GEOINŽENJERING U KINI: Upravljaće vremenskim prilikama

Kina je započela s ambicioznim programom za upravljanje vremenom, koji obuhvaTa površinu od 5,5 miliona kvadratnih kilometara, što je područje veće od cijele Indije. Riječ je o eksperimentalnom programu, za koji se Peking nada da će ga dovršiti do 2025. godine, koji se bavi upravljanjem vremenom na temelju novih tehnologija i istraživanja kineskih naučnika.

Idućih pet godina povećavaće se područje obuhvaćeno programom vještačka kiše i snijega, kako bi doseglo predviđenu površinu, a istovremeno  će oko 580.000 kvadratnih kilometara  (npr. površina više nego 10 puta veća od površine Hrvatske) imati vještačku zaštitu od grada, odnosno na toj će se površini primjenjivati tehnologija za blokiranje grada.

Kina već pokazala kako upravlja vremenom

Kina svoju tehnologiju za upravljanje vremenom već koristi. Peking je već poznat po tome da je u trenucima važnih sastanaka nebo uvijek bez oblačka, a primijenila je tehnologiju za zasijavanje oblaka (razbijanje oblaka) prije Olimpijskih igara 2008. godine, kako bi smanjila smog i izbjegla kišu za važna takmičenja.

Za pet godina, između 2012. i 2017, Kina je uložila  više od 1,34 milijarde dolara u programe za upravljanje vremenom. Državna agencija Xinhua prošle je godine objavila kako su programi za modifikaciju vremena pomogli da se količina grada smanji 70 posto u zapadnoj provinciji Xinjiang, u kojoj je poljoprivreda jedna od ključnih grana.

Problemi za susjedne zemlje

Kinesko igranje s vremenom stvorilo je probleme u susjednoj Indiji, čija poljoprivreda zavisi od sezone monsuna, koja je ionako u problemima i postala je nepredvidiva zbog klimatskih promjena.

To pitanje čak se preliva na čisti politički teren, jer mnogi smatraju da bi ta tehnologija u slučaju nekog budućeg sukoba dvaju susjednih titana mogla dati prednost Kini. Te dvije zemlje nedavno su ušle u sukob na svojoj granici.

I za mnoge druge taj je program, a pogotovo nedostatak međunarodnog, zajedničkog upravljanja njime, vrlo problematičan.

Naime, iako ga Kina koristi u domaće svrhe, on ima upliva i na susjedne zemlje, a potencijalno i šire. S Nacionalnog tajvanskog sveučilišta već se čulo kako zbog njega dolazi do “krađe kiše” među susjednim regijama. Tu je ključan problem nepostojanje sistema “provjera i kočnica”.

Antonija Handabaka/Jutarnji list