Politika
Bjeković, najbolji ombudsman na (srpskom) svEtu
Piše: Tijana Lopičić
Vlada Crna Gore nedavno je iznova dokazala da je de facto teokratska (svetosavska), u de jure sekularnoj državi.
Minisatrstvo (ne)pravde je za 2022. isplatilo 610.581 euro vjerskim zajednicama, od čega je, vjerovali ili ne, Crkva Srbije dobila 584.644 eura. Ostale vjerske zajednice su dobile diskriminatorski položaj, te su od „oslobodilaca“ ili takozvane „Vlada na pravom putu“ dobili mizernu pomoć – računica je suvuše laka.
Ovakvim aktom prekršena su prava ostalih vjerskih zajednica i vjernika u Crnoj Gori, jer Vlada, očigledno, preferira netradicionalnu (okupatorsku) Crkvu Srbije, koja je nastala tek 1922. godine. U nekoj drugoj, srećnoj, državi po službenoj dužnosti bi se oglasio ombudsman. Ali, naš najbolji ombudsman na (srpskom) svEtu – gospodin Siniša Bjeković, zajedno sa svojim cijenjenim saradnicima – ĆUTI.
Da se razumijemo, ćute oni na mnogobrojna jeziva (ne)djela sljedbenika velikosrpske šovinističke ideologije od 2020. godine. Baš kad sam pomislila da se neće oglasiti ni na nedavni „hristoljubivi“ poziv na etničko čišnjenje Bošnjaka, iako je prethodno policija uhapsila Miloša Ostojića, a Odbor direktora „Luka Bar“ ga smijenio, zatečen u bezizlaznoj situaciji oglasio se i Bjeković.
Da li ovo implicira da ombudsman Bjeković, zajedno sa njegovim saradnicima, kontinuiranim nereagovanjem ili veoma zakašnjelim reagovanjima (samo dvije godine se čekalo da se Nevenki Bošković Ćirović konstatuje govor mržnje) zapravo dokazuju da su i oni sljedbenici velikosrpske šovinističke ideologije?!
No, prije izvođenja ikakvog zaključka podsjetimo se kako je gospodin Bjeković postao ombudsman. Za njega su 2019. godine glasala 44 poslanika iz tadašnje vladajuće koalicije i SDP-a. Zažmurićemo i na činjenicu da je imao i ima visok konflikt interesa, budući da je njegova supruga predsjednica suda za prekršaje, te da ovu funkciju nije ni mogao obavljati.
Očigledno da su nečiji privatni/politički/partijski interesi preovladali. Bjeković nije postao ni prva ni posljednja osoba, čija djela su ciljano protivna interesima građanima – čija prava i slobode bi trebalo štiti, kao što treba da štiti i interese države Crne Gore. Institucionalni kolaps je i nastao zahvaljujući ljudima poput Bjekovića, koji su dobijali pozicije kao navodni podržavaoci DPS-a.
Ipak, Bjeković je svojim nečinjenjem u onim krucijalnim trenucima, zaista, napravio štetu enorminih razmjera, kao:
Prvo, 03. i 04. septembra 2021. Bjeković je bio van zemlje (zašto?), a njegove saradnice su, nekim čudom, bile ispred hrama u Podgorici, te su dočekivale srpskog patrijarha Porfirija, umjesto da su bile na Cetinju. Razumijem, trebalo je zažmuriti i ćutati o naoružanim civilima u Cetinjskom manastiru, brutalnosti koje je sprovodila policija, u čijim su redovima, sa ćiriličnim natpisima na štitovima i uniformama, bili pripadnici druge države. Da su po službenoj dužnosti bile na mjestu na kom su trebale biti, izvještaj bi bio veoma nepovoljan po Crkvu Srbije.
I dok su helikopterom ‘dostavljali’ sveštenstvo Crkve Srbije o trošku države, Bjekovićeve saradnice su ostale u Podgorici, iako su, po službenoj dužnosti imale zakonsko pravo da im na raspolaganju budu sva državna sredstva, pa i helikopter, kako bi bile na Cetinju.
Drugo, ukoliko je Unutrašnja kontrola rada policije ustanovila da je policija 5. septembra 2021. godine na Cetinju, upotrijebila prekomjerna hemijska sredstava, kao i prekoračenja nadležnosti pojedinih policijskih funkcionera i službenika, kako zvaničan izvještaj ombudsmana Bjekovića može biti dijametralno suprotan. Vjerovatno da Bjeković iz inostranstva, a i njegove savjetnice iz Podgorice, imaju “kredibilitet” da ospore izvještaj Unutrašnje kontrole MUP-a. Šta bi tek bilo da je ombudsman Bjeković potegao pitanje komandne odgovornosti, te iz čijeg kabineta je došla direktiva da se napadnu građani? Nažalost, treba zaštititi i ‘ONOG’ sa 12 apostola.
Treće, ombudsman Bjeković se nije oglasio ni na izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti, iako je Venecijanska komisija dala jasan negativan stav. Izostala je reakcija i povodom potpisivanja protivustavnog ”temeljnog ugovora”, sa kojim je prećutno podržao istorijsku poharu crnogorskih svetinja i groblja.
Ipak, u skladu sa važećim Zakonom o zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda Crne Gore na osnovu člana 18. Bjeković je imao sve ingerencije za reagovanje.
“Zaštitnik/ca može dati inicijativu za donošenje zakona, drugih propisa i opštih akata radi usaglašavanja sa međunarodno priznatim standardima u oblasti ljudskih prava i sloboda. Organ kojem je podnijeta inicijativa iz stava 1 ovog člana dužan je da se o toj inicijativi izjasni. Ukoliko smatra da je to potrebno radi zaštite i unaprijeđenja ljudskih prava i sloboda, Zaštitnik/ca daje mišljenje na predlog zakona, drugog propisa ili opšteg akta.”
Zašto nije, to je pitanje koje se u kontinuitetu postavlja?
Četvrto, vjerovatno da ombudsman Bjeković, kao navodni zaštitnik ljudskih prava i sloboda ne smatra za shodno da se oglasi pri:
- kontinuiranom negiranju identiteta Crnogoraca od 2020. od strane prosrpski orjentisanih državnih funkcionera, iako je, pak, ovo matična država Crnogoraca;
- negiranju genocida u Srebrenici od strane prosrpski orjentisanih državnih funkcionera;
- osveštavanje državne nepokretne i pokretne imovine od strane Crkve Srbije, čime se direktno diskriminišu vjernici drugih vjera i ateisti;
- govore mržnje sveštenstva Crkve Srbije, koji, pak, i glorifikuju međunarodno presuđene ratne zločince, te javno podržavaju Rusku agresiju nad Ukrajinom. Zabilježen je slučaj izbacivanja izbjeglice iz Ukrajine iz manastira Ostrog;
- namjerno propuštanje članova bratstva pod rukovodstvom Crkve Srbije od strane policije u Nikšiću, koji su za Dan državnosti napali građane koji su slavili;
- mnogobrojne napade na crnogorski jezik, te zabranu jotovane varijante od strane generalnog direktora RTCG-a Raonića, iako je crnogorski jezik međunarodno ISO standardizovan 2017. godine;
- BIRN-ov napad na građanske aktiviste i novinare, koji je izazvao međunarodni skandal, a pri tom BIRN izgubio kredibilet…
Na kraju, da li je, ili nije institucija Ombudsmana, pod rukovodstvom Bjekovića, postala sljedbenica velikosrpske šovinističke ideologije, ostaje nerazjašnjeno. Kao “bijeli medvjedi” su zaštićeni od poziva na odgovornost za mišljenja i preporuke koje su dali u toku vršenja funkcije, ili, pak, za nereagovanja. S druge strane, Skupština ih može razriješiti. I, dok čekamo rasplet situacije, Bjeković, zasigurno, odnosi titulu najboljeg ombudsmana na svEtu. Ali svEtu komšijske države – ne Crne Gore.
-
Društvo3 days ago
Raoniću, himnu gasi, Mandićevo uho spasi
-
Svetosavska sekta5 days ago
SPC je bačva bez dna u koju se sipaju milioni
-
Politika4 days ago
Ofiranje ugroženog srpstva
-
Politika2 days ago
DON’T CRY BABY Kolaps već prežaljene vlasti
-
Komentar2 days ago
TRAMPOVA POLITIKA I ŽENE: Da li ograničavanje osnovnih ženskih prava može postati globalni trend