Politička kreatURA

Piše: Slobodan L. Jovanović

Ništa tako kod čovjeka ne izaziva bijes kao kad mu političke ništarije, sticajem okolnosti dospjele u situaciju da odlučuju o životima građana i države, ispiraju mozak prizemnim manipulacijama i izvrtanjem notornih činjenica. Ta politička fukara će vam objašnjavati kako rješavaju nagomilane probleme tako što će vas lišiti budućnosti bez da imate pravo da javno tražite da se polemiše o tome i da ukažete da su tzv. argumenti koje vam prodaju najobičniji mućak i kukavučje jaje. Jedna politička kreatura, pajac, sa ponašanjem žapca koji se naduvava pred parenje, bez elementarnog poznavanja svega čime se bavi, umišlja da je sve što on kaže, a to su većinom budalaštine, jeftine manipulacije, populizam, glas boga i da o tome nema što da se raspravlja. Lijepo je Niče rekao da svako pośeduje upravo onoliko sujete koliko mu nedostaje razuma. A sadašnjem premijeru Crne Gore nedostaje razuma kao malo kome!

Kao klasični politički šišnjari krili su sadržaj tzv. temeljnog ugovora između države Crne Gore i Beogradske patrijaršije vrlo svjesni da taj ugovor debelo ulazi u pravnu regulativu države Crne Gore sa namjerom da derogira i Ustav i zakone Crne Gore. Uostalom, taj ugovor je pisao, zajedno sa nazovi pravnicima Crkve Srbije, za koje su vjerske zajednice nebeska tvorevina iznad svih ljudskih zakona i koji popovske mitove i izmišljena predanja uzimaju kao krunske argumente, jedan klerofašista i svetosavski bigot sa mjesta ministra pravde Crne Gore. Taj ugovor nije pravljen da zadovolji pravne standarde kad se radi o toj vrsti ugovora, već mu je namjera da za Crkvu Srbije ostvari što nezavisniji položaj i što manji upliv države u ono što radi, sa jedne strane, i da joj garantuje nezakonitu uzurpaciju crnogorskog naslijeđa, upliv u obrazovanje, medije, publicističku djelatnost, sa druge strane. To je jedinstven ugovor u svijetu u kojem država Crna Gora ne štiti svoje interese, već samo preuzima obaveze, a Crkva Srbije ih nameće!

Umjesto da odgovore što je problem da se taj ugovor provjeri kroz javnu raspravu ukrštanjem argumenata na stručnom nivou, ili, na kraju krajeva, i uz međunarodnu pravnu pomoć, podmeću se komični argumenti kako se taj ugovor dogovara od 2012. i da će sada Dritan Abazović da stavi tačku na njega. Zamislite da se tako stavlja tačka na sve pravne sporove koji dugo traju preśecanjem kojim se oštećuje jedna strana? Ta vrsta stavljanja tačaka se zove hibridni sistem u kojem vlada samovolja, a ne institucije i pravna država. Kako može jedan politički klovn da u sred Evrope, najcivilizovanijeg dijela svijeta, kaže kako ga ne interesuju istorijske činjenice, koje su vrlo relevantne za samu suštinu ugovora, kršeći na taj način elementarnu pretpostavku svakog zakona i ugovora da mora poštovati i biti zasnovan na pravnim argumentima i na golim činjenicama? Ima li neki pravnik u toj žalosnoj URA-i konata i konatara da mu objasni kakve gluposti izgovara taj naduveni čovječuljak?

Najgora stvar je što se ovakvi ugovori prave u korist nekoga, dajući mu nezakonite privilegije,  da bi se zauzvrat dobila podrška za nešto drugo. To se u svim zemljama zove politička korupcija. Premijer Abazović je u više navrata pokazao političku nepismenost i sam sebe optužio za političku korupciju i zloupotrebu uticaja. To je uradio opet objašnjavajući da mu je važno potpisivanje navedenog ugovora takvog kakav je, da bi obezbjedio kvalifikovanu podršku u Parlamentu za izbore u pravosuđu. Je li on tako zamišlja da zadovolji kriterijume za EU, tako što će od Crne Gore da pravi pravni provizorijum i buvlju pijacu na kojoj će da trguje malo sa ovima, malo sa onima? Tužno je što EU i USA, zahvaljujući sve većem uplivu mediokritetstva u političke strukture zapadnih zemalja, nijesu sposobne da već jednom shvate ko u Crnoj Gori predstavlja iskrene proevroatlanske snage, ko su proruski, putinovsaki ešalon, a ko su najobičniji šarlatani koji mlatinjaju rukama i dodvoravaju se idiotskim frazama o gledanju u budućnost, zaboravljanju prošlosti i sličnim marifetlucima, dok nas vraća u devedesete. Dok se ambasadorka USA i ambasadori drugih zapadnih zemalja ne odreknu domaćih prevaranata  iz nevladinih organizacija i tzv. nezavisnih medija, koji su kriminalizovali Crnu Goru iz političkih razloga i koji su im punili glave najprljavijom propagandom protiv jedine do sada proevroatlanske vlasti, koja je, uostalom, i otvorila sva poglavlja sa EU i uvela Crnu Goru u NATO, i dok ne prepoznaju ko stvarno reprezetntuje evropske vrijednosti, Crna Gora će ići iz krize u krizu.

Valjda je više nego jasno, a to je on i potvrdio na potonjoj śednici Vlade, da se premijer Abazović mnogo komotnije ośeća u društvu Demokrata i DF-a, nego među proevropskim političkim opcijama. Ne čudi što mu je potpredśednik vlade Joković, čovjek sa završenom srednjom školom i čovjek kome su principi moderne, sekularne, pravno uređene države tabula raza. Reče li taj čovjek da se jedino treba potpisati ugovor sa Crkvom Srbije, jer je ona, pazi sad, jedina kanonska od pravoslavnih crkava u Crnoj Gori? Tako je Jokaš pobrkao državu i Vaseljensku patrijaršiju, smatrajući da država Crna Gora mora da poštuje kanonsko pravo i da priznaje samo kanonske crkve?

Nešto slično reče i osoba koja je śela u Ljaljovu fotelju i koja bi trebalo da rukovodi zakonodavnom djelatnošću u najvećem crnogorskom domu! Kukala ti majka  Crna Goro na čije si grane spala! Umjesto da Crnom Gorom upravljaju obrazovani ljudi, modernih, evropskih pogleda na svijet, ljudi koji razumiju što su međunarodne povelje i standardi, koji će poštovati da država ne smije propagirati religiju, ni ateizam, već da mora biti vjerski neutralna i koji će akcenat baciti na nauku, obrazovanje, mi imamo posla sa zatucanim bigotima koji misle da je samo duboko religiozno društvo, broj podignutih crkava i broj vjerujućih najvažnija vrijednosna kategorija i najveće dostignuće nekog društva.

Van svake sumnje je da je premijer Abazović dio hibridnog rata koji se vodi protiv Crne Gore. Nijesam nikada imao problem da bilo koja nacionalnost bude na najvećim funkcijama u državi ukoliko imaju časne namjere i rade za boljitak Crne Gore, ali je, u najmanju ruku, čudno da osoba albanske nacionalnosti sa takvim žarom poništava sva prava crnogorskog naroda, bezočno podvodeći svaki njegov otpor pod ekstremizam, odbranu mafije i slične gadosti, dok sa istim, ili još većim žarom gura Crnu Goru u zagraljaj velikosrpskog nacionalizma i svetosavskog klerofašizma, sa namjerom da je vječno zarobi u antievropskom, antizapadnom, anticivilizacijskom velikosrpskom i rusofilskom polusvijetu. Manirom šibicara vuče za nos vajne zapadne diplomate pričama o EU integracijama, poput očito njegovog idola, srpskog predśednika, dok stvara uslove i jača one snage za koje su Evropa i zapad bezbožne tvorevine, kojima su masovne ubice heroji, pobornike teorija krvi i tla i jeretičkog klerofašističkog svetosavlja i zaljubljenike u Putina i njegove masovne zločine koje čini po Ukrajini.

Čitavo rukovodstvo sadašnje administracije Crne Gore daje podršku urbicidu i genocidu u Ukrajini, izlaze u javnost moronskom pričama kako je zapad primorao Putina da ubija nevine Ukrajince, da ih denacifikuje, rusifikuje, što, u krajnjem slučaju, predstavlja njihov odnos i prema Crnoj Gori, crnogorskoj naciji, crnogorskom naslijeđu i crnogorskom identitetu. Zanimljivo je da se zapadne ambasade ne zapitaše kojim poslom je Abazović išao u Ukrajinu kad nijedne riječi osude ne izreče po povratku? I ne samo to, u Crnoj Gori se preko mnogih medija širi kremaljska plitkoumna propaganda bez ikakvih posljedica. Dok se na zapadu zatvaraju ruski propagandni mediji, u Crnoj Gori oni nesmetano šire prizemne i lažne informacije o tobožnjoj krivici Ukrajine, nekakvom fašizmu Ukrajinaca, genocidu prema Rusima i slične trice! Valjda su i Ukrajinci pećinski nacionalisti? Ne smije Abazović da zucne protiv Putina i Rusije da ne bi naljutio mentore i saradnike na uništavanju Crne Gore. F. off Evropo, kad si meritokratiju zamjenila mediokritetstvom, demagogijom, populizmom i šarlatanima!

Daleko od toga da je slučajno da se tzv. temeljni ugovor potpisuje u vremenima kada je Vaseljenska patrijaršija priznala ohridsku katedru i kada je Crkva u Makedonija ušla u kanonski red. Očito da je taj ugovor ima namjeru da predupredi rješavanje crkvenog pitanja u Crnoj Gori čim se potpisuje sa Beogradskom patrijaršijom, a ne sa eparhijama u Crnoj Gori, koje jedino mogu biti nosioci vlasničkih prava nad imovinom po crnogorskim zakonima. Ali, to zaslužuje poseban osvrt, pa o tome drugom prilikom. Dovoljno je samo reći da je svemu ovome u Crnoj Gori doprinjela i Vaseljenska patrijašija dozvoljavajući jeretička uzdizanja, jeretičke ideologije u okviru pravoslavlja, jeretički etnofiletizam i dozvoljavajući Crkvi Srbije da se širi van granica svoje zemlje, kršeći kanonska pravila koja su donešena na vaseljenskim saborima u prvom milenijumu i koja se smatraju temeljom hrišćanstva!