Povežite se sa nama

Društvo

OBRAD PAVLOVIĆ: Živi zid šutnje

Objavljeno

-

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
„HOMO QUI TACERE NESCIT NESCIT DICERE Čovjek koji ne zna da ćuti ne zna ni da govori

„Koliko li je milenijuma prošlo otkako nijesam dobio pismo iz inostranstva više ni sam ne znam, ali su i onako ne preveliku volju za pisanjem ubile nove instant  – internet tehnologije, te savršene ubice svakog traga duhovnosti.

Tako meni prije neki dan stiže pismo od već pomalo zaboravljenog prijatelja iz Lime. Nijesam provjeravao kad je poslato, uostalom to nije ni bitno onima kojima se odavno nikuda ne žuri, a znaju da im nešto neopozivo i neizbježno žuri u susret.

Prijatelj u Južnoj Americi živi od kraja sedamdesetih godina. Lijepo se snašao, ima razvijene poslove, jednom riječju – zadovoljan… Trebalo je da ostanemo zajedno, ali ja tada nijesam imao hrabrosti da prelomim.
Ni danas sa sigurnošću ne mogu da kažem da li je to bio nedostatak hrabrosti ili pomalo oblutavljeli višak patriotizma. Zaljubljenici Hispanoameričke literature vjerovali smo da nešto od tih bajkovitih sadržaja možemo naći na obalama rijeka, koje valjaju svoje ogromne, zelene vode prema žednim okeanima, ili negdje u podnožjima Anda, đe u jednoj pjesmi staje kondorov let.
Prijatelj se peo na Akonkagvu i Popokatepetl, a ja nikada ni na vrh Durmitora!
Piše mi tako prijatelj nesavladan sjetom i nostalgijom, priznajem da sam mu uvijek pomalo zavidio što mu je i za ono kratkih godina življenja zavičaj prestao biti privlačan.
Nije to imalo nikakve veze sa političkim uvjerenjima i sličnim bjedastoćama, već mu je jednostavno bilo – dosta…
„Pozivam te prijatelju“ kaže u pismu, platiću ti avio-kartu u jednom smjeru, ukoliko si uspio da se izliječiš od viška patriotizma, a boluješ makar od zrnca nekadašnjeg kreativnog ludila. Ovdje u Peruu su vršena nekakva arheološka istraživanja (istina amaterska) ali na izvjestan način potvrđuju Tvoju, ničim naučno potkrjepljenu teoriju o porijeklu ljudske vrste.
Istina ni druge nemaju neko čvršće utemeljenje, ali su eto zvanično prihvaćene, na nivou različitih ideoloških stranputica.Tvoja teorija o porjeklu čovjeka zasniva se na potpuno neprirodnoj genetskoj kombinaciji nastaloj ukrštanjem ljenjivca i hijene.
Donekle se slažem da ljudi imaju osobine i jedne i druge životinske vrste, a koje će preovladati više zavisi od individualiteta nego od rase.
Nakon arheoloških otkrića stigle su brojne grupe antropologa iz čitavog svijeta. Na lokalnim televizijama nam probiše uši ozbiljnošću suprostavljenih teorija, kojima bi Ti mogao dati svojevrstan, osebujan doprinos.
Ovaj poziv stoji otvoren, pa makar Ti pomislio da sam našao dobar izgovor da se ponovo, poslije toliko godina, vidimo.
P.S. Moja unuka upravo završava studije antropologije u Briselu i želi da te upozna, pa možda navrati do Crne Gore.
Moguće da jedno ovakvo pismo ne bi privuklo bilo čiju pažnju da se njegovo prispijeće nije na volšeban način poklopilo sa nečim što se ovih dana dešava, a što sred sveopštih urušavanja identiteta i samopoštovanja u svojoj niskosti nadvišuje sve ono čemu smo svakodnevni, nevoljni svjedoci.
Naime jedna dama, jedna istinska dama je postala predmetom maltretiranja na aerodromu, preko kojeg se ulazi u „Bratsku“ državu. Koliko je bratska pokazuje svojim odnosom prema POSLANICI CRNOGORSKOG PARLAMENTA.
Neki odmah pronađoše i izgovor da je za to kriv onaj Vulin, privjesak baba Julin, a potom i privjesak u AV – AV (leksandar Vučić – Aleksandar Vulin) koaliciji, koja ne prekida da reži i laje na Crnu Goru.
Može im se dok je ovakvih na čelu naše države. Jer da nije takvih neko bi se ipak oglasio i stao u odbranu one koja je predstavnica naroda…I to kakva predstavnica!
Moguće da je svojim hrabrim i principijelnim istupima nabila kompleks nekima kojima su jedino muško obilježje brkovi…No šta će biti ako ih obriju.
Imalo je nekada u Crnoj Gori poštovanja prema ženskom rodu, izdignutog na nivo kulta. A bogami su ga i zasluživale. Od bezimenih heroina koje su ratnicima hranu prinosile i iz ljutih bojeva ih ranjene iznosile, do majke Živka Selića ili komite Baja Krdžića. u red sa njima može i Draginja Vuksanović Stanković, nepostiđena i bez spuštenog pogleda, a bogami će ga mnogi pred njom spuštiti.
Prvo oni koji spremno služe tuđinu, da bi se nalokali na tuđem koritu, do onih koji nemaju hrabrosti da se tome odupru.
Meni je karta za Limu otvorena!
Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
Klikni za komentar
Prijava
Notifikacija
guest
0 Komentara
Inline reakcije
Prokomentarišite i vi
Sponzor

Najčitanije