TUŽBA PROTIV LJEKARA: Vještačenje radio doktor koji je učestvovao u liječenju preminulog pacijenta

Porodica pokojnog Aleksandra Đinovića (40) podnijela je žalbu Apelacionom sudu na odluku Višeg suda u Podgorici kojom je odbijena njihova privatna optužnica protiv doktora Nebojše Brnovića, Jelene Bojović-Borovinić i Mirjane Milošević-Dobrović zbog krivičnog djela teška djela protiv zdravlja ljudi u vezi sa krivičnim djelom nesavjesno pružanje ljekarske pomoći, pišu Dnevne novine.

Đinoviću su 14. decembra prošle godine, nakon što im je odbačena krivična prijava od strane tužilaštva, pokrenuli privatnu optužnicu protiv navedenih ljekara jer smatraju da su odgovorni za smrt Aleksandra koji je 1. marta 2019. godine preminuo u Kliničkom centru gdje je bio primljen zbog teške upale pluća izazvane virusom gripa tipa A.

Sud je, međutim, 5. februara ove godine odbacio optužnicu uz obrazloženje da nema dovoljno dokaza da su okrivljeni osnovano sumnjivi za djelo koje je predmet optužbe, pozivajući se na medicinsko vještačenje koje su uradili doktori Nemanja Radojević i Danko Živković.

Međutim, doktor Živković je jedan od ljekara koji su učestvovali u liječenju Đinovića, te stoga nije mogao biti nikako sudski vještak u tom predmetu, na šta je i žalbom ukazla familija pokojnika, ističući da time on nije bio nepristrasan vještak, nego je imao i te kako osnova da “ukrije ne samo propuste svojih kolega, već i svoje”.

Kako je za Dnevne novine saopštila supruga pokojnog Aleksandra Đinovića, Ana Đinović, njihova agonija započinje 25. februara 2019. godine kada njen suprug iz Hitne pomoći biva hitno upućen u Urgentni centar zbog sumnje na jaku upalu pluća.

“Nakon dolaska, nalaza i rendgen snimka pluća, dr Brnović kostatuje upalu pluća i kaže da je nalaz jako loš i da pored upale pluća ukazuje se i na neki neizliječen bronhitis. I pored ovakvog nalaza dr Brnović mog supruga šalje kući uz napomenu da posjeti izabranog ljekara, propisuje mu terapiju i savjetuje da kupimo Tamiflu za svaki slučaj. Naravno, Tamiflu se u to vrijeme nije mogao kupiti jer je bio povučen iz apoteka. Ujutro, 26. feburara oko 8 časova idemo kod izbranog ljekara po propisanu terapiju, međutim izabrani ljekar skraćuje terapiju i daje uput za pulmologa i infektologa i to tek za dva dana. Daje mu longacef i injekciju protiv temperature, bez inhalacije i šalje kući. Istu noć mom mužu se pogoršava stanje, tako odmah ujutro, 27. feburara idemo u Urgentni centar gdje ga opet snimaju, daju mu infuziju i kiseonik.

Tada oko 10 časova dolazi dr Borovinić-Bojović koja uzima snimke i konstatuje da je pacijent trebalo da bude primljen na odjeljenje još prve noći kad je došao u Urgentni, odnosno 25. februara 2019. godine, da je veliko vrijeme izgubljeno i da je situacija jako ozbiljna. Na odjeljenje biva primljen tek četiri sata kasnije. Oko 20 časova muž me zove i traži da kupim inhalator, jer se guši, a u Kliničkom ga nemaju. Odmah sam otišla i kupila mu inhalator i donijela. Dva sata kasnije oko 22 muž mi saopštava da je konačno došao neki doktor koji mu stavio kiseonik kroz nos da bi mogao da diše, što znači da su ga čitav dan držali na odjeljenju da se guši i muči”, kazala je Đinović.

Dan kasnije iz Kliničkog centra Đinović biva obaviještena da joj je muž prebačen na odjeljenje metaboličke intenzivne njege.

Ona u konsultaciji sa Bojović-Borovinić saznaje da joj je muž u jako teškom stanju i da je životno ugrožen, zbog čega je intubiran i stavljen na respirator.

“Oko 15 časova tog dana doktorica mi saopštava da moj muž, od pet pacijenata koji su na respiratoru, to najteže podnosi. Odnosno da ne “sarađuje” sa respiratorom. Međutim, i pored toga moj muž je i dalje bio na respiratoru iako u Kliničkom centru, po mom saznanju, postoji EKMo parat koji služi u slučajevima kada pacijenti ne podnose dobro respirator. Nejasno mi je kako Bojović-Borovinić nije naložila da se pacijentu promijeni terapija i prebaci na neki drugi aparat ako je bilo jasno da se moj suprug guši i da mu respirator ne pomaže. Moj suprug je preminuo dva dana kasnije, ugušio se, a da nijesu pokušali da mu pruže mogućnost da preživi, prebacivanjem na aparat EKMo koji se koristi svugdje u svijetu u ovakvim situacijama”, kazala je Đinović, dodajući da su doktori mogli da prebace njenog supruga u neku kliniku iz okruženja i tako pokušaju da ga spasu, ali do to nijesu uradili.

Takođe ističe da Borovinić Bojović nije htjela da potvrdi pred tužiocem šta joj je pričala, te da njenog potpisa nije bilo ni na jednom dokumentu iz bolnice iako ga je ona primila i liječila.

Đinović ističe da je riješena da zbog svega ovoga ide do kraja, te da je njen muž, koji je bio mlad i zdrav, preminuo nesavjesnim i nezainteresovanim postupanjem ljekara.