Povežite se sa nama

Ekonomija

SPAJIĆ: Evropa onomad (1971) – Evropa sad (2021)

Objavljeno

-

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Prije tačno 50 godina, na današnji dan – đed po kom sam dobio ime govorio je za Pobjedu kao direktor uspješnog kolektiva iz nerazvijene Crne Gore, a sa najvećim prosječnim primanjima za zaposlene u toj grani privrede u državi. Te 1971. godine, mjesečna zarada u zadruzi u Boljanićima kod Pljevalja bila je 170.000 starih dinara = 1.700 novih dinara, današnje vrijednosti od oko 652 eura.

Pokazao je da je drugačiji ekonomski model ne samo uspješniji, vec i prirodniji našem narodu i državi.

Tragično je nastradao 1972. godine zbog svojih progresivnih ideja i djela koja su kvarila smisao postojanja tadašnje političke „elite“ u Crnoj Gori, uprkos tome što je navodno bio podržavan na nivou federalne države.

Zadruga u Boljanićima za godinu je imala promet u vrijednosti od 900.000.000 starih dinara = 9.000.000 novih dinara, što je oko 3.265.000 sadašnjih eura.

Tekst objavljen u Pobjedi 30. decembra 1971.

 

Težnja da ljude zadrže ovdje i da se stvore uslovi da svaki poljoprivredni proizvođac živi bolje od rada na svom posjedu, bio je trnovit proces, ali je očigledan napredak radovao svakog dobronamjernog čovjeka.

SVEVREMENE POUKE PRIMJENJIVE SU I DANAS – USPJEH BAZIRAN NA:

• Fer kompenzaciji zaposlenih, najvišoj u državi, na način da su zaposleni bili motivisani da budu produktivni u radu, bili su plaćeni meritokratski – po učinku;

• Konstantnoj modernizaciji uprkos sporadičnom iracionalnom otporu (u našem vremenu digitalizacija, primjera radi fiskalizacija i slične inicijative);

• Uključivanju i kooperaciji sa lokalnim stanovništvom, koje je učestvovalo svojim parttime radom, ti kooperanti su mogli da zarade džeparac oko 150 – 250 sadašnjih eura mjesečno za takav način povremenog rada;

• Vraćanju vrijednosti lokalnoj zajednici (izgradnja lokalnog dalekovoda za struju, vodovoda za ta naselja…) i inkluzija svih, motivisanje lokalnog stanovništva da daje sve od sebe i da osjeća napredak od svog rada, ostajući na svojoj rodnoj grudi;

• Reinvestiranju cijelog profita (80.000.000 starih dinara = 800.000 novih dinara, oko 300.000 sadašnjih eura) godišnje u nove ,,fondove“ stoke, modernije opreme itd. (u smislu našeg vremena – investicija u kapitalni a ne tekući, potrošački budžet); •

• Otvorenosti prema svijetu – izvozili u Tunis, itd, tražeći tržišta i na manje očiglednim mjestima;

Crna Gora, da bi bila vjecna, mora biti izvrsna i mora naučiti da se mijenja. Ne može se čekati još 50 godina tapkanja u mjestu.

P. S. Đe ti stade, ja produžih.

Da je vjecna Crna Gora!

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
Klikni za komentar
Prijava
Notifikacija
guest
0 Komentara
Inline reakcije
Prokomentarišite i vi
Sponzor

Najčitanije