ANALIZA STANJA CRNOGORSKE EKONOMIJE U POSLJEDNJE ČETIRI GODINE: Investicije zaustavljene, živimo od obećanja i kredita

„Osnovaćemo novu avio kompaniju za nula eura koja će poslovati sa profitom ili je neće biti“ obećao je tadašnji ministar finansija Milojko Spajić građanima Crne Gore odmah po stupanju na funkciju u decembru 2020. godine. Kako je to prošlo, već je poznato – samo u prvoj trašni novoformiranoj kompaniji je prebačeno 30 miliona eura koje su platili građani Crne Gore. To ga nije spriječilo da nastavi sa obećanjima koje ne samo da nije ispunio, već se pokazalo da se radi o klasičnoj prevari.

Tako je u avgustu 2021. godine došao sa „sjajnim“ vijestima iz Japana.

„Dolazimo sa sjajnim vijestima: očekujemo milijardu eura investicija iz Japana i Azije u narednom periodu. Odmah po povratku iz Japana, počeli smo da radimo na konkretnim projektima iz oblasti infrastrukture, energetike, obrazovanja, zdravstva, poljoprivrede i ribarstva“. Tri godine kasnije, Spajić je premijer, a od Japanaca ni traga ni glasa.

Samo godinu nakon nepostojeće milijarde, Spajić stiže sa novim obećanjima.

„Evropa sad! daje nevjerovatne mogućnosti investitorima po pitanju poreza za lični dohodak i troškova poslodavca o čemu smo i pričali na Montenegro Business forumu u Dubaiju (EXPO). Imamo najave investitora koji bi uložio 300 miliona eura u turističke kapacitete“, napisao je Spajić na društvenim mrežama po povratku iz Dubaija.

UMJESTO POLA MILIJARDE, PLJEVLJA DOBILA DF UHLJEBE

Kad već najavljuje nepostojeće investicije iz Japana, red je da ih podjeli po Crnoj Gori. Još 2021. godine je, kako je rekao, „dogovorio pola milijarde investicija u Pljevlja i 1.000 novih radnih mjesta“.

„Svaki odlazak u rodni kraj iskoristim da se vidim sa odgovornim ljudima u Pljevljima i razgovaram o razvoju i budućnosti grada kako bismo osigurali nova radna mjesta i bolji životni standard Pljevljaka, a time i čitave Crne Gore“, obećao je Spajić svojim Pljevljacima. Umjesto investicija, dobili su kontroverzni kadar DF-a na čelu RUP-a, zagađenje, ekološku rekonstrukciju TE Pljevlja kojoj se ne nazire kraj, najavljeno otpuštanje radnika u RUP-u…

Da mašta može svašta, dokazao je Milojko i u predizbornim obećanjima. Pored čuvenih 1.000 eura prosječne zarade, 650 minimalne, sedam sati radno vrijeme i sličnih koje građani još čekaju, Spajić se obratio i najastarijoj populaciji:

„Crna Gora će postati prva zemlja koja će se baviti dugovječnošću svog stanovništva kroz inovativne zakonske okvire. Pored biotehnologije, medicine i IT “blokčejna”, Crna Gora će na mnogim poljima pobijediti i biti pionir. Naša prelijepa zemlja će biti ona u koju se najbolji sinovi i ćerke vraćaju. Želimo da naši građani žive duže, ali i ispunjenije i srećnije, ovdje i nigdje drugo, i to je pravi cilj Evropa sad 2 programa“, rekao je Spajić u maju 2023. i onako usput najavio brzi cestu „od Ulcinja pa do na kraj Boke“.

“Brza cesta sa četiri trake od Herceg Novog do Ulcinja čime ćemo u potpunosti promijeniti ambijent na našem primorju. Imamo sve spremno, finansiranje i projekat i zbog toga je važno da što prije počnemo da radimo”, rekao je Spajić u junu 2023.

Godinu dana kasnije od ceste, projekta i finansija nije ostalo ništa.

REALNOST

A da su obećanja “ludom radovanja” pokazala je realnost. Stanje u posljednje četiri godine u ekonomiji Crne Gore pokazuje nedostatak novih projekata i ideja i davanje praznih obećanja, dok se nekada započeti projekti nalaze u zastoju. Projekti poput drugog dijela podmorskog kabla prema Italiji nisu u fokusu sadašnje vlasti i na njima se ništa ne radi.

Realizacija već pripremljenog projekta transformacije brodogradilišta Bijela u remont luksuznih jahti takođe nije u fokusu ove Vlade, kao ni dalje faze razvoja Luke Bar, razvoj projekata velikih turističkih resorta na Bjelasici (Žarski, Smiljača, Jelovica i drugi). Projekti Štedim – Hajla i turistička valorizacija Durmitora su zaustavljeni i u fazi su nazadovanja. Sjever Crne Gore ne karakterišu novi projekti i nema novih ideja, realizacija postojećih projekata je zaustavljena, a predlozi za nove staze, žičare i druge projekte ne postoje, što pojačava jaz između sjevera i juga.

Predmet sistemske pažnje nisu ni veliki crnogorski turistički potencijali kao što su projekat Velika plaža, Ada Bojana, Buljarica i Jaz. Ako se nastavi s primjenom ovakvih parcijalnih rješenja, postoji velika opasnost od gubitka ogromnog potencijala za ove lokalitete. Razvoj projekata Mala Luštica, Plavi Horizonti, Maljevik, Bigovo, Montepranco i dr. su takoreći zaustavljeni. Takođe, ne prepoznaju se aktivnosti na projektima započetim prije nekoliko godina, kao što su Lungo Mare u Budvi, modernizacija i izgradnja novih marina u Ulcinju, Baru i pripremljenim projektima u energetici koji uključuju projekte na biomasi, hidroelektrane Morača, Kruševo, Komarnica (u skladu sa najvišim ekološkim standardima).

Primjetan je nedostatak posvećenosti industrijskoj proizvodnji, kao i nedobronamjerni odnos prema razvoju novih pogona u Kombinatu aluminijuma,  industrijskim i prerađivačkim pogonima u Baru i drugim opštinama. Takođe, pod znakom pitanja je i dalja realizacija sada otvorenih projekata koji su započeti prije 10 godina, kao što je nastavak projekta žičare Kotor – Lovćen. Zastoji su evidentni i u realizaciji već pripremljenog projekta Jadransko – Jonski put, daljeg razvoja vazdušnog i pomorskog internog saobraćaja, ponovnog željezničko – turističkog povezivanja Virpazara i Bara preko Sutormana (stara uska pruga), povezivanje aerodroma i željezničke pruge, golf projekta na Luštici…

Prema podacima Monstata, bruto investicije u osnovna sredstva su smanjene sa oko 28 odsto BDP 2019.godine, na oko 21 odsto BDP u periodu 2021-2023. godine.

KREDITI I NOVA ZADUŽIVANJA

I dok investicije čekaju, država radi na političkom i partijskom zapošljavanju, prenatrpavanju državnih preduzeća i onih u vlasništvu opština i uzimanju kredita.

Prvi od 750 miliona eura, tajnim i organizovanim zaduženjem, koje još ispituju nadležni istražni organi, otišao je dijelom za vraćanje kredita a najviše za troškarenje, iako je Spajić obećao da “nijedan cent neće otići u tekuću potrošnju”. Istina, nije otišao jedan cent, već desetine miliona eura.

Kako je počeo, tako je i nastavio. Početkom 2024. godine, Crna Gora je po prvi put emitovala sedmogodišnje obveznice u američkim dolarima ukupne vrijednosti 750 miliona dolara sa kamatnom stopom od 7,25 odsto. Na ovaj način obezbijeđena su nedostajuća sredstva za 2024. godinu. Konsekventno, Crna Gora će morati da se zadužuje za pokriće nedostajućih sredstava u srednjem roku, koja će u 2025. iznositi blizu milijardu eura, a u 2026. godini blizu 400 miliona eura. Sa postojećim nivoom tekuće javne potrošnje, uz projektovano usporavanje rasta prihoda zbog niže stope inflacije u 2024. godini, Vlada projektuje deficit javne potrošnje od oko 3,5 odsto BDP u 2024. i postepeno smanjenje na ispod 3 odsto BDP o 2026. godine. Time će, upravo zaduživanje i narednih godina biti važno za finansiranje deficita budžeta.

Na ovim osnovama je rizično graditi fiskalnu politiku. Očekuje se da će tokom 2024. godine, ako ne bude dodatnih neto priliva migranata (podaci pokazuju da u prvim mjesecima imamo neto odliv migranata), doći do usporavanja rasta potrošnje, te da će kao posljedica i rast ekonomije usporiti na oko 3,5 odsto. Usporavanje ekonomskog rasta i usporavanje inflacije (inflacija je smanjena na 4 odsto u januaru 2024. godine, sa 16 odsto iz januara 2023. godine), uz planirani rast budžetskih rashoda, prema procjenama MMF-a, uzrokovaće budžetski deficit od 3,5 odsto u 2024. godini. I kreditne rejting agencije imaju slična predviđanja za naredne dvije godine (deficit od 3 odsto).

Kao posljedica budžetskog deficita, bez dodatnih fiskalnih mjera, MMF očekuje rast javnog duga koji je na kraju 2023. godine iznosio 62 odsto BDP.

Evropska komisija i Međunarodni monetarni fond upozoravaju na pretjerano zaduženje i neosnovane rashode iz oblasti socijale. Tako MMF kaže da “samo 40 odsto socijalne pomoći stiže do onih kojima je najpotrebnija” što u prevodu znači da država jednako tretira i najbogatije kao i najsiromašnije kategorije stanovništva.

Prema EK, jedan od većih izazova crnogorske ekonomije je upravo visoka mandatorna potrošnja i ograničena poreska baza, zajedno sa visokim iznosom nedostajućih sredstava za otplatu duga na srednji rok. Posebno problematičan segment je kontinuirano visok i rastući nivo tekuće “neproduktivne potrošnje” koji se ogleda kroz rast broja zaposlenih u javnom sektoru, rast ukupnog troška plata, rastu izdataka za penzionu i socijalnu zaštitu i sl. To potvrđuje enorman rast broja zaposlenih u javnom sektoru, kao i broja korisnika socijalne i dječje zaštite.

MMF zato upozorava da je hitno potrebno obuzdati rast fonda zarada u javnom sektoru, u srednjoročnom periodu; socijalne transfere treba usmjeriti ka onima koji su najugroženiji, efikasno planirati i izvršavati kapitalni budžet, tako da ekonomski najvrjedniji projekti dobiju prioritet, ojačati kapacitete Poreske uprave i Uprave carina, u cilju povećanja fiskalnih prihoda; I uspostaviti funkcionalan Fiskalni savjet i bolji nadzor nad preduzećima u državanom vlasništvu.

S obzirom na to da se sve više govori o vanrednim izborima na više nivoa, teško je za očekivati da će Vlada sprovesti ove reforme. Naprotiv, može se očekivati porast populizma i nastavak stagniranja investicija, što je za Crnu Goru u ovakvoj finansijskoj situaciji, siguran put u propast.

L.P.Đ.