Politika
Nikako ne mogu bez Mila
Piše: Goran Popović
Pokušaj recikliranja optužbi o švercu cigareta u koji je, kao, nekako, ali ne zna se kako, umiješan i Milo Đukanović, tek je jedan od spinova kojim agitpropovski medijski koncern, u saglasju sa srpskim medijima, želi da iz postizborne letargije izvuče i ponovo ujedini „oslobodioce“ od 30. avgusta, sve po instrukcijama Crkve Srbije i srpskih tajnih službi. Već viđeno…
Sjetite se samo one medijske harange što se protiv Mila na tu temu vodila prije dvadesetak godina u pakovanju zagrebačkog Nacionala i podgoričkog Dana, a uz budno oko tužioca Šelzija iz Barija.
Potpisniku ovih redova koleginica Jasna Babić svojevremeno je rekla: „Da, napisala sam prvi tekst o duhanskoj mafiji u Nacionalu. Dalje nisam htjela, pa je Pukanić temu delegirao kolegi, koji se njome nastavio baviti iz tjedna u tjedan. Afera se temeljila na izjavi Ratka Kneževića, koji je, uostalom, priču o Canetu 2001. donio u Nacionalovu redakciju. ….Koštunica, s kojim sam se našla, nije imao nikakve dokaze protiv Subotića, još manje protiv Đinđića. Moj sastanak s Koštunicom bio je jedan od razloga da se povučem iz priče.”
Dakle, sve je jasno. Koštunica i srpske tajne službe, potpomognute nekim domaćim izdajnicima, montirali su ovaj spin Nacionalu, a Dan koji je osnovala i finansirala Vojska Jugoslavije i koji je bio pod direktnom kontrolom KOS-a prepisivao je te tekstove.
Nekoliko godina kasnije Nacional se javno odrekao svega što je pisao o duvanskoj aferi, a onda je i italijansko tužilaštvo, nakon deset godina, odustalo od gonjenja svih koji su bili upakovani u ovu priču. Milov „predmet“ je adaktiran, a bivši crnogorski ministar Ivanišević je takođe oslobođen svih optužbi. Sav epilog – u nekoliko riječi.
Ova afera imala je zapravo političku pozadinu. U suštini je to bila kampanja u cilju diskreditacije tadašnja dva regionalna lidera – Zorana Đinđića i Mila Đukanovića. Na Zorana su krenuli jer je htio da demontira Miloševićev truli sistem u Srbiji, a na Mila jer se stavio na čelo independističkog pokreta u Crnoj Gori, a njeno „otcepljenje“ se nikako nije sviđalo Koštunici, srpskim generalima i tajnim službama. I to je to!
Tako je i danas sa ovim novim bizarnim spinom. Naravno da to nema nikakve veze sa Milom i nekim švercom cigareta. Riječ je o nasušnoj potrebi da se on opet targetira kao „zajednički neprijatelj“, jer bez Mila i mržnje prema njemu i DPS-u oni ne znaju šta će. To im je jedini motiv zajedničkog djelovanja. Zato su Crkva Srbije, srpske tajne službe i ovdašnji truli mediji krenuli u novu akciju ujedinjenja klerofašistoidnih elemenata, populističkih malvera i lažnih građanskih političkih spodoba u susret formiranju nove vlade, koja bi trebalo da nastavi sa rastakanjem države Crne Gore.
Nikako, dakle, ne mogu bez Mila! Ali to je u nekom smislu i logično, jer Milo će u crnogorskoj istoriji ostati upisan kao veliki državnik iza kojega stoje velika djela, za razliku od političke nedonoščadi što stalno bijesno kevće na njega i koja će završiti negdje na smetlištu istorije.
Pa gledajte i slušajte samo Jakova, Dritana, Aleksu, Mandića, Jokovića…
Tma i tuša neprebolna.
-
Društvo3 days ago
Raoniću, himnu gasi, Mandićevo uho spasi
-
Svetosavska sekta5 days ago
SPC je bačva bez dna u koju se sipaju milioni
-
Politika4 days ago
Ofiranje ugroženog srpstva
-
Politika2 days ago
DON’T CRY BABY Kolaps već prežaljene vlasti
-
Komentar2 days ago
TRAMPOVA POLITIKA I ŽENE: Da li ograničavanje osnovnih ženskih prava može postati globalni trend