BOLESNA AMBICIJA POLITIČKOG POLUPROIZVODA: Mujović bi sve da stavi pod kontrolu, a završiće na politikantskom smetlištu

Piše: Stanko Radulović

Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović očigledno ima ambicije da bude crnogorski Aleksandar Vučić odnosno čovjek koji bi da vlada svime u Crnoj Gori, ili makar u glavnom gradu kao Oskar u Srbiji. Mada Mujović bi se vjerovatno zadovoljio da bude autoritet i “bog i batina” u Podgorici kao što je to nekad bio bivši gradonačelnik Miomir Mugoša.

Želja da se bavi neimarskim radovima, koje je “patentirao” upravo gradonačelnik Podgorice sa početka 21. vijeka, uhvatila je i Mujovića.

Po uzoru na Mugošu i Mujović bi da rekonstruiše ulice, trgove, gradi zgrade… Ali Mujović je još ambiciozniji od bivšeg gradonačelnika, pa bi istovremeno i da vodi “brigu” o najuspješnijem crnogorskom fudbalskom klubu.

Međutim, Mujović ima ozbiljan hendikep, jer je jeftini prodavac magle, i još jeftiniji politički poluproizvod okružen skorojevićima bez političkog kapaciteta i kredibiliteta.

Pokušaj Mujovića da kao gradonačelnik preuzme “brigu” o FK Budućnost, a istovremeno odlučuje o sudbini ŽRK Budućnost, pa VK Budućnost i ostalim sportskim klubovima na teritoriji Glavnog grada ukazuje da je riječ o nezdravo ambicioznom čovjeku koji ne umije da se zaustavi.

Baš kao što je Oskar u Beogradu u dva najveća beogradska kluba instalirao svoje kadrove i poslušnike, tako i politički poluproizvod iz Podgorice u gradske klubove postavlja svoje kadrove koji prije dolaska litijaša na vlast nijesu imali mnogo veze sa sportom, a kamoli vođenjem sportskih klubova.

Na čelu UO PVK Budućnost je veoma ambiciozna zamjenica političkog poluproizvoda (Mujovića), Nađa Ljiljanić, a u UO FK Budućnost se “sticajem okolnosti” zatekao njen rođeni brat Feđa Smatlik. 

Međutim, Mujović ipak nije kapacitet Miomira Mugoše, jer da jeste ne bi oko sebe okupio nesposobne diletante koji se sada nalaze u njegovom okruženju. Gradonačelnik pogotovo nema monstruoznost Oskara, tako da mu niko od njegovih političkih “prijatelja” ne vjeruje previše. Još manje ima kapacitet da kod bilo koga izazove respekt ili strahopoštovanje.

Zbog toga je i za Mujovića i za Podgoricu, i pogotovo za FK Budućnost, jako važno da što prije pokupi svoje prnje, povede sa sobom i Aleksom Bečićem svoje otirače iz političkog i pogotovo sportskog života Podgorice i Crne Gore. Jer su za samo šest godina napravili mnogo više štete nego najštetniji kadrovi njihovih političkih prethodnika.

Koliki je Mujović diletant najbolje se moglo vidjeti u junu prošle godine kada je održana proslava 100 godina FK Budućnost koja je na Trgu Nezavisnosti doživjela potpun debakl. Ne samo zato što najtrofejniji crnogorski klub nema vijek postojanja, već i zbog načina na koji su se on i njegovi saradnici ponijeili prema legendama crnogorskog sporta i fudbala.

Ispostavilo se da su te večeri mnogo značajniji za Budućnost bili politički poluproizvod i njegovi Liliputanci, kao i litijaški partneri na vlasti, Aleksa Bečić i Danilo Šaranović od legendi kakve su za crnogorski fudbal i sport Brano Milačić, Slavko Vlahović, Petar Ljumović, Anto Miročević, Željko Pertović, Janko Miročević i mnogi drugi. Tada su u prvom redu na proslavi bili politički partneri i politički podobni, a ne legende koje su stvarale Budućnost i crnogorski sport.

Sa proslave 100 godina postojanja FK Budućnost

Fotoreporteri sve i da su željeli, osim Dejana Savićevića, nijesu svojim fotoaparatima mogli da uhvate legende jer su dobili mjesta u dubokoj pozadini.

Mujović je te večeri pokazao da ne umije da obuzda svoju bolesnu ambiciju, pa je jedan ovako lijep i svečan povod pretvorio u jeftinu promociju za skupljanje političkih poena, a sve se završilo pravim debaklom.

Usljedlilo je sumorno ljeto, lutanje sa trenerima, katastrofalan rezultat u evropskim kvalifikacijama i još sumornija jesen.

I kada su mnogi pomislili da proljeće ne može biti sumornije od jeseni, Mujović i njegov politički partner i litijaški saradnik Aleksa Bečić sa svojim katastrofalnim UO kluba, na trenersku klupu Budućnosti dovode i drugog kratkoostanića Miodraga Božovića, odnosno trenera koji ne umije da traje.

Rezultat takvog odnosa prema Budućnosti, legendama kluba i fudbalu je potpuni rezultatski debakl aktuelnog šampiona, koji ne samo da neće naredne sezone igrati u Evropi, već će se u posljednja tri kola boriti za opstanak. 

A za to vrijeme politički poluproizvod zida i rekonstruiše, pa je odlučio da treći put u ovom vijeku, prekopava glavni trg u Podorici i “uljepšava” centar. Najmanje je bitno što na taj način umjesto lijepog gradskog jezgra dobijamo u centru ulice koje jedna sa drugom nemaju nikakve veze u estetskom smislu.

Saša Mujović za potrebe političkog marketinga pretvara se u bogojavljenskog kupača

Upravo je to šarenilo bez smisla i ukusa u koje se sada pretvaraju Ulica Slobode i centar grada, simbol gradske uprave koju predvodi bogojavljenski kupač Mujović. U takvu sliku diletantizma uklapa se i otvaranje poluzavršenih saobraćajnica kao što je prva faza Bulevara Voislavljevića.

Stoga su uzaludni pokušaji Mujovića da sve stavi pod svoju kontrolu, jer nije u stanju da rješava ni osnovne probleme u fukcionisanju glavnog grada, a kamoli da se bavi upravljanjem sportskim klubovima.

Zbog svega toga on i njegovi partneri, po svemu sudeći, imaju osiguranu budućnost – na političkom smetlištu.