Povežite se sa nama

Društvo

VESNA BRATIĆ, MASKOTA ”SRPSKOG SVETA”: Baka kao istorijska činjenica

Objavljeno

-

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Dotjerivanje crnogorske prosvjete po modelu srpskog sveta, ipak je Vesnina sveta misija. Uspjesi na tom polju daju joj snagu da istraje. Ako ovako nastavi, u ovdašnjem školstvu, od pridjeva “crnogorski“, neće ostati ni crnogorska kapa.

Jedno vrijeme sam u Monitoru devedesetih odabrao da svake sedmice priredim portret neke osobe iz javnog, češće političkog života. Ipak, nikada mi nije palo na um da pišem o bilo kojoj ženi. A nije da nijesam mogao, posebno nakon što sam lično upoznao Miru Marković. Tu činjenicu, da nikada nijesam pravio portret neke žene, spoznao sam tek danas, razmišljajući šta zapravo reći o Vesni Bratić, a da ona to već sama o sebi nije rekla.

Čitajući njenu biografiju, podatak da je rođena u Trebinju, vratio mi je sjećanje na, mislim, 1987. godinu i Festival pozorišta u tom hercegovačkom gradiću na koji smo mi iz Studeksa, odveli sjajnu predstavu Miška Đukića ”Oko bez zjenice”. Provedeći tako lijepih 4-5 dana u gradu na Trebišnici, sa društvom sam načinio prvu javnu demonstraciju otpora velikosrpskom ataku na zdrav razum. Jedne večeri, naime, naletjeli smo na predstavu iz Srbije ”Sveti Georgije ubiva aždahu” i već nakon petnaestak minuta, uz glasno negodovanje, demonstrativno napustili salu, ne želeći da dajemo legitimitet tom nacionalističkom orgijanju.

Ne sjećam se da sam tada u sali vidio 10-godišnju djecu. Jer da jesam, lakše bih sebi i drugima objasnio fenomen ministarke od četiri resora koja je tada bila hercegovačko dijete, a deceniju kasnije, došla u Crnu Goru sa misijom da nam dokaže da nijesmo to što jesmo.

Priznajem da pomalo mrzim sebe dok važnost pridajem osobi koja zaslužuje sve, osim poštovanje koje makar džentlmenski dugujemo ženama, ponekad samo zbog činjenice da su žene. Ipak, ako već deceniju lomim jezik trudeći se da budem rodno senzitivan i tako iskažem poštovanje prema tom ljepšem polu, u Vesninom slučaju mogu sebe poštedjeti te muke. Jer, ako je onako ponosno napisala da je ”žena-četnik”, zašto bih se ja uopšte trudio da se pitam kaže li se četnikulja ili četnikinja?!

Dalje, ako je ona tim podatkom otkrila svoju ideološko-političku profilaciju, nepotrebno je nabrajati njene izjave i nedjela učinjena u Crnoj Gori, kojima bih dokazao da je vladajuća većina selektirala «so srpske soli» i sve što se četnikom zove promovisala u Vladine apostole?!

No, osim Trebinja iz koga su 1992. u par dana protjerani svi muslimani, za Vesnino ideološko oblikovanje mnogo je učinila i Bileća, u kojoj je sticala osnovno i srednje obrazovanje. E, sad, ako neko taj grad posmatra kroz prelijepu partizansku pjesmu Bilećanka, može odmah da skrušeno prizna kako se taj ”bat koraka” nije primio na tom kamenu hercegovskom. Par godina stara bista Draže Mihailovića u tom gradu čija je ambicija bila da ”pomiri Srbe” i institucionalno postrojavanje četničkih formacija, moguće da daju alibi kalibru tipa Vesne Bratić što je poprimila vrijednosti koje danas demonstrira u Crnoj Gori.

Uvidjela je fleksibilnost Crnogoraca

To što je za studije odabrala Nikšić, nije moralo da znači da je u Crnu Goru došla sa predumišljajem – da vrijednosti Trebinja iz 1992. pokuša inkorporirati u ovaj krš nalik hercegovačkom. Za dodatnu motivaciju, da ovdje ostane i pokuša se domoći pozicije sa koje će nam demonstrirati svoju životnu filosofiju, bilo je potrebno još nešto. Ljubav, na primjer.

Žena četnik – Vesna Bratić

Džentlmen u meni neće napisati ko je osoba iz male crnogorske stranke koja je potegla svoje veze da bi Vesna dobila crnogorske papire, iako ga javnost vrlo dobro zna, ne samo iz političkog života. Ipak, biće da je Vesna već u ranoj mladosti, družeći se sa nacionalnim Crnogorcima, uvidjela kako neki od njih imaju tu neobjašnjivu fleksibilnost. Bog će ga sada znati da li je ona u sredini dvadesetih imala formirana ideološko-politička ubjeđenja, kao i da li ih je tada demonstrirala, ali je činjenica da joj se identitetski raspolućena Crna Gora tada doimala kao idealno mjesto za uspjeh u životu. Crnogorski san, na hercegovački način.

Vesna je u Nikšiću i Podgorici brzo uvidjela da Crnogorci na vlasti ljude njene nacionalnosti posmatraju ne kao problem, već kao resurs. Sasvim je moguće da je čitav lanac osoba iz političkog establišmenta koji su joj sredili državljanstvo i dobar posao, olako pomislio da će mladu ženu željnu znanja, lako pridobiti za svoju političku ideju. Ili glas, njima svejedno.

Kladim se da Vesna Bratić, ni u najluđim snovima, nije sanjala da će Crna Gora biti spremna da je tako čvrsto zagrli i kao majka razmaženom djetetu, daruje čak i ono što nije tražila. Nakon što je 2013. u Nikšiću dobila zvanje docenta, već 2018. ona je predavala, pazite sad: Književnost klasicizma i sentimentalizma, Književnost romantizma, Američku književnost 4 i Osnove književnog prevođenja na Odsjeku za engleski jezik i književnost Filološkog fakulteta i Engleski jezik III i Engleski jezik IV na Elektrotehničkom fakultetu!

Pa, ko tako svestranoj osobi samo par godina kasnije, gledajući je sa ostroških visina kako se zori po Nikšiću i Podgorici, ne bi ponudio mjesto u Vladi i dodijelio joj ne jedan, ne dva, nego četiri resora u jednom?!

Za razliku od Aleksandra Tišme, čiji joj je pripovijedni postupak bio tema magistarske teze, koji je često analizirao pitanje ličnog identiteta, pa postižući lični kompromis odabrao ulogu posmatrača, Vesna se u Crnoj Gori odlučila da bude akter.

Još mi iz glave ne izbiva skrušeno lice estetski zapuštene osobe koja par dana nakon Amfilohijeve smrti, deklamuje u mikrofon neke televizije nekrolog “našem Đedu”.  Članica NVO “Ne damo Crnu Goru”, postala je potom, jedna od mnogih iz plejade “nevladinih” koja se domogla Vlade.  Osim ranije pobrojanih preporuka, imala je ona razlog više da avanzuje: za premijera je izabran upravo predsjednik njene NVO Zdravko Krivokapić.

Došla iz Krivokapićeve NVO da bi postala njegova omiljena ministarka

Budući da joj je baka uvijek govorila da su “Crnogorac i Srbin jedno te isto”, te je nadahnjivala Gorskim vijencem slagavši je da je to “ogledalo srpsko” (nije nego ”gorsko”), Vesna je odmah znala da je osuđena na uspjeh. Jer, Crna Gora je zaista i tada, a pogotovo danas, godinu kasnije,  jedina zemlja na svijetu gdje je ono što đed ili baba kažu – priznato kao istorijska činjenica.

Odlučujući identitetski udarac

Ono što će uslijediti od dana kada je Vesna Bratić promovisana u jednog od 12 apostola, niko nije tako dobro predvidio kao njena koleginica sa fakulteta i članica URA-e Rajka Glušica u predizbornoj kampanji 2020. godine:

“Srećne i prosperitetne države veoma vode računa o tome kakav im je prosvjetno – obrazovni sistem i kroz njega izgrađuju slobodne građane koji kritički misle, koji se bore za ljudska prava, koji se bore za zaštitu životne sredine, koji su slobodnomisleći ljudi”.

Koliko je Crna Gora srećna država, zorno govori činjenica da je nedugo potom, za ministarku kulture, prosvjete, nauke i sporta odabrana sirota Vesna, kao mezimče okupatorske Crkve Srbije. Bio bi veliki kompliment Bratićki ako bismo pomislili da je njenim izborom, Amfilohije Radović želio zadati odlučujući identitetski udarac iskonskoj Crnoj Gori, ali je suva istina da hiljadugodišnju državu niko personalnim rješenjem nije tako ponizio.

Još ako joj uspije da sprovede naum Crkve Srbije da u crnogorske škole uvede vjeronauku, prognoza koju sam napisao još prije deceniju – da će Crna Gora postati Republika Srpska broj 2, bila bi gotovo ostvarena.

Hijaluroni, silikoni, avioni, kamioni…

Zadatak da sa kolegama iz aktuelne vlasti obesmisli sve one vrijednosti na kojima je decenijama ili vjekovima počivala Crna Gora, Vesna sasvim dobro izvršava. Ne znam da li šapatom podnosi raporte o učinjenom na Đedovom grobu, ali je sasvim sigurno da ona radi upravo onoliko koliko joj se dozvoli.

Kad već pomenuh Đeda, on bi mogao da bude dokaz da je ona, zapravo, komformista. U suprotnom, priznala bi da su vlast kojoj pripada i Crkva koja ih je ustoličila, urinirali po Đedovom naslijeđu, obesmislivši njegovo ustrojstvo Crkve Srbije u Crnoj Gori.

Dotjerivanje crnogorske prosvjete po modelu srpskog sveta, ipak je Vesnina sveta misija. Uspjesi na tom polju daju joj snagu da istraje. Ako ovako nastavi, u ovdašnjem školstvu, od pridjeva ”crnogorski”, neće ostati ni crnogorska kapa.

Što se nauke, kulture i sporta tiče, Vesna će ponovo u pomoć prizvati baku. A baka je govorila da ”ima prešnija posla”. Uostalom, šta će Crnoj Gori kultura, nauka a pogotovo sport kada toga ima u Beogradu?

Nakon svega što je učinila za Vladu, teško je ne primjetiti ono što je Vlada učinila za Vesnu: njen stajling dobio je nedavno drugu dimenziju. Toliko, da me podsjeća na naše gastrbajtere koji u domovinu dođu da provozaju strava auto i prošetaju šimi cipele. A u Njemačkoj čiste toalet.

Tako i Vesna kada ode u Bileću: zablistaju njeni hijaluroni, a ljudi tamo ne znaju da ona ovdje po crnogorskoj istoriji i tradiciji vrši nuždu.

Izvor: Aktuelno

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
2 komentara
Prijava
Notifikacija
guest
2 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najviše glasova
Inline reakcije
Prokomentarišite i vi
Obrad Pavlović
Obrad Pavlović
19.11.2021. 22:17

Ako je vlada sa isteklim rokom trajanja izabrana u Ostrogu, kao moguće potonji gaf uginulog mitropolita Amfilohija, logikom narednih dešavanja, za očekivati je da sljedeći Zdravkišin apostolat bude izabran u Beogradskoj Sabornoj crkvi. Nemam ništa protiv, pod uslovom da tamo ostanu pa neka se biraju svaki dan. Osladilo im se. Ovakvu vijest objavili su i neki proslavljeni srbijanski tabloiidi, a i neki drugi, da prostite na izrazu, naprednjački mediji. Govorka se da je Amfilohije otkazao prisustvo zbog ranije preuzetih obaveza, a Irinej je on line izdiktirao Zdravkiši koje planine snagom vjere mora pomjeriti.
Vesna Bratić, notorna sakupljačica resora će dobiti još dva, mislim resora da ne bude zabune.Biće ministarka za odnose sa Srpskim Svetom i ministarka za prekomjerno konzumiranje alkohola. Moći će da ministruje od Trebinja do Bileće, jer je niđe drugo neće!
Ako je Nušićeva „GOSPOĐA MINISTARKA“ morala da nauči da igra bridž, za Bratićku govore da još nije savladala ni prve lekcije tablaneta, ma koliko Zdravkiša svojim zavidnim pedagoškim iskustvom pokušavao da je poduči. Nije pomoglo čak ni to što joj je rekao da je to najpopularnija igra na kartama u Srbiji, ukoliko se na trenutak zaboravi kraša na „Ajncu“.
Zaista smo se u ovih pošljednjih godinu i kusur dana u Crnoj Gori nagledali svega i svačega, čemu bilećka četnikuša daje svojevrstan doprinos. Moći će toga da se sjeća kad se vrati u zavičaj, a mi ćemo je kako i zaslužuje, – brzo zaboraviti.

Dukljanin
Dukljanin
20.11.2021. 20:55

Vesna Bratić je bliska rodjaka žene Zdravka Krivokapića. To joj je jedina kvalifikacija.

Sponzor

Najčitanije