Povežite se sa nama

Region

BUJANJE KORUPCIJE: Zašto Amerika pušta predsjednika Srbije niz vodu

Objavljeno

-

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Prva konkretna reakcija iz SAD samo je još jedna u nizu potvrda da je šef srpske države obrnuo pun krug i zaokružio svoj put do dna – počeo ja kao borac protiv korupcije, a sada je odgovoran za njeno bujanje

Sedmorica kongresmena uputila su pismo predsjedniku SAD Josephu Bidenu u kom su optužili predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je produbio korupciju u zemlji, da je odgovoran za gušenje slobode štampe i da je zloupotrebio medije za sopstvenu promociju.

Prva konkretna reakcija iz SAD samo je još jedna u nizu potvrda da je šef srpske države obrnuo pun krug i zaokružio svoj put do dna – počeo ja kao borac protiv korupcije, a sada je odgovoran za njeno bujanje, piše Nova.rs.

Od kad je došao na vlast i postao prvi potpredsjednik vlade, Aleksandar Vučić je radio na tome da svu moć u zemlji koncentriše kod sebe. Danas, praktično deset godina od promjene režima, Srbija je postala država u kojoj jedan čovjek odlučuje o svakom segmentu života, preuzima ulogu institucija, presuđuje “krivcima” i oslobađa “nevine”.

To su (mnogi bi rekli napokon) primjetili i predstavnici Kongresa u Sjedinjenim Američkim Državama, koji su u pismu predsjedniku SAD Josephu Bidenu, između ostalog, naveli da je Vučić odgovoran za rast korupcije u zemlji.

“Na nesreću po narod Srbije, izvještaji su pokazali da je predsjednik Vučić produbio korupciju u Srbiji, uključujući i korištenje krize sa koronavirusom, koju je koristio kao izgovor za trošenje državnog novca i nabavku respiratora. Predsjednik Vučić je otišao toliko daleko da je na Radio-televiziji Srbije rekao da je, dok je cijeli svijet tražio respiratore, Srbija dolazila do njih ‘polulegalno”, navodi se u pismu.

I ovog puta nije samo korupcija stavljena na teret šefa srpske države. Vapaji slobodnih medija, koje godinama predstavnici vlasti proganjaju, uništavajući živote njihovih novinara, konačno su se čuli. Kongresmeni su primjetili i da je vlast u Srbiji ohrabrila prorežimske medije da objavljuju privatne podatke novinara koji su otkrivali korupcionaške i kriminalne poslove elita.

“Nažalost, sloboda medija je dostigla novu najnižu tačku u Srbiji. Reporteri bez granica su istakli da je Srbija zemlja u kojoj su novinari gotovo svakodnevno izloženi napadima, koji najčešće dolaze od vladajuće elite i provladinih medija. Također je jasno da provladini mediji razvijaju i da su u obostrano korisnom odnosu sa vlašću u Srbiji. Kao jedan eklatantan primjer je RTV Pink, najveći privatni emiter u Srbiji, koji je dobio najmanje 7 miliona eura državnih kredita između 2014. i 2016. godine. Sljedeće godine, kada se predsjednik Vučić kandidovao za predsjednika, RTV Pink je njegovoj kampanji obezbjedila znatno više vremena, nego svim ostalim kandidatima zajedno. Čak su i poslovi mreže Telekom u većinskom državnom vlasništvu obavijeni velom tajne”, poručuju kongresmeni, navodi se.

Da paradoks bude veći, borba protiv korupcije i kriminala ustoličila je Vučića kao gospodara Srbije i zahvaljujući njoj je došao do ogromnog povjerenja građana. Danas je jasno da je u pitanju bila obmana javnosti i birača.

Hapšenje predstavnika bivše vlasti, koji su kasnije uglavnom oslobađani optužbi, sportski ribolov sa tajkunima, koje je hapsio, ljubio i potom puštao na slobodu, Srbiji nisu donijeli pravdu, niti su unaprijedili njen ugled u inostranstvu.

Naprotiv, jedini benefit od toga imao je sam Vučić. Uspio da anestezira javnost i zaslijepi glasače svojom “nepokolebljivošću” u borbi protiv “mafijaško-korupcionaške” hobotnice.

Država “srasla” sa kriminalom i zato na agendi nema borbe

Borba protiv kriminala i korupcije odavno je prestala da bude dio agende šefa srpske države.

Paralelno sa formiranjem prve zajedničke vlade SNS i SPS, počeo je i vrtoglavi politički uspon šefa naprednjaka Aleksandra Vučića, koji je u prvih godinu dana svoje vlasti gradio sebi imidž nepokolebljivog borca protiv korupcije i osobe koja će bez straha da uđe u obračun sa finansijskim moćnicima i kriminalcima.

Počeo je sa hapšenjem vlasnika Delta holdinga biznismena, Miroslava Miškovića i njegovog sina. Osumnjičeni su bili za malverzacije u putarskim preduzećima.

“Miroslav Mišković nije jači od države. Ja vam to večeras jasno i glasno kažem. Možda je on lično jači od Aleksandra Vučića. Jači je mnogo. Ali od države nije jači i država će pobijediti”, rekao je predsjednik uoči hapšenja vlasnika Delte.

Miroslav Mišković je po toj optužnici oslobođen ali mu je na teret naknadno stavljeno djelo „utaja poreza“. To suđenje i danas traje.

Nakon hapšenja Miškovića, Vučić je tvrdio da tužilaštvo ima jak predmet, te da je riječ o slučaju gdje je “isisano 33 miliona eura državnog novca”. Poslije najave da postoji mogućnost da se Mišković brani sa slobode, tadašnji potpredsjednik Vlade Srbije je reagovao sa negodovanjem, tvrdeći da bi to bio njegov lični poraz.

Naposlijetku to se i dogodilo.

Vlasnik Delte je bio samo početak. Vučić istovremeno najavljuje i obećavao da će razrješiti sve sporne privatizacije u zemlji s početka dvijehiljaditih. Čuvene 24 sporne privatizacije.

O tome kako je izgledala Vučićeva borba protiv korupcije i kriminala, govorio je u nedavnom razgovoru za nedeljnik NIN inspektor u penziji Siniša Janković, nekadašnji član Radne grupa za 24 sporne privatizacije.

Kako je rekao, pomenuta radna grupa je tada proširila svoje istrage na druge koruptivne poslove, ali da se u međuvremenu ispostavilo da se dobar rad u MUP-u plaća kaznama i degradacijom.

“Ova vlast nikada nije imala iskrenu namjeru da se upusti u iole ozbiljniju borbu protiv političke korupcije, kako su najavljivali kada su dolazili. Sada smo došli do toga da neko brani narkodilere i ubice, što je ranije bilo nezamislivo. Ni jedna politička vlast prije ove nije to radila”, rekao Janković.

NIN je prenio da je Janković, kao rukovodilac jednog tima koji je imao najviše uspjeha, ispričao kako su radili i kako su zaustavljeni kad su došli do moćnih ljudi povezanih sa vlastima.

“Кada smo došli do ljudi koji imaju veću moć i koji su se već povezali sa novom vlašću onda su počele opstrukcije na razne načine. U jesen 2012. godine, kada je Radna grupa počela da radi i kada je trebala da se prikažu rezulatati onda je Vučić izlazio u Skupštinu sa našim nedjeljnim prikazima i mahao najavljujući nova hapšenja. Svi oni koji su značajnije učestvovali u kriminalu i korupciji, a u početku su se povezali sa novim vlastima ostali su netaknuti”, ispričao je on.

Janković je objasnio da su uhapšeni “neki bivši ministri i Miroslav Mišković”, ali da oni tada nisu imali najveću moć. Dodao je da je Radna grupa raspuštena nakon dvije godine uz obrazloženje da mnogo košta – navodno dva miliona.

“Mi smo kroz krivične prijave, ono što nam je priznato, došli do sume od 800 miliona eura. Ono što nam nije dato da realizujemo, a vodili smo istrage do samog kraja je oko 1,2 milijarde eura. Nismo vodili samo istrage zbog privatizacije, već, na primjer, zbog korupcije sa đubrivom. Ušli smo duboku u istragu, na primjer, u Srbijagas, ali je Radna grupa ukinuta i nismo mogli da realizujemo. Zvali su nas Vučićeva grupa, a onda smo doživjeli ono što je Кafka napisao u Procesu. Pokrenuta je kampanja protiv nas sa namjerom da se stavi cijelo društvo pod kontrolu, pa i kriminal. To sada vidmo poslije ovoliko godina. Nikada nije poostojala iskrena volja ove političke vlasti da se obračuna sa kriminalom. Imali smo samo, kako sam nazvao u mojoj knjizi, pritvorsko meso, jer su hapšenja bila samo informacija za režimske medije. To su bili marginalci, a sve je prekinuto kada je vlast zaštitila glavne krivce koji su se povezali sa njom” rekao je, između ostalog, Janković.

Rezultat Vučićevog igrokaza – ustoličenje

Bez obzira na epilog hapšenja i obećanja politički profit je bio višestruka.

SNS je, zahvaljujući priči njenog lidera, da se bori protiv najveće društvene počasti savremenog doba, na parlamentarnim izborima 2014. godine osvojila 48,35 posto podrške, što je bio duplo bolji rezultat u odnosu na maj 2012. godine, kad su pod vođstvom Tomislava Nikolića došli sa 24,04 procenta glasova.

Nakon okončanja parlamentarnih izbora, Vučić je preuzeo funkciju premijera Srbije, a nakon toga i predsjedničku.

Istovremeno, dok je rasla moć lidera naprednjaka, priča o borbi protiv korupcije i kriminala je postepeno odlazila u zaborav i samo se sporadično pominjala u momentima kad su istraživanja javnog mnjenja ukazivala da je dobro reći nešto na tu temu.

Da je borba protiv korupcije i kriminala daleko ispod agende vlasti i prvog čovjeka države, pokazalo se u međuvremenu i na primjerima poput rušenja u Savamali, aferama “Krušik” i “Jovajica” i stvaranju klana Veljka Belivuka.

Ni u jednom od pomenutih slučajeva država, odnosno vladajuća stranka i njen lider, nisu spriječili širenje kriminala i korupcije. Štaviše, otkriveno je da su upravo predstavnici vlasti, direktno ili indirektno, bili učesnici ovih afera.

Koliko se sam predsjednik udaljio od priče s početka svoje vladavine, pokazuje pomenuto pismo kongresmena, ali i nastupi šefa države, poput nedavnog kad je otvoreno brani osumnjičenog narko bosa Predraga Koluviju.

“Taj čovjek je proveo dvije godine u pritvoru, ne postoji sličan slučaj da je čovjek za takvo krivično djelo bio dvije godine u pritvoru, a da se pritom vodi hajka zašto nije i dalje u pritvoru. Vrlo čudno složićete se jer on nije ubio nikoga, nije imao 10 tona kokaina ili nešto slično, već, koliko sam razumio, tonu marihuane, koliko pola okruženja, Nijemci i ostali su legalizovali. Što on također negira da je imao uopće. Ali dvije godine da provedete u pritvoru zbog nečega takvog, očigledno se neko plašio onoga što bi moglo da se čuje”, rekao je čovjek koji je za sebe tvrdio da je borac protiv korupcije i kriminala.

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
Klikni za komentar
Prijava
Notifikacija
guest
0 Komentara
Inline reakcije
Prokomentarišite i vi
Sponzor

Najčitanije