Povežite se sa nama

Društvo

DJUKANOVIĆ: Želi se falsifikovati popis stanovništva u Crnoj Gori

Objavljeno

-

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

U intervjuu za HRT predsjednik Crne Gore Milo Đukanović je kazao da kada je u pitanju popis jasno je, da se želi falsifikovati popis stanovništva u Crnoj Gori, želi se politikantski zloupotrijebiti i želi se dokazati da su navodno Srbi u Crnoj Gori ugroženi, zbog čega im je potrebna podrška države Srbije.

<<<Đukanović: Bokeljska mornarica neupitno nematerijalno dobro Crne Gore<<<

Predsjedniče Đukanoviću, Crna Gora je, kažu mnogi u najvećoj političkoj, pa možda i institucionalnoj krizi od uvođenja višestranačja. Situacija u parlamentu je dosta tijesna – 41 glas za većinu, prosrpska koalicijska većina. Vaš DPS 40 glasova. Najavljivali ste izglasavanje nepovjerenja Krivokapićevoj vladi i preko noći odustali od toga. Zašto? Nemate tu političku snagu ili?

Đukanović: Riječ je o jednoj dubokoj i kompleksnoj krizi koja je i politička i ekonomska i zdravstvena i institucionalna. Rezime: Evropska komisija je dala najlošiju ocjenu Crnoj Gori od trenutka prihvaćanja naše kandidature za članstvo u Evropskoj uniji. Kao imperativ se nameće da to stanje treba promijeniti. Demokratska partija socijalista na čijem sam čelu još uvijek je stranka koja je prihvatila podržati one druge političke strukture u Crnoj Gori koje žele promjenu. Opredijelili smo se da bismo najradije tu promjenu izvršili kroz prijevremene parlamentarne izbore. Nisam siguran da u ovom trenutku postoji konsenzus zainteresovanih političkih struktura za promjenu oko tog scenarija.

Čini mi se da prevagu odnosi scenarij koji preferira rearanžman izvršne vlasti u Crnoj Gori. Kazali smo da mi želimo promijeniti nepovoljnu realnost koju doživljavamo kao vrijeme propadanja Crne Gore, ili ćemo prihvatiti bilo koji scenarij koji će voditi promjeni vlasti. Nije došlo do promjene vlasti onog dana kada je bilo najavljeno, to je bio ponedjeljak 13. decembra. Neke od partija koje su dio tog političkog dogovora su tražili kratko, dodatno vrijeme – ne govorimo o mjesecima, govorimo o eventualnom periodu od mjesec dana – zbog adekvatnije pripreme za ono što treba učiniti i gdje bi i same trebale participirati. Naravno, pitanje je od tolikog značaja da nismo postavljali pitanje treba li prihvatiti tu odgodu i treba li osigurati da tijekom siječnja dođe do promjene izvršne vlasti.

Vaši politički protivnici optužuju Vas da vladate duže i od Lukašenka. Na prošlim izborima ste zapravo jurili 11. uzastopnu pobjedu. Kažu da ste i pali, odnosno vaša vlast, zbog korupcije, kleptokratije u tih 30 godina i da zapravo sad vrlo vješto politički koristite taj rovovski sukob prosrpske, u nekim elementima i pročetničke opcije i procrnogorske, i postavljate se kao jamac i temelj borbe za crnogorski opstanak. Jeste li vi doista taj zadnji jamac, “džoker” iz rukava opstanka nezavisne Crne Gore ili – kao što oni tvrde – potrošeni balkanski autokrat koji je teret za vlastitu zemlju?

Đukanović: Izvinjavam se svojim političkim konkurentima što smo pobjeđivali veoma legitimno tokom prethodnih 30 godina i, kao što znate, nijedan od tih izbornih procesa nije prošao, a da nije bio praćen od strane posmatračkih misija. Prihvatam da svako ko u kontinuitetu gubi ima pravo da se ljuti i da neodgovorno lijepi etikete onome ko ga pobjeđuje.

Nije tačno da je Demokratska partija socijalista izgubila zbog prekomjerne korupcije. Bilo bi apsolutno pogrešno tvrditi da u Crnoj Gori, kao i okolnim društvima, kao i u evropskom društvu, nema korupcije. Ima je, ali to definitivno nije nikakva posebnost, nikakva specifičnost, nikako naglašen problem u Crnoj Gori u odnosu na druge države. Jesam li ja garancija crnogorske nezavisnosti i crnogorskog državnog, nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta, ne bih to tako kazao. Neupitno je da sam u ovom ukupnom proteklom periodu bio na čelu politike koja se bavila i očuvanjem mira, i očuvanjem multietničkog sklada i građanskog društva koja je obnovila nezavisnost i Crnu Goru okrenula ka europskom sistemu vrijednosti i već je uvela u NATO.

Cetinje je simbol političkog crnogorstva, Cetinjski manastir simbol višestoljetne opstojnosti crnogorske države. Kako komentirate činjenicu da ga je nedavno Uprava za katastar i državnu imovinu upisala kao vlasništvo Mitropolije crnogorsko-primorske SPC-a, a nakon što je dotad to bilo vlasništvo grada Cetinja?

Đukanović: To komentiršem kao još jedan pokušaj uzurpacije crnogorskog kulturno-istorijskog i sakralnog nasljeđa, s jasnim političkim ciljem – da se izvrši srbizacija Crne Gore, da se pokaže da Crna Gora nema ni svoj državni, ni svoj kulturni, ni svoj nacionalni i vjerski identitet i da je samim time besmisleno postojanje još jedne srpske države. To je naravno politička intencija ideologa i promotera velikosrpskog nacionalizma, i u Crnoj Gori i u regiji. To je već duboko zona krivično-pravne odgovornosti, jer govorimo o pokušaju bespravne uzurpacije nečega što je izuzetno važno, istorijsko i državno dobro crne Gore… (…)…

Nemoguće je govoriti o tome da je finansiranje Cetinjskog manastira bilo od strane srpske crkve ili države Srbije. To je imovina države Crne Gore koja je ostala takvom i poslije 1920. godine, nakon što je ukinuta država Crna Gora, a formirana Srpska pravoslavna crkva. I sve je to trajalo do posljednjih godina, kada kreće uzurpacija tog sakralnog nasljeđa Crne Gore i sve se završava ovim, ja sam uvjeren, bezuspješnim pokušajem krajem ove godine, kada je zahvaljujući odlukama vlade Crne Gore, Uprava za katastar dobila nalog da tu imovinu upiše na vladu Crne Gore, a kasnije na zahtjev Srpske pravoslavne crkve, da je upiše kao imovinu Crnogorsko-primorske mitropolije Crkve Srbije. Prijestonica Cetinja se žalila. Ja vjerujem u pravni poredak Crne Gore, vjerujem da će se lako dokazati da je to imovina crnogorske prijestonice, a isto tako vjerujem da će pravni sistem Crne Gore u bliskoj budućnosti smoći snage da krivično-pravno procesuira uzurpatore.

Popis stanovništva koji je, kažu, odgođen pod američkim pritiskom, mnogi doživljavaju majkom svih bitaka u toj borbi procrnogorske i prosrpske političke ideje. Problematične su zapravo promjene zakona o državljanstvu koje bi navodno za više od 200 hiljada građana crnogorskog porijekla koji žive u Srbiji omogućile dobijanje državljanstva, nakon toga i ulaska u biračke popise. Mislite li da aktuelna prosrpska koaliciona vlada radi zapravo na mijenjanju demografske i biračke slike Crne Gore?

Đukanović: To je nesumnjivo i to bi mogli potvrditi brojni njihovi zakonodavni pokušaji tokom prethodnih 16 mjeseci, kada su pokušali dovesti u pitanje biračko pravo, pa time i građansko pravo u Crnoj Gori jednog značajnog dijela dijaspore Crne Gore, posebno u zapadnoevropskim zemljama koju dominantno čine predstavnici manjinskih naroda u Crnoj Gori. Takođe, bilo je i takvih ideja o kojima ste Vi govorili. To svjedoči da se velikosrpski nacionalizam suštinski nikada nije pomirio s crnogorskom nezavisnošću. Treba samo poslušati izjave, ne bilo koga, nego predsjednika Srbije, koji je u više navrata, kritikujući svog prethodnika, kazao da je Tadić svojevremeno dozvolio da Crna Gora postane nezavisna. Kao da smo pitali predsjednika Tadića ili predsjednika Vučića, a ne oslonili se na ono što je istorija i što je definirano međunarodno pravo kroz pravila Badinterove komisije s početka devedesetih godina iz vremena jugoslovenske krize.

Kada je u pitanju popis jasno je, želi se falsifikovati popis stanovništva u Crnoj Gori, želi se politikantski zloupotrijebiti i želi se dokazati da su navodno Srbi u Crnoj Gori ugroženi, zbog čega im je potrebna podrška države Srbije. Kako stoje činjenice, kazaću vam: 1981. godine u Srbiji je živjelo 147 000 Crnogoraca, 2011. godine u Srbiji živi 38000 Crnogoraca. Dakle, otprilike 110000 manje nego 30 godina ranije. Kada su u pitanju Srbi u Crnoj Gori, 1981. godine je u Crnoj Gori živjelo 9,3 odsto Srba. Trideset godina, kasnije, 2011., živi 28,7 odsto Srba. Dakle, toliko o asimilaciji predstavnika srpskog naroda u Crnoj Gori. I toliko o mogućnostima očuvanja crnogorskog nacionalnog i kulturnog identiteta Crnogoraca koji žive u Srbiji.

Kakva je trenutana situacija s, kažu, najskupljim autoputom na svijetu Bar-Boljare, koji je za mnoge simbol i mnogih koruptivnih radnji i afera. Upiru prstom u poslovne ljude i kompanije iz Vašeg okruženja. Podsjetiću, kredit od Kine uzet je za Vašeg premijerskog mandata. Pleše li Crna Gora i dalje po  ivici kineskog dužničkog ropstva, je li Vam sada žao što ste ušli u taj aranžman?

Đukanović: Nikako. Mislim da je za Crnu Goru bilo nasušno potrebno da izgradi taj autoput, da je to važno i zbog sigurnosti putovanja kroz Crnu Goru ali još i više – zbog integracije crnogorskog sjevera u Crnu Goru. Žao mi je da se to nije učinilo koju deceniju ranije, ali dobro je da se sada završava ta prva dionica. Kada je u pitanju sam aranžman s Kinom, to je bilo jedino moguće rješenje, zato što su sve druge ponude bile apsolutno neuporedive. Nemam nikakva saznanja da je bilo ko ozbiljan i bilo što konkretno spomenuo kao osnovanu sumnju za koruptivni aranžman u izgradnji autoputa. Nemam takvih saznanja.

Dakle, riječ je o političkom etiketiranju bez zaista ikakve argumentacije. I napokon, želim demantovati ocjenu koju ste izrekli, interpretirajući ocjene nekih drugih ljudi, da je riječ o najskupljem kilometru autoputa. Znate, taj ugovoreni kilometar autoputa u Crnoj Gori je otprilike oko 19 miliona eura. Kada znate da ta prva dionica počinje na 50 metara nadmorske visine, a završava se na oko 1200 metara nadmorske visine, onda vam je jasno koliko je komplikovana gradnja. Drugo, i tada to nipošto nije najskuplje. Imate kilometar autoputa između Švajcarske i Francuske za otprilike 35 miliona, imate u Slovačkoj 32 miliona, imate u Njemačkoj 26 miliona, u Austriji 25 miliona itd. Dakle, ovo nije najskuplji kilometar autoputa.

Ali je sada pitanje je li to trebalo Crnoj Gori, s obzirom na geopolitičke reperkusije koje su se izrodile iz toga, je li to bio najpametniji potez. Možete li odgovoriti na pitanje koje se iz strane perspektive, mnogih političara, eurozastupnika, analitičara, novinara, uvijek spominje, a to je da Crna Gora već godinama živi u raljama organiziranog kriminala i korupcije? Ovdje je novinske naslovnice punila vijest da je tona i pol kokaina zaplijenjena u Crnoj Gori nedavno. Nakon toga, i te inicijalne vijesti, to je nekako prošlo ispod radara. Što je s tom drogom i je li ta vrsta zapljene zapravo dokaz kako je Crna gora ulazna točka za mafiju na području jugoistočne Europe?

Đukanović: Nije. Riječ je o tome da smo svi pomalo postali zarobljenici političkih i medijskih interpretacija stanja u Crnoj Gori iz vremena dok se današnja vlast, a tadašnja opozicija, borila da dođe na vlast i koja je, u nedostatku argumenata da sebe predstavi kvalitetnijom nego što jeste i nego što se pokazalo u ovih 16 mjeseci otkako je došla na vlast, služila tim politikantskim etiketama. Ideja je bila što lošije predstaviti stanje u Crnoj Gori, da bi se obezbijedila međunarodna naklonost za promjenu vlasti. Ta informacija izgleda kao kuriozitet, toliko zaplijenjenog kokaina u jednoj relativno maloj državi. Trebamo svi razumjeti da je Crna Gora na trasi narko-trafikinga, bilo da je riječ o trgovini heroinom, koji potiče s istoka, prelazi preko Turske, pa preko Balkana ide ka zapadnoj Evropi, ili da je riječ o kokainu koji iz Južne Amerike, Španije, takođe prelazi preko evropskih luka i jedna od tih luka je i Crna Gora. I to je nešto valjda što svi pravilno razumijemo.

Ovaj kokain ko zna gdje je bio namijenjen, on je definitivno “pao” zahvaljujući međupolicijskoj saradnji, zahvaljujući informacijama koje je policija Crne Gore dobila od svojih inostranih partnera. Nisam siguran da je na pravi način ta informacija upotrijebljena, zato što mislim da je ideja bila da se ta trgovina samo dalje prati, da bi svi koji su u tom procesu otkrivanja došli do one najpoželjnije informacije, ko je naručilac i ko je krajnji korisnik. Plašim se da je ta okolnost, da se taj kokain u kontejneru banana našao u nekom trenutku u Crnoj Gori, iskorišćen od strane određenih političkih i policijskih struktura u Crnoj Gori, da se od toga napravi dobra politička priča. Ali mi ćemo nažalost svi zajedno, plašim se, sada ostati bez odgovora ko je naručilac, a ko krajnji korisnik.

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
Klikni za komentar
Prijava
Notifikacija
guest
0 Komentara
Inline reakcije
Prokomentarišite i vi
Sponzor

Najčitanije