Društvo
NE ŽELE DA BUDU ANTIFAŠISTI: Skupštinsko “ne” zabrani fašizma i nacionalizma u Crnoj Gori
Odbijanje crnogorskih poslanika da raspravljaju o Predlogu zakona o zabrani fašističkih i nacionalističkih organizacija pokazuje da su međunacionalni sukobi i tenzije prožete fašizmom politički profitabilne, ocijenio je sociolog Andrija Đukanović.
U pola godine ovo je drugi put da se u Skupštini Crne Gore odbija rasprava o ovoj tematici.
„U Crnoj Gori svjedočimo raspaljivanju ekstremizma. Dokle će to da nas dovede tek ćemo da vidimo ali ne djeluje dobro. Plaši me da se fašizam zapravo već dešava“, kaže Đukanović za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Poslanici crnogorske Skupštine odbili su 13. decembra da se Predlog zakona o zabrani fašističkih, neofašističkih i vojnih nacionalističkih organizacija uvrsti u dnevni red zasjedanja, iako je u Crnoj Gori samo u protekloj sedmici bilo više događaja s primjesama ekstremizma i nacionalizma, a u poslednjoj godini na desetine.
Naime, Predlog opozicione Liberalne partije od ukupno 81 poslanika podržalo je svega 29 poslanika. Prvi put gotovo istovjetan tekst odbijen je u maju ove godine.
Predlagač zakona, poslanik Liberalne partije Andrija Popović, razočaran je nedovoljnom podrškom poslanika, kako iz vlasti tako i opozicije, posebno iz stranaka koji za sebe tvrde da su antifašističke i građanske provenijencije.
S druge strane, sociologa Andriju Đukanovića to ne čudi jer, kako kaže, mnogi od crnogorskih poslanika baštine lik i djelo ljudi koji su bili fašisti ili njihovi saradnici i njihove ideologije:
„Zbog toga se ne žele baviti ovim pitanjem jer je to njihov pogled na svijet. Između ostalog na međunacionalnim sukobima i tenzijama se politički profitira i to donosi glasove, pa nije isplativo stavljati tačku na to“.
Građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić za RSE kaže da je izuzetno važno da se slavljenju ratnih zločina i zločinaca stane na put:
“I da se društvo ne ostavlja toj vrsti zapuštenosti. Umjesto toga imamo relativizaciju i pravljenje da se ništa ne dešava. Ovo je pitanje o tome koje su naše društvene vrijednosti. Skupština se izjasnila“.
Napadi na nacionalnoj i vjerskoj osnovi kao i ekstremističke poruke učestali su nakon parlamentarnih izbora avgusta 2020. godine, kada je u Crnoj Gori promijenjena tridesetogodišnja vlast Demokratske partije socijalista.
Tročlanu vladajuću koaliciju predvodi najbrojiniji prosrpski Demokratski front, čiji funkcioneri negiraju genocid u Srebrenici i veličaju četnički pokret koji je u Drugom svjetskom ratu sarađivao sa nacistima.
Sve učestaliji nacionalistički ispadi
Između ostalog, prošle godine jeu Pljevljima napadnuta Islamska zajednica, mnoštvoporuka mržnje bilo je u Beranama, incidenti su obilježili izbore u Nikšiću, kao iustoličenje mitropolita Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori Joanikija na Cetinju.
U više navrata na pozicije u državnim i obrazovnim institucijama postavljane su osobe koje su propagatori četničkog pokreta.
Bajramspahić smatra da je nepodnošljiva lakoća sa kojom je većina u Skupštini odbila inicijativu da razgovara o javnoj politici, u vezi sa povampirenjem negativnih desničarskih tendencija, zasnovanih na nenaučnoj reviziji istorije i rehabilitaciji četništva:
“Bojim se da vladajuća većina uglavnom bira da okreće glavu na drugu stranu i pravi da se jedna grupa građana ne osjeća ohrabrenom političkom situacijom. Ako se dozvoli gajenje ekstremizma, pitanje je trenutka kada će taj ekstremizam da se materijalizuje“, zaključila je Bajramspahić.
U Mojkovcu veličanje Ratka Mladića
Samo tokom protekle sedmice bilo je nekoliko nacionalistički obojenih događaja.
Na humanitarnom fudbalskom turniru u Mojkovcu 12. decembra učestvovale su ekipe pod nazivima „General Ratko“, „Šubare“ (simbol četničkog pokreta) i „Prizren“, dok su na tribinama bile istaknute zastave Srbije, trobojke sa ocilima, kao i trobojka sa mapom Kosova. General Ratko Mladić osuđen je pred Međunarodnim sudom u Hagu za ratni zločin genocida tokom rata u Bosni.
Mojkovački odbor Demokratske partije socijalista pozvao je nadležne da reaguju zbog povrede državnih simbola. Konstatovali su da „nacionalističko-fašistički kurs” organizatora unosi podjele među građanima. Organizatori su odbacili nacionalistički karakter turnira. Početkom decembra tokom lokalnih izbora u Mojkovcu grupa mladića klicala je Ratku Mladiću.
Reakcije javnosti izazvao je i snimak od 9. decembra polaznika Policijske akademije koji su proslavljali pobjedu Srbije nad reprezentacijom Crne Gore uz pjesme i klicanje Kosovu. Nakon brojih osuda oni su se izvinili.
Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić slavlje je ocijenio „šokantnim“. „Mladići koji su slavili poraz reprezentacije svoje države trebalo bi da je sjutra čuvaju“, napisao je Fejzić na Tviteru.
Mladiće je javno podržao predsjednik Opštine Nikšić, Marko Kovačević iz prosrpskog Demokratskog fronta.
U Nikšiću su protestvovali bivši pripadnici „Sedmog bataljona“ zbog, kako su naveli, neblagovremene istrage ubistva njihovog kolege poručivši da su „ćutali 20 godina ali da više neće“. Podržali su ih pravoslavno bratstvo Stupovi i Zavjetnici brastva Tvrdoš. Inače, Sedmi bataljon je paravojna formacija koja je krajem devedesetih djelovala na crnogorskoj teritoriji, kao vojna policija Slobodana Miloševića.
Popović: Odbijanje zakona opasna poruka građanima
Popović za RSE kaže da su zakon predložili kako bi se spriječilo podsticanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje i netrpeljivosti među građanima i probleme rastućeg političkog ekstremizma i nacionalizma sa primjesama klerikalizma.
„Simboli koji pokazuju počinitelje ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti takođe se zabranjuju ovim zakonom zato što fašističke organizacije često koriste te slike u svrhu zastrašivanja, obzirom da oni simbolizuju borbu za prevlast jedne nacionalne, vjerske ili etničke grupe nad drugom“, piše u Predlogu zakona.
Andrija Popović smatra da je odbijanje ovog zakona opasna poruka građanima Crne Gore jer šalje poruku o nekažnjivosti.
Odgovarajući na pitanje da li je problem zakona bio u nazivu i pojmovima koji se pominju kao što su fašizam, neofašizam i nacionalizam, Popović kaže da zakon mora biti precizan.
“Nije se moglo izbjeći pominjanje organizacija koje su postojale na prostoru nekadašnje Jugoslavije a koje slijede četničke, ustaške i handžar divizije ideje i tradiciju. Pretpostavljam da se u tome mnogi pronalaze”, rekao je Popović.
Sociolog Đukanović: Sve prisutniji vjerski i nacionalni ekstremizam
Vjerski i nacionalni ekstremizam u Crnoj Gori je nakon promjene vlasti sve prisutniji i doživljava ekspanziju, iako je tih pojava bilo i za vrjeme prethodne vladavine Demokratske partije socijalista ali prikrivenije i prefinjenije, ocjenjuje sociolog Andrija Đukanović.
„Neki od najviših funkcionera nove vladajuće većine otvoreno podržavaju ratne zločince i imaju krajnje sporne stavove prema prošlosti i nekim pokretima koje je svijet vidio kao kolaboracioniste. Sve to doprinosi da ekstremizam, netrpeljivost pa i fašizam postanu u određenoj mjeri prihvatljivi i prisutni. Imamo problem sa ekstremizmom na svakoj strani što može dovesti i do radikalnijih posljedica“, rekao je Đukanović.
On naglašava da prvenstveno treba jasno definisati koje su to fašističke organizacije u Crnoj Gori.
„Pod tim može podrazumijevati puno toga a najvjerovatnije bi se i u tom slučaju vodili dnevno političkim interesima pa bi svaki politički neistomišljenik bio proglašen fašistom. Zbog toga se vjerovatno ne može ni donijeti valjani zakon jer ni njegov tekst ne može biti oslobođen ideoloških i političkih sukoba i neslaganja“, smatra Đukanović.
On ne vidi spremnost političara niti ostatka društva da se izbori sa ovakvim pojavama.
Evopski parlament je 2018. godine usvojio Rezoluciju kojom je pozvao države članice EU da zabrane neofašističke i neonacističke grupe zabrinuti zbog sve većeg širenja fašizma, rasizma i ksenofobije.
-
Društvo3 days ago
Raoniću, himnu gasi, Mandićevo uho spasi
-
Svetosavska sekta5 days ago
SPC je bačva bez dna u koju se sipaju milioni
-
Politika4 days ago
Ofiranje ugroženog srpstva
-
Politika2 days ago
DON’T CRY BABY Kolaps već prežaljene vlasti
-
Komentar2 days ago
TRAMPOVA POLITIKA I ŽENE: Da li ograničavanje osnovnih ženskih prava može postati globalni trend