PAVIĆEVIĆ: Jedino dobro što je Vlada uradila je usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti

Prije skoro godinu dana građani Crne Gore na izborima su zbacili DPS sa vlasti. Tri mjeseca kasnije dobili su i novu vladu u kojoj više nije bilo članova Đukanovićeve stranke, na čijem se čelu našao Zdravko Krivokapić. Ovaj profesor mašinstva, međutim, izgleda nije uspio da najbolje uklopi svoju „mašineriju“ zvanu Vlada Crne Gore, pa se sve češće može čuti kako je iznevjerio očekivanja građana. Jedan od onih koji ima takvo mišljenje je i Vladimir Pavićević, direktor Društva za istraživanje politike i političke teorije.

„Građani su i dalje veoma zadovoljni što je velikom avgustovskom pobjedom prošle godine razvlašćen Milov DPS, ali su nezadovoljni učincima vlade Zdravka Krivokapića. To je sažet, a najprecizniji i tačan opis stanja u Crnoj Gori danas“, kaže Vladimir Pavićević na početku razgovora za „Ekspres“.

Zašto je to tako?

„Pa… Jasno je zašto i dalje traje oduševljenje time što je Đukanovićev DPS konačno u opoziciji. Za 30 godina su produbili crnogorske podjele i nepravde u ovom društvu. Ostavili su iza sebe pustoš. U takvim okolnostima građani su od Krivokapićeve vlade očekivali reforme i suštinske promjene. I baš to što su građani očekivali je izostalo. Zato se sve češće može čuti komentar u narodu da se reforme mogu očekivati ne od Krivokapićeve, već od vlade nakon Krivokapićeve.“

Možete li navesti pet najboljih i pet najlošijih poteza nove vlasti u prethodnom periodu?

„A, pa mi bismo svi slavili ovu vladu da je imala pet veoma dobrih poteza za ovih osam i po mjeseci. Zagovarali bismo u toj situaciji i njeno snaženje. Nažalost, imamo potpuno drugačije stanje i mogu da izdvojim ovde kao dobar potez da je Krivokapićeva vlada pripremila reviziju onog spornog zakona o slobodi vjeroispovesti i to je zaista urađeno perfektno. Ali napominjem da je izmjene toga zakona pripremio ministar Vladimir Leposavić koga je Zdravko Krivokapić kasnije smijenio sa funkcije ministra i to glasovima Milovog DPS-a.“

I to je jedino što možete da izdvojite kao dobro?

„Da, to je zaista tako. Za manje od godinu dana Krivokapićeva vlada se pokazala kao nereformska, čak i kao neekspertska. Kada je rečeno da stižu eksperti, građani nisu očekivali mađioničare, ali su očekivali da će se redom rješavati problemi. Eksperti su se, međutim, pokazali kao nesposobni, često neuki upravo u svom resoru. Problemi se gomilaju, djeluje kao da se tavori, da oni koji odlučuju ne znaju ni svoj naredni korak, a kamoli da imaju planove na duži rok. I naravno da građani negoduju.“

U redu. A kojih pet najlošijih poteza vlade biste izdvojili?

„Prvo, gospodin Krivokapić se od 4. decembra prošle godine kada je vlada izabrana sve vrijeme bavi strančarenjem umjesto poslom premijera. Ljudima djeluje da on sada žali što mnogo ranije nije ušao u politiku jer su mu se izgleda osladile privilegije koje donosi jaka politička pozicija. On žuri da formira svoju stranku, ali se i to odužilo jer mjesecima već najavljuje jednu novu i to demohrišćansku političku formaciju koju bi on suštinski vodio, ali nikako da se osnuje ta stranka…“

Zar to nije legitimno? On ima pravo to da radi…

„Ima pravo, ali građani očekuju da njegova vlada isporuči rezultate i onda zaključuju da je jedan od razloga zašto vlada nema rezultate i taj što se gospodin Krivokapić bavi strančarenjem umjesto da sa mjesta predsjednika vlade rješava probleme. Uostalom, on je svoju vladu promovisao kao ekspertsku i sada mu čak i neki članovi njegove vlade poput gospodina Abazovića spočitavaju da u slučaju formiranja stranke gospodina Krivokapića ili nekog od članova njegove vlade ta vlada i u koncepcijskom smislu nužno gubi legitimitet ekspertske. Tu dolazimo do druge tačke…“

Druge tačke loših vladinih poteza?

„Da. Do druge loše tačke u djelovanju gospodina Krivokapića i njegove vlade. Pokazalo se da taj čovek samo stvara nove probleme i da je nepouzdan akter u politici. On je najprije iznevjerio svoje političke saveznike sa izborne liste na čijem je čelu bio. Potom je izneverio građane koji su zagovarali promjene i koji su glasali za razvlašćivanje Milovog DPS-a. Sada je na red došla crkva, jer vidimo da su crkveni velikodostojnici nezadovoljni njegovim djelovanjem u pogledu potpisivanja Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Građanima Crne Gore djeluje da je Zdravko Krivokapić sve vrijeme glumio religioznog čovjeka kako bi politički upotrebljavao sentimente pravoslavnih vjernika. Evo i ovih dana možete da vidite kako on politički zloupotrebljava ime pokojnog mitropolita Amfilohija. Trebalo je da prođe neko vrijeme da to postane potpuno jasno. Za manje od godinu dana od izbornog trijumfa nad DPS-om pokazalo se da je Zdravko Krivokapić bio pogrešan izbor za predsjednika prve postđukanovićevske crnogorske vlade.“

Imate li još zamjerki ili tu stavljate tačku?

„Ma kako tačku, roman bi mogao da se piše o lošim potezima ili neradu i nesposobnosti Krivokapićeve vlade. Za nešto manje od godinu dana od te velike avgustovske pobjede prošle godine njegova vlada nije uradila ništa u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, nije ispunila obećanje da će u najkraćem roku biti pripremljeni zakoni o lustraciji i poreklu imovine. Krivokapićeva vlada je nastavila da gazi vladavinu prava kao što su to radile i vlade Mila Đukanovića, a građani negoduju jer vlada ne radi ništa na eliminisanju dubinskih nepravdi kojima je Đukanovićev DPS podijelio i zavadio narod. Proces evropskih integracija stoji u mjestu, tu se nije napravio ni sitni korak naprijed. Bližimo se godišnjici od te velike izborne pobjede, a izborno zakonodavstvo nije reformisano ni za slovo. Nijedan novi investitor nije se pojavio u Crnoj Gori za ovih godinu dana. I tako možemo cijelio ovaj razgovor da ispunimo neurađenim poslom Krivokapića i njegove vlade.“

Ko je najodgovorniji za takvo stanje?

„Najodgovorniji je onaj koji u ustavnom sistemu Crne Gore institucionalno zauzima najmoćniju poziciju, a to je predsjednik vlade gospodin Krivokapić. Jedina osoba koja u toj vladi nešto ozbiljnije pokušava da radi jeste Dritan Abazović. Taj čovjek najprije nije podlegao pritiscima da nakon izbora pravi politički dogovor sa Đukanovićevim DPS-om. Potom je poručio da će on svojim primjerom da pokaže da Srbi i Albanci mogu politički da sarađuju. Pazite, to je ogromni iskorak za crnogorsku politiku i veliki doprinos smanjivanju etničke distance između građana Crne Gore, pa i šire, u našem regionu.“

Da li je bilo moguće da gospodin Abazović bude izabran za premijera?

„To jeste bila opcija i mnogo bismo imali bolju situaciju danas da je nakon prošlogodišnjih izbora Dritan ili neko drugi u ime izbornih pobjednika izabran za premijera. Poslednjih sedmica se u tom kontekstu pominje i ime Miodraga Lekića. Ne znam koliko je zaista bilo realno da Dritan bude izabran za premijera i zašto se nije to i desilo.“

Da li su građani očekivali ovakav razvoj događaja u Crnoj Gori?

„Niko nije očekivao ovakav razvoj događaja. Pa ja sam u septembru i u oktobru prošle godine, dakle neposredno nakon izbora, bio ubijeđen da je nemoguće prokockati onakvu šansu za reforme kakva je stvorena izbornom pobjedom nad Milovim DPS-om. Ja sam u tih par mjeseci i javno podržavao Zdravka Krivokapića u jednom takvom potencijalnom reformskom zahvatu i vjerovao sam da će to biti vlada punog reformskog zahvata.“

Kada ste vidjeli da stvari ne idu kako su građani očekivali?

„Početkom novembra. I svoje sumnje sam odmah u novembru javno i saopštio. Još tada sam rekao da predlozi gospodina Krivokapića najavljuju slabu vladu, prelaznog karaktera koja neće biti ni ekspertska, ni politička, ni reformska. To je već tada bilo jasno. Gospodin Krivokapić je prosto prokockao ogromnu šansu. Tu šansu nije prokockao smišljeno, zato što je tako htio, ne… Šansa je prokockana zbog nesposobnosti, neznanja i zbog odsustva odvažnosti premijera Krivokapića i članova njegove vlade.“

Mnogi su tu avgustovsku pobjedu opozicije u Crnoj Gori poredili sa srpskim 5. oktobrom. Izgleda kao da ima sličnosti i po tome što su unutar pobjedničke koalicije vrlo brzo počela trvenja.

„Promjene za koje smo se izborili u Crnoj Gori prošle godine po značaju jesu uporedive sa petooktobarskim promjenama u Srbiji. I jedna i druga promjena su promjene nabolje. I jedna i druga su označile prekid sa autoritarnim praksama prethodnih režima i nagovijestile su slobodu i demokratiju. Obje promjene su ostvarene teškom mukom, a kad su se desile, označile su iskorak ka savremenim prosvećenim društvima. Ima i razlika. Građani su u Srbiji morali da organizuju i proteste da bi tada sačuvali izbornu pobjedu, dok je u Crnoj Gori obezbjeđena mirna tranzicija vlasti bez ikakvog dodatnog, vaninstitucionalnog pritiska na Mila Đukanovića da prizna rezultate izbora. I ključna razlika – Zoran Đinđić jeste bio format političara potreban Srbiji u momentu velike promjene nabolje. U Crnoj Gori danas Zdravko Krivokapić to nije.“

Da niste previše strogi prema profesoru Krivokapiću? Rekli ste da je za godinu dana iznevjerio sve koji su mu vjerovali, pa evo i crkvu. Jeste li potpuno uvjereni u takve ocjene i zbog čega mislite da se on tako ponaša?

„Za mene je uoči izbora on bio potpuno nepoznat, ali sam verovao da pobeda na izborima donosi ogromnu volju da se krene u reforme. I ponavljam, ja sam u početku javno saopštavao punu veru u to da će Krivokapić biti crnogorski Đinđić, da će zvezdani momenat velike pobede biti iskorišćen za dobro i za brzo napredovanje Crne Gore. Međutim, i prije izbora Krivokapićeve vlade uvidio sam da od toga nema ništa i zato sam krenuo da kritikujem.“

Žarko Korać nedavno je ocijenio da Krivokapić svojim neodgovornim ponašanjem gura Crnu Goru u rat. Da li je to prejaka ocjena?

„Nije mi jasno da sa toliko malo znanja Žarko Korać danas toliko govori o Crnoj Gori. Građanima Crne Gore izgleda kao da gospodin Korać po rutini ide da brani Mila Đukanovića i to ga brani od građana Crne Gore koji su glasali da se posle 30 godina Milo konačno razvlasti. Gospodin Korać ide protiv izborne volje crnogorskih građana. A možete da mislite kakva je bila đukanovićevska Crna Gora kada je čak i ovakav Zdravko Krivokapić bolji izbor za predsjednika vlade od Mila Đukanovića.“

Evo i Vi da pohvalite gospodina Krivokapića…

„Ja sam dosledni i objektivni kritičar djelovanja Zdravka Krivokapića u crnogorskoj politici i rekao sam vam zbog čega to radim. Ali Zdravko Krivokapić ne gura Crnu Goru u rat. Ekstremno radikalna opcija u crnogorskoj politici danas je upravo DPS Mila Đukanovića. I ako postoji politička opcija koja danas u Crnoj Gori izaziva tenzije, koja produbljuje podjele i koja dalje pokušava da svađa narod, to je upravo Milov DPS koji i godinu dana nakon izbora ne može da se suoči sa time da su oni nova crnogorska opozicija i da će to ostati u dužem periodu.“

Vi tvrdite da postoji ozbiljna kriza vlade. Predložili ste da skupštinska većina izglasa novog premijera, što za sada ne deluje izvodljivo. Ipak, ko bi to po Vašem mišljenju mogao da naslijedi Krivokapića?

„Zdravko Krivokapić ne želi ništa da se mijenja, a postojeće stanje je neodrživo. Zato bi bilo racionalno da postojeća skupštinska većina razriješi gospodina Krivokapića i da izabere novog premijera i novu vladu u cjelosti. To bi bilo racionalno i to je jedan od dobrih načina da se kriza riješi. Ova opcija nije nerealna, a temu ko bi mogao biti novi premijer umesto Krivokapića ja bih prepustio skupštinskoj većini. Da ti ljudi sjednu i dogovore ko bi to mogao da bude. Već se pominju neka imena i jedno je sigurno – svaka osoba koja je do sada pominjana mnogo bi bolje radila posao predsjednika vlade od Zdravka Krivokapića.“

Mislite li da će zaista da napravi svoju partiju? Do čega bi to dovelo?

„To je sigurno njegov plan, on je to i potvrdio. Mislim da će Zdravko Krivokapić biti jedinstvena ličnost crnogorske politike po tome što je svoju partiju uništio i prije nego što mu je partija osnovana. Biće prvi u crnogorskoj politici kome je to uspjelo. Vidite, svakome ko drži do političke logike dalji politički put Zdravka Krivokapića bio je jasno ucrtan u večeri izborne pobjede 30. avgusta. On je trebalo da bude kandidat i sigurni pobjednik predsjedničkih izbora koji nas u Crnoj Gori čekaju na proljeće 2023. godine. Nažalost, njegov politički autoritet i politički uticaj je u periodu nakon 30. avgusta toliko oslabio da će mu ovaj premijerski mandat najvjerovatnije biti prvi i poslednji važniji mandat u crnogorskoj politici. Sam je sebe doveo u takvu poziciju.“

Šta Podgorici smeta u Temeljnom ugovoru sa SPC? Zbog čega se odugovlači sa potpisivanjem?

„To je veliko pitanje za građane Crne Gore, jer građani ni dan-danas ne znaju šta piše u različitim verzijama tog ugovora. Građani polaze od toga da je obaveza Krivokapićeve vlade da, poštujući princip transparentnosti, upozna građane sa sadržinom dokumenta koji toliko privlači pažnju javnosti. To se nije desilo i građani jedino vide da je cijeli proces koji treba da vodi ka potpisivanju Temeljnog ugovora previše razvučen i da se Zdravko Krivokapić danas ne razumije ni sa predstavnicima crkve. Posebno mu se pamti onaj odlazak u Patrijaršiju kada je on crkvenim velikodostojnicima držao predavanja o unutrašnjem ustrojstvu crkve i izborima koje crkva treba da napravi. To je bio potpuno neprimjeren pristup i građani su to osudili. Dobro je, ipak, što je revizijom onog spornog zakona o slobodi vjeroispovesti Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori danas zaštićena. Nadam se, i to je i očekivanje prije svega pravoslavnih vernika u Crnoj Gori, da će i Temeljni ugovor biti uskoro potpisan uz punu i potpunu saglasnost i predstavnika crkve i predstavnika države.“

(Exspres)