Društvo
HODŽIĆ: “Sramno da Vuković bude na čelu žirija”
Prijedlogom da Bećir Vuković bude predsjednik žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade bačena je rukavica u lice Crnoj Gori, kaže za Javni servis jedan od dobitnika najvišeg državnog priznanja akademik Zuvdija Hodžić.
Hodžić kaže da imenovanje Vuković, ne treba ni samom Vukoviću, a najmanje Crnoj Gori.
“Čudi me takva smjelost i takva drskost. Čovjek neobrazovan, vjerovatno je on radio puno, ali bez formalnih kvalifikacija, bez studija, trebalo je dovesti autoritet. Zašto mora biti književnik? Nije to priznanje za književnost to je i za nauku i za sport, zdravlja i druge oblasti. Mislim da je to bačena rukavica, dokle može da ide Crna Gora, to je sramno. Nije čovjek kriv, on vjerovatno misli da je to zaslužio. Mi razmišljamo da organizujemo jedan miting da kažemo dosta je više. Imenovanje Bećira Vukovića je pokazatelj dokle su ove vlasti spremne da idu. Ja bih se odrekao nagrade da je dobije sjutra neko ko bruka Crnu Goru”, poručio je Hodžić.
-
Društvo5 days ago
Raoniću, himnu gasi, Mandićevo uho spasi
-
Politika4 days ago
DON’T CRY BABY Kolaps već prežaljene vlasti
-
Komentar12 hours ago
MOĆ LAŽI JE ZARAZNA I RAZORNA: Paf paf budžet, za paf paf ekonomiju
-
Komentar3 days ago
TRAMPOVA POLITIKA I ŽENE: Da li ograničavanje osnovnih ženskih prava može postati globalni trend
-
Politika2 days ago
Spavaš li mirno Ron Džeremi?
-
Svetosavska sekta2 days ago
MEGAEKSKLUZIVNO Rajo i Joanikije nemaju muda da sprovedu Amfilohijev model na Lovćenu!
Obrad Pavlović
10.06.2021. at 18:15
Prisjetih se tako jednog starog vica iz onih vremena kad je iskričava duhovitost znala da nasmije ali i da ukaže na svevremenost apsurda. Srela se tako poslije mnogo godina dva bata Crnogorca, pa se uz dobru rakiju jezici razvezali;
“Eto brate” govori jedan za kakvu smo se to pravdu izborili…Ja bio u partizanima, a ti u četnicima, pa danas ti imaš penziju a ja nemam…?
“E brate to ti zavisi od familije” otpovrnu drugi.
Kako od familije, pa jesmo li braća ili nijesmo? začuđeno pita prvi.
“Upravo u tome i jeste stvar… Ti si imao brata u četnicima i zato nijesi dobio penziju, a ja sam ima brata u partizanima i zato jesam.
Vremena koja živimo, jesu vremena, ali da živimo nijesam baš siguran.Zato i ne čudi što se neki četnici hvale svojim partizanskim precima iako su svojim djelovanjem izgubili pravo da ih javno pominju. Takav je na primjer “HIBRIDNI ZETSKI PIPUN”. Izjedan mržnjom prema svemu crnogorskom nekritički veliča sve što je velikosrpsko, jednako srbočetničko. Oko njega bratija istomišljenika, spremnih da proglašavanje genocida u Srebrenici spriječe genocidom u Haškom tribunalu, koji postoji jedino zbog toga da nanese štetu srpskom narodu, sudeći njegovim “najboljim sinovima”. Ponekad pravda jeste spora, ali je dostižna.Na Ninberškom procesu se sudilo samo Njemačkim ratnim zločincima.Sudilo i presudilo, ali nije bilo pokušaja njihove rehabilitacije, izuzimajući rijetke, bizarne, poremećene umove. U Srbiji koja pretenduje da preraste u “iSRPSKI SVET” rehabilitacije ratnih zločinaca su postale poželjna normalnost.Kako se Crna Gora četnificira za plašiti se da to počne i kod nas. Počne to tako potajno i stidljivo, a onda sve bučnije. Jedan od takvih primjeraka je i Bećir Vuković. Ne znam da li ima partizanskih predaka, ali da je četnik od glave do pete tu nema dvojbe. Miliji mu čiča Draža mo da je negova sva Slovenska plaža. Guraju ga, moguće ni krivog ni dužnog, da bude predsjednik žirija za dodjelu TRINAESTOJULSKE NAGRADE. Da bi razlog za njegovo postavljenje bio ubjedljiviji, ni krivog ni dužnog ga proglasiše književnikom.
Zna se šta Trinaesti juli znači svakom crnogorskom patrioti i antifašisti, a zna se i šta su kolaboracionisti sa okupatorom sa kojim su skupa bježali sve do slovenačke granice.Tu su pokušali da se predaju engleskim saveznicima, a oni ih saveznički vratili Partizanima. Ostalo je istorija, koja ne pominje podizanje “Trećeg srpskog ustanka. Međutim ako se ovako nastavi nije nemoguće podizanje drugog TRINAESTOJULSKOG USTANKA.Pa da se vratimo blistavoj antifašističkoj prošlosti, sinonimu onoga što smo bili i što jesmo.