Povežite se sa nama

Tema

DRAGAN BURSAĆ: Uloga promaje u srpskom svetu

Objavljeno

-

Dragan Bursać / Foto: FB
Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Svi znamo da je promaja najveći neprijatelj Srba. Dobro, tu su strani plaćenici, domaći izdajnici i autošovinisti, ali ne možete vječno plašiti srpske domaćine ovim egzotičnim pticama, koje najčešće, osim pustog targetiranja od strane svjetine, političara i tablioda, i ne rade ništa posbeno loše glede tog predatorskog srpskog sveta.

Muke sa pronalaskom unutrašnjeg neprijatelja

Potrebno je izmisliti većeg, jačeg i podmuklijeg neprijatelja, koji grize i ćapa samo tkivo Srbina, Srpkinje i Srpčeta. Naravno, za tu svrhu uvijek postoji prokuženi “unurašnji neprijatelj“, taj zastrašujći fantom koji, još od Knjaževine Srbije pa sve do DOS-ovih pulena, preuzima na svoja pleća purifikacijsku ulogu i tako klasifikovan pročišćava sav nesoj otpao od glave matice srpstva.

E, sad dolazimo do problema: Nije lako među srpske savremenik-glavaše, od Vučića do Dodika i Krivokapića, ubaciti tek tako element “domaćeg izdajnika”. Naprosto zato što je teško, preteško odrediti ko u nacionalističkom smislu radi najmanje za srpski svet. Dodik na zapadu, Krivokapić na jugu, a Vučić u tzv. matici svaki svojim poslom predano rade ili na dokidanju npr. državnosti Crne Gore ili Bosne i Hercegovine, ili na značaju i prerogativima pokrajine Vojvodine, pa im se u izvornoj dogmi srpskog sveta ”svi Srbi u jednoj državi, koja se Srbijom zove i kači pola zapadnog Balkana“ nema šta zamjeriti. Nacionalisti srpski, po vokaciji i opredjeljenju, ljudi kojima su pripadnici ostalih naroda i nacija ili nužno trpeće zlo, ili dio ratnog plijena, ili pusta prepreka za stvaranje ujedinjenog srpskog sveta, koji je izgleda već ujedinjen (čitati Vulina) besprijekorni su u ovoj utrci.

Igrokaz zvani Temeljni sporazum

I onda su se svi đuture dosjetili – promaje. A kad promaje nema, biće vještački stvorena! Za promaju, za orkestrirano otvaranje vrata i prozora je zadužena SPC i njen igrokaz oko raskola glede postavljanja mitropolita crnogorsko-primorskog.

Pa je smišljen Temeljni sporazum po kome crnogorski premijer Zdravko Krivokapić mora doći u Beograd na noge patrijarhu Vučiću, pardon Porfiriju, da potpiše srpsku okupaciju nekretnina u Crnoj Gori od strane SPC-a, a koji je kreirao velim Vučić i sateliti mu. Temeljac odobrava zajedno sa Dodikom, a i crkva je tu negdje, kao ikebana support. O tekstu samog temeljca nismo upoznati, zato što je on nebitan za ovu farsu, a ni narod ne pita mnogo.

Suština igrokaza je da Krivokapić kaže kvaziistroijsko NE patrijarhu Porfiriuju, ne bi li se dodvorio svojim glasačima u Crnoj Gori i pokazao neku nezavisnost, a zapravo sve što radi crnogorski premijer je kupovina vremena do konca oktobra, kad će isti Temeljni sporazum okupacioni potpisati, jer ga je gle čuda već odobrio, a sa druge strane Vučićevi tabloidi i popovi do neba telale kako je Krivokapić navodno izdao SPC i kako se izborom mitropolita petlja u unutrašnje stvari crkve. (Smijeh!)

U unutrašnje stvari Srpske pravoslavne crkve, znamo svi, petlja se svaki iole bitan srpski velikaš i tajkun, ali nije to sad tema. Tema je kako se “zli Krivokapić“ miješa pa preuzima doborovljnu ulogu “unutrašnjeg neprijatelja“, a ne bi li se kako dodvorio Vučiću i spasio dupe izbacivanja iz premijerske fotelje, makar do jeseni.

Litijaška šizofrenija

Ovim superspinom urađena je još jedna stvar, a to je razbucavanje paramilitantnog litijaškog pokreta, koji više ni sam ne zna da li je jebao ili trebao, preciznije – da li je litijao za pokojnog Amfilohija i njegovu poluautokefalnost SPC-a u Crnoj Gori ili je to radio za ujedinjenje svih Soraba pod kišobranom Aleksandra Vučića i Pećke patrijaršije u Beogradu. Ta zbunjenost lokalnih srpskih nacionalista u ovom slučaju može biti pogubna samo po nesrećnog Krivokapića, jer su u Crnoj Gori već mjesecima jasno podijeljeni na ljude koji žele slobodnu, nezavisnu i jedinstvenu građansku Crnu Goru i srpski polusvijet sa trojanskim i ostalim konjima, koji bi je pošto-poto uz amin SPC-a razbucao.

Ono, razbucao bi je i Krivokapić, samo je ovom hipereligioznom gaf-inženjeru, ljubitelju vatrene vode, čudesnim spletom okolnosti palo u (ne)čast da vodi ovu ponosnu zemlju. Što će reći – ostaće Zdravko bez dobro plaćenog radnog mjesta premijera, ukoliko se baš otvoreno prikloni najnovijoj izdaji svoje zemlje. Znamo svi da premijer Zdravko ne ljubi pretjerano ni zastavu, ni grb, pogotovo ne crnogorsku crkvu, možda ih on mrzi više i od Vučića i Dodika zajedno, ali je na stvari dobro, staro radno mjesto.

E zato igrokaz i promaja i Krivokapiću odgovaraju!

Partijarh Vučić i ostali popovi

Cilj je da Krivokapić (još neko vrijeme) zadrži svoje premijersko radno mjesto pokazujući izmaštanu “nazavisnost“, ali je takođe sa druge strane cilj isporučiti novu dozu srpstva od strane Vučića i uzdrmanog Dodika, i na koncu najprimarniji cilj je bez svake sumnje pokazati, makar u granicama srpskog sveta, izmaštanu nezavisnost SPC-a i samostalnost u donošenju odluka. Iako svi znamo da je za draftovanje – od patrijarha do onog prote u Donjoj Babušnici zadužen Onaj Koji Se Za Sve Pita, a to je Vučić, pa će i ovaj put da se bira i mitropolit crnogorsko-primorski, ne kako Zdravko ili litijaši kažu, nego kako Demijurg naredi.

Jebi ga, svako plaća svoju ulaznicu u promajno kolo, nije to prvi put da se tako što radi i izvodi, ali kad smo kod cijene ulaznica, znamo da domaćini imaju prednost, pa je naravno u temeljnom igrokazu sve na tanjiru i skoro besplatno dobio prvi skaut, dakle Vučić. A i Dodik je prilikom posjete Beogradu malo zasrbovao, posjetio nakakav opskurni okrugli sto sa temom o Dejtonu, čitaj o otcijepljenju entiteta Republika Srpska, što je za neinformisane stajalo i u pozivu, dakle zasrbovao je za pare organizatora, tako da smo dobili kompletnu višečinku, maestralno odigranu od strane svih glumaca.

Budućnost promaje u srpskom svetu

Spasila je mnogih muka glavare ta čuvena promaja, taj propuh, najveći srpski neprijatelj. Nisu mogli dobiti više poena srpski politički nacionalisti na vlasti ni stranim plaćeništvom, ni domaćom izdajom, ni novokomponovanim autošovinizmom, koliko je čitavu stvar izvukla pormaja.

I šta ćemo u budućnosti glede promaje, pardon srpskog sveta?

SPC će malo sačekati dok se ne useli, čitaj dok ne počne i pravno raspolagati najatraktivnijim zemljištem uz Jadran. Krivokapić je sebi kupio ljeto na stolici premijerskoj u Podgorici, Dodik se možda posljednji put kurčio mimo granica svog entitetskog tora, a glavni skaut Vučić pokazao da ima osjećaj i za režiju.

Primijetićete da ne spominjem tzv. opoziciju u Srbiji. Jednostavno zato što za njih u ovoj podjeli uloga, u ovom kastingu nema mjesta ni u inspicijenturi. Oni su negdje zarobljeni između nedavanja Kosova, traženja Dražinih kostiju, mizoginih paraporodičnih parada i međusobnog psećeg klanja po slabije gledanim lokalnim političkim TV rijalitijima.

Zapravo, ako ćemo pravo, ovaj tekst najviše govori o srpskoj opociziji, koje nema ni u promaji. Ona stoji tako zagledana u sebe i čeka da onog gore neko drugi eliminiše.

Ustvari, kultni novosadski bend Atheist Rap ima album koji se baš tako zove – Ja Eventualno Bih, Ako Njega Eliminišete. Skraćeno: JEBANJE!

Izvor: autonomija.net

 

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
Klikni za komentar
Prijava
Notifikacija
guest
0 Komentara
Inline reakcije
Prokomentarišite i vi
Sponzor

Najčitanije