KONTROVERZE “DARE IZ JASENOVCA”: Mogući epilog na sudu

Dugo očekivani film „Dara iz Jasenovca“, reditelja Predraga Gage Antonijevića i scenariste Nataše Drakulić, koji govori o stradanju Srba, Roma i Jevreja u ozloglašenom logoru Jasenovac, izazvao je burne reakcije nakon emitovanja na RTS-u, RTRS-u i Prvoj CG.

Naime, od različitih reakcija publike, do podijeljenih stavova stručne kritike, posljednje što je došlo u žižu javnosti bio je post na Fejsbuku dramske spisateljice i profesorice na Fakultetu dramskih umetnosti Biljane Srbljanović, u kom upoređuje film „Dara iz Jasenovca“ sa scenariom „Djeca Kozare“ Arsena Diklića, kojim je Lordan Zafranović godinama konkurisao za sredstva da bi snimio film o genocidu u Jasenovcu.

Koincidencije

Navodeći da je Diklićev i Zafranovićev scenario o Radi iz jasenovačkog logora, napisan 1986. godine, ona konstatuje podudaranja između dvije radnje.

– U njemu je glavna junakinja devojčica Rada, koja ima dva brata, jednog u naručju koga nosa, nakon što im majka strada, i jednog nešto starijeg, koga ustaše iz logora odvode u internat sličan ovome koji sam spominjala, sa planom da ga pokrste i preobrate u svojevrstan Hitler Jungend NDH. Dara iz „Dare iz Jasenovca“ isto ima takva dva brata. Scenario Rade počinje zbjegom žena i djece iz kozarskog kraja, gdje ih ustaše presreću i sprovode na željezničku stanicu, razdvajaju i guraju u teretne vagone za transport u logor Jasenovac, a da žrtve ni ne znaju gdje idu. Isto tako počinje i Dara. Prvi zločin kome Rada prisustvuje dogodi se već na peronu. Isto se desi i Dari – navodi, između ostalog, Srbljanović.

Ona ukazuje i na scenu scenarija o Radi, kada se žedne žene sa djecom zatrčavaju se ka jedinoj česmi, otimajući se o svaku kap vode, naprave nerede, te ustaše odluče da ih rafalima „smire“.

– U Dari je ova otimačina ide nešto kasnije i nije oko vode, nego oko hrane, rafali i gaženje mrtvih su, naprotiv, tu. Rada u trenutku shvata da mora imati nagon za samoodržanjem i grabi preko gomile da napuni lonac vodom za sebe i brata, bez obzira na užas kojem svedoči. Dara, dočim, grabi činiju da napuni hranom za sebe i brata, bez obzira na užas kome je prisustvovala. Rada, devojčica sa maramom, u Lordanovom filmu ostaje sa svojim dvogodišnjim bratom sama, jer joj ovog drugog odvedu u djecu-ustaše. I Dari se dogodi ista stvar. U stravičnoj sceni masakra, Rada vidi kako ustaša kreće da ubije starinu, a ovaj mu odgovara „Ništa dijete, samo ti delaj svoj posao“. U stravičnoj sceni masakra, Dara vidi kako ustaša kreće da ubije starinu, a ovaj mu odgovara: „Samo ti sine radi svoj posao“ – zapisala je, između ostalog, Srbljanović.

Povodom ovih navoda, Pobjeda je kontaktirala i scenaristkinju Natašu Drakulić, koja je kazala da je odluka produkcije takva da ništa ne komentarišu na tu temu, jer će se sve razriješiti u sudskom procesu.

– Ono što mogu da kažem je da sam prezadovoljna odjekom filma, to je vanserijski – kazala je kratko Drakulić.

Reditelj Lordan Zafranović, kako je kazao za Pobjedu, još nije imao priliku da pogleda film „Dara iz Jasenovca“, ali da je upoznat sa izjavom Srbljanović.

– Faktički je preuzeto, ali o tome ne bih da pričam, to su pravne stvari. Uzeo sam sebi deset dana da bih napisao knjigu snimanja za film „Djeca Kozare“. Oko mene su ljudi koji prave finansijske planove, a uskoro imamo prezentaciju u Banjaluci. O filmu „Dara iz Jasenovca“ nemam šta da kažem, nijesam ja taj koji bi trebalo da sudi, time će se baviti pravnici – kazao je Zafranović.

Naručeni film

Međutim, kako je on konstatovao, neko je naručio taj film.

– To se dešavalo kroz istoriju umjetnosti, ljudi koji su imali sredstva i moć su naručivali. To su činile pape, patrijarsi, carevi, kraljevi, ali su u njihovo vrijeme naručivali od najboljih – Leonarda, Mikelanđela… Tako su trebali i napraviti. Srpska kinematografija je bogata talentima, velika kinematografija sa ogromnom tradicijom, i mogli su da pronađu pravog koji bi to uradio. Ali, izgleda da je interes bio potpuno drugi – rekao je Zafranović.

On planira da film „Djeca Kozare“ bude gotov do kraja ove godine. Mala sredstava, prema njegovim riječima, dobio je iz Srbije, konkurisaće i u Hrvatskoj, a ima koproducente u Češkoj, Francuskoj, Sloveniji i Makedoniji.

– Naravno da mi je žao što još uvijek nijesam uspio da snimim film. Mi smo ovaj film pripremali pred sam rat 1987-88. godine. Onda je došao rat i nije bilo moguće raditi. Potom je došlo do velike emigrantske krize u Evropi, sa jadnicima iza žica i užasima koje doživljavaju. Onda sam odlučio da bi trebalo taj film da se napravi, po scenariju Arsena Diklića, koji je veliki humani pisac – rekao je on.

Kada je, kako kaže, pokušao da dođe do finansija, onda su se svi sjetili da bi trebalo da se radi taj film.

– Svi su htjeli neku lovu od države Srbije. Ne mogu suditi o tome što su napravili, ali izgleda da film može služiti još uvijek velikoj napetosti između ta dva naroda, što je šteta. Ja uvijek pokušavam da postavim dobro u sredinu, a da na kraju pobijedi ljubav. Takav će biti i film „Djeca Kozare“, bez obzira na užase i strahote koje ćemo kroz film vidjeti. Ali, u krajnjem, uvijek sam bio taj koji je pokušao da napravi određenu toleranciju za generacije koje će doći, ali da se ono što se desilo ne zaboravi – kazao je Zafranović.

Još prije 1986, kako je podsjetio, on je radio filmove „Okupacija u 26 slika“, „Večernja zvona“, kao i dokumentarni film „Krv i pepeo Jasenovca“, koji je i bio kandidat za Oskara.

– To je iz mene samo izašlo. Posjeta tom logoru i strahoti koju sam tamo doživio učinili su da se postidim što sam čovjek, to što je tu čovjek učinio čovjeku samo što je druge vjere ili rase. To je za mene bio toliki šok da sam odlučio staviti sve svoje znanje i autoritet koji sam imao u funkciju filma, da na taj način progovorim o tome. Proučavao sam to i istraživao sa ljudima iz struke, istoričarima, a o tome govori i moj trosatni dokumentarac „Testament“. Nema ništa strašnije i dramatičnije od stradanja djece u ratovima – rekao je Zafranović.