Connect with us

Ekologija

MORE KOJIM SE PONOSIMO: Nijedan kvadrat pod zaštitom

Published

on

Katič, foto: Portal Luča

Crna Gora, tako ponosna na svoje more, nema zaštićeno morsko područje.

Potpisivanjem Konvencije o biološkoj raznovrsnosti 2009.godine, Crna Gora se obavezala da do 2020. godine zaštiti 10% obalnih i morskih područja. Proglašenje zaštićenih područja u moru prepoznato je u brojnim strateškim dokumentima: prije svega nacionalnim strategijama biodiverziteta, održivog razvoja i upravljanja obalnim područjem.

Za zaštitu su predviđeni: Katič, Platamuni i Stari Ulcinj. Projekat uspostavljanja zaštićenog područja u moru Katič pokrenut je 2010, ali je ta mogućnost unijeta u Zakon o zaštiti prirode tek 4 godine kasnije.

Nedostatak političke volje

Dušan Varda iz Mediteranskog centra za ekološki monitoring , za portal Luča objašnjava zašto i dalje nemamo zaštićen ni jedan kvadrat mora:

“To je nedostatak političke volje. Da je neko htio ili imao interes, moglo se proglasiti bilo kad u prethodnih 10 godina, jer je sve bilo već tada pripremljeno. Protiteg zaštiti u konkretnom slučaju bio je sukob interesa u planovima za izgradnju na obali (hoteli, resorti, marine…), u području koja su planirana za zaštitu (Buljarica, Kraljičina plaža – Pečin, Dubovica, Maljevik…). Tako da je sve rađeno da do toga ne dođe.”

Dušan Varda, foto: privatna arhiva

Nedostatak kapacieteta

“Crna Gora nema znanja, ni kapacitete, ni ljude koji su stručni da bi se bavili ovim poslom. Ni kao upravljači, ni kao naučnici, ni kao stručni saradnici, ni kao rendžeri… Niko se nikada nije bavio zaštitom mora u Crnoj Gori. Iskustva zaštite iz kopnenih zaštićenih područja i NP Skadarsko jezero ne mogu se jednostavno preslikati na more, jer je morska situacija sasvim drugačija i specifična,” kaže Varda.

Morsko dobro nema u svom opisu poslovanja upravljanje ZPM, jer taj pojam nije postojao do prije par godina u crnogorskom zakonu. Oni čekaju da se preregistruju iz JP u Agenciju, što se ne usvaja već godinama u Skupštini  (iz drugih razloga – poreza na obalu – a ne iz razloga sabotiranja zaštite mora).

“Morsko dobro nema nikakvu kontrolu na moru. Nedavno su kupili čamac, koji još uvijek mislim da  nema ko da vozi. A po svim dosadašnjim planovima upravljanja, Morsko dobro je viđeno za upravljača ZPM. Jedino ako sada ne izbace neku novu teoriju u okviru GEF/UNEP projekta koji se realizuje u CG,” navodi Varda.

Boka kotorska: blago koje ne čuvamo, foto: Portal Luča

Tu si i istorijski razlozi. Više od 90% današnjeg crnogorskog primorja do prije samo jednog vijeka pripadalo je Austrougarskoj i Turskoj. Crna Gora nema tradiciju morskog ribolova, ronjenja, jedrenja, veslanja, nautičkog turizma. Sve se to vještački i  na silu gradi posljednjih decenija, uglavnom na pogrešan način.

Ribari su posebno zainteresovani za ovu temu, istovremeno oni direktno i svakodnevno imaju uvid u stanje na moru. I sami kažu da je naše more pravo čudo, jer pored devastacije sa svih strana, još uvijek ima ribe.

No, mišljenje lokalnih profesionalnih ribara je u potpunosti marginalizovano. Tradicija ribolova dinamitom i krivolov su najveći problemi zaštite. Pogotovo krivolov “sportskih” ribolovaca, koji je najpogubniji u svakom smislu, a koji lokalna policija toleriše svuda. Iz svih tih razloga, more se tretira i iskorišćeva kao neiscrpan resurs, a onda se čudimo kako je ribe sve manje i kako i brojne druge vrste nestaju.

Poseban problem je nedostatak inspekcijske kontrole na moru i potpuno odsustvo sudskog kažnjavanja onih koji su uhvaćeni u krivolovu, kao i smiješno blage kazne.

“Crnogorci još nisu otkrili da imaju more”

Sva svjetska mora su vrlo ugrožena, a Mediteran je pod najvećim antropogenim pritiskom, dok crnogorsko primorje spada u najosiromašeniji dio Jadranskog mora. Morska obala u Crnoj Gori  je velikim dijelom bespovratno devastirana.

“Najgore je odsustvo svijesti o problemu i značaju mora. Nedostatak edukacije – od obdaništa do fakulteta, kao i edukacija najšireg stanovništva i turista. Izostanak ulaganja u oblast edukacije o moru, kao da ono ne postoji. Ukinuta je katedra za bilogiju mora na PMF u Podgorici prije 10 godina. Bivši director IBMK prof. dr Sreten Mandić ima mantru koju ponavlja u svakoj prilici posljednjih 30 godina: “Crnogorci još nisu otkrili da imaju more,” kaže Varda.

Naše primorje ima izuzetno visoki stepen biodiverziteta, ali je biomasa (pogotovo ribljeg fonda u priobalju) katastrofalno mala.

More ugrožava pretjerani izlov riba, zagađenje otpadnim vodama, otpad i plastika, nasipanje i betoniranje obale, uništavanje staništa, podvodna buka, pomorski saobraćaj, ili jednostavno: neodrživ odnos prema prirodi.

Perazića do, nasipanje obale ugrožava živi svijet podmorja, foto: Portal Luča

Dušan Varda kaže da je tako svuda u svijetu, ali je u Crnoj Gori je posebno loša situacija jer svijest o problemu gotovo da ne postoji, a potpuno je odsustvo poimanja uzroka situacije u kojoj se nalazimo. I zato se tone samo dublje.

Zakonska regulativa – mrtvo slovo na papiru

Postojeća zakonska regulativa u Crnoj Gori je dobra, ali se ne primjenjuje.

“Ne primjenju se ni zakoni ni propisi, a još manje se izriču i sprovode kazne. Policija, inspekcija, sudstvo – ne rade svoj posao iz raznih razloga. Posebnu dimenziju problema čini pomenuto odsustvo stručnjaka iz oblasti zaštite mora, mogućnosti njihovog angažovanja, nepostojeće infrastrukture zaštite, kao i odsustvo kapaciteta pomoćnih stručnih kadrova za obavljanje poslova zaštite.  Zaobilaženjem njih i profesionalnih ribara, odsustvom edukacije i bez podizanja svijesti o cijeloj problematici – ne može biti efikasne zaštite mora i priobalja.” zaključuje Varda.

Morska trava, uslov života

Posejdonia okeanika ili morska trava je ključna u procesu zaštite živog svijeta podmorja. Ta endemska vrsta, isključivo rasprostranjena u Sredozemnom moru, na listi je svjetske baštine. Mjerenja koje je sproveo ovog ljeta Green home sa partnerskim organizacijama u akvatorijumu Katiča, prilikom kojih je procijenjeno stanje livada, pokazuju negativne promjene u odnosu na podatke od prije 10 godina. Morska trava neophodna za održivost živog svijeta nestaje i ne može se oporaviti desetinama godina.

Posejdonija okenaika – uslov razvoja živog svijeta pod morem 

Interes da se stanje poboljša ima prije svega lokalna  zajednica, inače veoma zainteresovana da se uključi, ali je hitno zakonski proglasiti zaštitu i odrediti upravljača koji će planirati i voditi dalji redosljed koraka.

Ako se na riječima već ponosimo našim morem, neka to ne ostane prazna priča, niti mrtvo slovo regulative koja omogućava zaštitu.

K.V.

Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Advertisement

Najčitanije