasicama u izvršnoj vlasti poklapa se i početak krize između najjačeg konstituenta parlamentarne većine DF-a i premijera Krivokapića.

Prvi nesuglasice i rezovi u Vladi rezultirali su ostavkama premijerovih savjetnika za bezbjednost i unutrašnju politiku Aleksandra Novovića i Željka Savović, sredinom februara. Tada je došlo do prvih razmirica između Zdravka Krivokapića i DF-a po pitanju konkursa za izbor direktora Uprave policije, nakon što se advokat Dražen Medojević nije našao u užem izboru, odlukom Uprave za kadrove.

Ekspertska idila počela da se urušava smjenom Leposavića

Smjena ministra pravde Vladimira Leposavića uzburkala je duhove u samoj Vladi i dodatno je zategle odnose između premijera i DF-a. Krivokapić je pod pritiskom dijela javnosti i zapadnih ambasada poklekao i smijenio jednog od svojih eksperata, kojeg je sam birao, zbog izjave o Srebrenici koju je u prvi mah pohvalio. Premijer koji se do tada kleo u svoj ekspertski tim uz pomoć opozije predvođene DPS-om odrekao se usluga Leposavića koji je svojevremeno bio član Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske. Za smjenjivanje Leposavića nijesu bili svi ministri u Vladi, međutim nejedinstvo unutar svog tima po ovom pitanju Krivokapić je “ispeglao” uz pomoć opozicije i URE.

-Uopšte ne mogu da priznam ili ne priznam događaj o kojem nemam saznanje. Ja sam spreman da priznam da je u Srebrenici učinjen zločin genocida kada se to i nedvosmisleno utvrdi-izjavio je ministar Leposavić tokom ministarskog sata u Skupštini 26. marta, odgovarajući na poslaničko pitanje Andrije Nikolića iz DPS-a da li je, kao ministar pravde i ljudskih i manjinskih prava, spreman da prizna da se u Srebrenici dogodio genocid.

Krivokapićeva kratka avantura sa DPS-om rezultirala je činjenicom da nakon 17. juna Vlada Crne Gore nema više podršku podršku 41 poslanika za izglasavanje zakona.

Nakon Leposavića smjenjivani redom Gojković, Milonjić, Radević, Vukićević…

Ljeto koje je za nama obilježile su čistke Srba iz javne uprave. Tada je premijer Krivokapiću na vrhuncu antisrpskog raspoloženja, koje se u zajedničkim kontinuiranim napadima  na zvanični Beograd, DF i odbijanju potpisavanja Temeljnog ugovora sa SPC-om, posmjenjivao nekoliko najbližih saradnika. Svim tim smijenjenim kadrovima zajedničko je to što su Srbi i što se nijesu slagali sa Krivokapićevim ljetošnjim djelovanjem koje umalo nije rezultiralo saradnjom sa DPS-om.

Najprije je 14. juna Krivokapić smijenio bliskog generalnog sekretara Vlade Boža Milonjića, koji je takođe bio član Pravnog saveta Mitropolije crnogorsko-primorske i advokat blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija. Najbližeg saradnika, premijer je smijenio zbog skandala u Patrijaršijskom domu u Beogradu kada prvi čovjek Vlade nije htio da potpiše Temeljni ugovor sa SPC-om, iako je to bilo dogovoreno. Milonjić je smijenjen jer je podsjetio Krivokapića na dato obećanje narodu koji je uz pomoć Crkve 30. avgusta izvojevao pobjedu nad odnarođenim DPS-ovim režimom.

– Tražio sam da se ispoštuje obećanje i data riječ. Baš kao što treba ispuniti svaku obavezu na putu evropskih integracija. Svoj stav sam iznio pred njegovom svetošću Patrijahom Porfirijem, tada vladikom Joanikijem, članovima Sinoda, Premijerom Krivokapićem, ministrima i savjetnicima. Razriješen sam sa funkcije, ali ne od svojih uvjerenja i obraza. Biće mi drago što ću ostati na strani naroda koji nas je doveo na vlast. Baš kao i predstavnici većine u parlamentu, dužni smo našoj Crkvi da obezbijedimo ravnopravan položaj, onakav kakav imaju i ostale vjerske zajednice u Crnoj Gori-poručio je Milonjić nakon smjene.

Istog dana (17. juna) kada je u Skupštini izglasana smjena Vladimira Leposavića, premijer Krivokapić je potpisao Odluku kojom je sa funkcije svoje savjetnice za ekonomska pitanja razriješio Gordanu Radović. Ona je predvodila listu “Ne damo Nikšić” u okviru koalicije sa Demokratama na lokalnim izborima održanim 14. marta.

Šest dana nakon Leposavićevog opoziva državni sekretar u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava Ivan Vukićević biva smijenjen, rješenjem koji je potpisao upravu premijer Krivokapić.

-Razrješava se Ivan Vukićević dužnosti državnog sekretara u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava zbog razrješenja ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava 42. Vlade Crne Gore-stoji u rješenju koje potpisuje premijer Zdravko Krivokapić.

Početkom jula, tačnije  2. tadašnjoj portparolki Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta Ljubici Gojković-Vukićević nije produžen ugovor o radu.

-Danas nakon svega, osjećam se poniženo i prevareno, budući da se sjećam šta mi je ministarka na početku obećala, a šta je rezultat danas: saznanje da sam ovakav način ostala bez posla. Cijeli moj radni angažman i odnos Bratić i saradnika prema meni jedino mogu opisati onom kultnom rečenicom iz filma “Maratonci trče počasni krug”: “Кo je vas poznavao, ni pakao mu neće teško pasti…” Nakon tri mjeseca rada, bez ikakvog objašnjenja i obrazloženja, koje se praktikuje u 21. vijeku, ministarka me je smijenila sa pozicije PR Ministarstva i rasporedila u Upravu za sport. Međutim, namjera Bratić nije bila da me prerasporedi tamo već da me otpusti, a moj premještaj je bio samo privremen, kako danas razumijem. Ovakav nehuman odnos prema zaposlenom, koji više liči na poigravanje sa mojim životom, je zaista nečuven. Pritom, ja i dalje ne znam razloge za moje otpuštanje, budući da je sa druge strane samo ćutanje.

Ne preostaje mi ništa sem da svoja prava potražim na Sudu što i planiram, nadajući se da se nikom više neće desiti slično. Mislila sam da sam nakon godina, koje sam provela na birou Zavoda za zapošljavanje trpeći diskriminaciju, doživjela da radim u svojoj Vladi. Sada više nisam tako sigurna da je ovo moja, tj “naša Vlada”. Čast časnim izuzecima koji u njoj rade-poručila je Gojković-Vukićević.

Krajem maja, isti resor napustio je i direktor Direktorata za tercijalno obrazovanje Danilo Alagić.

Iz svega navedenog se može zaključiti da je eksperimentalna, a ne ekspertska, Vlada neodrživa na duge staze i da se mora rekonstruisati. Status kvo samo će doprijnijeti nefunkcionalnosti Vlade u kojoj su međuljudski odnosi na nivou onog koji je vladao u fudbalskoj reprezentaciji Srbije i Crne Gore na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006. godine.

Epilog učešća te selekcije na toj smotri je svima poznat, a ako premijer Krivokapić ne želi da doživi sudbinu Ilije Petkovića, trebalo bi na vrijeme da povuče prave poteze.

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
1 Komentar
Prijava
Notifikacija
guest
1 Komentar
Najstariji
Najnoviji Najviše glasova
Inline reakcije
Prokomentarišite i vi
Volujak123
Volujak123
13.11.2021. 18:48

Koliko mi je poznato ovaj Gojković za kojeg novinar tvrdi da je Srbin je iz sela Velika,opština Plav.Ako je tako,bilo bi dobro da novinari ne pripisuju nacionalnu pripadnost koja apsolutno nije tačna.Ako se porijeklo najbolje utvrđuje „po krvi“,jasno je i istorijski potvrđeno da su svi Gojkovići iz Velike porijeklom od plemena Šalja iz sjeverne Albanije.Porijeklo vode od Čelje(neko kaže pogrešno Čere) koji se nastanio u selo Velika kao Albanac katoličke vjeroispovijesti 1711.godine.Ovaj podatak znaju svi velički Šaljani.

Sponzor

Najčitanije