Beskonačne zablude

Piše: Slobodan L. Jovanović

U startu se moramo jasno odrediti da se oni koji papagajski ponavljaju laži i besmislice Dritana Abazovića, navodno ili stvarno vjerujući u istinitost njegovih podvala, ne mogu drugačije tretirati do kao podlaci ili intelektualni idioti. Posebno iritiraju izjave da se potpisivanjem tzv. Temeljnog ugovora na crkveno pitanje i podjele u Crnoj Gori stavlja tačka. Ne samo da se tim potpisom nije stavila tačka, već se otvorilo niz pitanja i problema koji će crkveno pitanje gurnuti u centralno političko pitanje na duži rok. Svako sa zerom mozga zna da je tim ugovorom napravljena prevara sa teškim i dalekosežnim posljedicama i da će njegovo sprovođenje dovesti crnogorsko društvo do niza nesporazuma, sa vrlo neizvjesnim epilogom. Možda podrepine i ulizice iz Ure misle da su to genijalni taktički potezi njihovog dučea, ali sigurno neće izbjeći konačni žig izdajstva i prokletstva, jer je moć da se izbori istina i pravda u njihovim rukama. Hana Arent piše da neki „umjesto da napuste lidere koji su ih lagali, oni bi paradirali time da su sve vrijeme znali da je izjava bila lažna, i divili bi se liderima za njihovu superiorno pametnu taktiku“.

Vjerovatno da pokretanje inicijative u Parlamentu od strane DPS-a neće izroditi najčasniji izlaz iz postojeće krize, što bi bili vanredni parlamentarni izbori. Pokazuje se u svom punom destruktivnom obimu ono na što sam više puta ukazivao da su vještački izazvane nacionalne podjele, većinom inicirane kroz velikodržavne projekte spolja, nepremostiva prepreka u uspostavljanju zdrave političke kompeticije i demokratskih principa u Crnoj Gori. Takva situacija omogućuje političkim podlacima da profitiraju balansirajući na podršci jedne ili druge strane. Samo naivne i infatilne osobe mogu vjerovati da se iza takvih osoba krije namjera da se uredi crnogorsko društvo i što prije priključi civilizovanom svijetu, kao dio EU. Da postoji takva namjera ne bi bilo dileme koje su to snage u Crnoj Gori sa kojima je to moguće sprovesti i koje su privržene zapadnoevropskim integracijama i transformaciji Crne Gore u sistem vrijednosti kakav zagovara EU. Obnavljanje koalicije koja je srozala Crnu Goru na ništa u vrijeme vlade disfunkcionalnog i iracionalnog Zdravka Krivokapića, značilo bi dalje gubljenje perspektive za Crnu Goru i udaljavanje od civilizovanog svijeta.

Kaže pomenuta Hana Arent da „totalitarizam počinje s prezirom prema onom što imate. Sljedeći korak je misao: “Stvari moraju da se promijene – nema veze kako. Sve je bolje od onog što imamo”. Ta misao je dovela Crnu Goru u apsurdnu situaciju da su sve institucije države rasturene, da ne funkcionišu nezavisne nevladine institucije, da je ombdusman za ljudska prava provladin biro za davanje alibija kršenju ljudskih prava od strane države, da smo od države sa najmoćnijim nevladinim sektorom u regionu došli do nekontrolisane i ničim ograničene bahatosti vlasti uz sveopšti muk nevladinog sektora na izdisaju, da smo dobili jednoobraznu medijsku scenu koja neodoljivo podśeća na kontrolu medija u Srbiji od strane jedne partije i jednog čovjeka, … Da nije formirana Gradska televizija, sve crnogorske televizije bi bile blijede kopije beogradskog B92, Studija B i sličnog jada od medija, zajedno sa javnim servisom. Da umjesto servisom ne kažem nešto drugo. Do juče su se snimala kola sa državnom registracijom van radnog vremena i objavljivala u štampi, danas slijeću, uzlijeću helikopteri bez ikakve kontrole, prelaze državne granice, voze gliseri, voze i lupaju državna auta, živi životom plejboja, okruženih sa ko zna koliko tjelohranitelja, sve o državnom trošku. I sve to zato što su „naši“, a nijesu „njihovi“!

Kad smo kod medija, zanimljivo je da Dragan Šolak i njegova Junajted medija grupa u Srbiji doživljava satanizaciju od državnih organa i samog predśednika Srbije, dobijajući razne epitete, nešto slično kao Gradska televizija u Crnoj Gori od strane predśednika vlade, samo zato što predstavljaju jedini kritički televizijski prostor u državi prema političkim i društvenim pojavama. Dočim televizija, čiji je vlasnik Junajted grupa u Crnoj Gori, predstavlja provladin medij i ne razlikuje se nipočemu od televizija koje predstavljaju sramotu profesije i u Srbiji i u Crnoj Gori. Recimo od Prve i u Crnoj Gori i u Srbiji. Doduše, makar su dosljedni i sa televizijama u Srbiji i televizijom u Crnoj Gori u anticrnogorskoj politici i politici neprijateljstva prema proevroatlantskim snagama, dajući prednost poštovaocima ideja Aleksandra Vulina i Milorada Dodika. Izbor gostiju iz Crne Gore i medija čije informacije prenose u beogradskim studijima malo se razlikuje od Tv Pink i Tv Happy.

Ne vjerujem da će se ikada pojaviti televizija u Crnoj Gori, koja je sve svoje resurse upregla u tolikoj mjeri da kriminalizuje i diskredituje nekadašnju vlast koalicije oko DPS-a kao ta danas Šolakova, pa joj niko nije ometao rad. Naprotiv, dobijali su pomoć od države, čak su dobili od vlade Duška Markovića dva miliona eura da tobože promovišu članstvo u NATO i još pride proslavu godišnjice postojanja u vili pod Goricom o vladinom trošku, kao presedan u svjetskim razmjerama. Toliko su bili proganjani? Danas jedina televizija u Crnoj Gori koja profesionalno radi svoj posao, Tv Gradska iz Podgorice, doživljava od Dritana Abazovića vokabular i prijetnje kakve nema ni N1 u Srbiji! Licemjerje Junajted grupe je inače samo potvrda da u Srbiji postoji velikosrpski konsenzus prema Crnoj Gori! N1, N Srbija, B92, Happy, Pink, Prva S, Studio B, Kurir, … nema razlike!

Čini se da ćemo opet biti u situaciji kao prije dvije godine, sve bježeći od DPS-a. Ne treba biti mnogo promućuran pa shvatiti da se na taj način gura Crna Gora ka velikosrpskom nacionalizmu i antizapadnjačkoj političkoj orjentaciji, bez obzira na načelna zaklinjanja na članstvo u EU, ako se govori u vrijednosnim kategorijama. Jer na principima koje zagovara Srbija teško da se može stići do tog cilja. Reklo bi se po popisima da su u Crnoj Gori najbrojnija nacionalna grupacija Crnogorci, uz sav trud iz Beograda, Banja Luke i domaćih izroda da se Crna Gora što više posrbi. Matematički to znači da dobar dio Crnogoraca glasa za Uru i za Demokrate. Ako je DPS nepoželjan partner za te dvije partije, neminovno je da to znači da svaki Crnogorac ili pripadnik manjinskih naroda, glasajući za te dvije partije glasa za DF! Jer trećeg rješenje političke većine nema. Osnivanje nove političke opcije koja bi privikla glasove onih koji ne žele da glasaju za DPS i koja bi eventualno ušla u Parlament, opet nas dovodi do iste dileme. Dakle, suština je da, u postojećoj podjeli karata, postoje samo dva izbora. Kome i dalje nije jasno neka uživa u postojećoj situaciji i u uništavanju Crne Gore, njene državnosti, identiteta i budućnosti.

Vjerovatno su mnogi naśeli na Abazovićevu galamu o borbi protiv korupcije i kriminala, vitlanje hapšenjima, pravljenje medijske galame. Naučite se jednom da u nedemokratskim režimima tužilaštvo može da pokreće postupke na bazi političkih pritisaka, toga su se ljudi nagledali u Srbiji, na sudu se krivica utvrđuje na bazi dokaza. Iako sigurno nemam simpatije prema osobi koja je platila Acu Lukasu da svira na svadbi njenog sina, moram vam saopštiti da se niko ne može osuditi na bazi presretnutog razgovora u kojem se ta osoba posredno pominje. Takvi snimci mogu samo da posluže kao osnov za pokretanje istrage, ne i kao dokaz na sudu.

Takođe, moram da izrazim sumnju za postupak porotiv članova Upravnog odbora direktora Plantaža, obzirom na koga se odnosi, jer vansudsko poravnanje ugovora od 320.000 eura je isuviše mali iznos da bi neko isplaćivao provizije u nekom velikom iznosu. Ali, ako se ustanovi da su to radili za par hiljada eura, onda zaslužuju najveće kazne. Mada moram da izrazim sumnju i vjerovanje da se radi o propagandnom hapšenju i namjeri da se ponize tzv. krupne ribe. Za rulju hleba i igara, s tim što je hleba sve manje, a sve više igara. Stvarno, što ćemo ako se na sudu pokaže da su ti ljudi hapšeni bez osnova? Treba li ti tužioci i dalje da obavljaju svoj posao kao puki izvršioci naloga izvršne vlasti? I je li to pritisak na pravosuđe  ako se upozoravaju da je to nezakonito i da po krivičnom zakoniku, član 162, svako ko protivpravno zatvori nekog duže od 30 dana kazniće se kaznom zatvora do osam godina!

Daleko od toga da branim bilo koga ko je prekršio zakon. Svako neka odgovara za svoje postupke. Ali u normalnoj atmosferi, ne u atmosferi hajke i zadovoljenja rulje. Zato ne trčite sa osudama na bazi optužnica koje nijesu dokazane. Plašim se da će jednog dana stići mnogo faktura iz Strazbura za orgijanje Dritana Abazovića. I za hapšenja i za tzv. Temeljni ugovor, ako se bude moralo ići do Strazbura. Ostaje makar da se nadamo da će proraditi Ustavni sud i da u njemu neće biti „ugledni pravnici“ poput Dragana Šoća i sličnih.