“Hvala gospodaru, zapovjedaj”

Piše: Stanko Radulović

Bez Aleksandra Vučića u Srbiji ništa ne bi postojalo, ne bi bilo sporta, ne bi bilo Crvene zvezde, a možda ne bi bilo ni Srbije, i to je ono što svaki građanin mora da zna i na tome da bude zahvalan predsjedniku svega i svačega, a ponajviše mafije, organizovanog kriminala i korupcije.

Zbog toga svaki savjesni građanin Srbije ima obavezu da se redovno zahvaljuje svom velikom vođi, lideru beogradskog podzemlja, na izobilju koje im je omogućio.

Tu praksu izgleda sprovodi Zvezdan Terzić, jer se redovni izlivi samozadovoljstva koje ispoljava ovaj Vučićev poltron tokom brojnih konferencija za medije, uvijek završavaju onim dirljivim izrazima strahopoštovanja prema liku i djelu predsjednika svega i svačega u Srbiji.

U tim medijskim tiradama samohvale Terzić ima i obavezu da zahvali svom gospodaru i da tokom obraćanja svekolikoj zvezdaškoj javnosti podsjeti na neku od zajedničkih dogodovština sa ličnim gospodarom, jer Vučić je vlasnik lažnog doktora i njegov lični kerovođa.

Nedavno u jednoj od svojih medijskih tirada podanik Terza ispričao je anegdotu o susretu sa gospodarom svih Srba, predsjednikom svega i svačega u Srbiji, a ponajviše mafije, organizovanog kriminala i korupcije.

“Tada mi je rekao: ‘Terza, ne pitam te da li hoćeš ili nećeš, znam da imaš neke dileme. Prosto, Zvezda te zove, znaš’. Ja sam mu rekao: ‘Znaš kako kažu stari ljudi – kad komandant zove, samo kažeš: Gospodaru, zapovjedaj. Nema šta“, ispričao je Terzić.

Na brojnim konferencijama za medije čelnici mafijaške organizacije CZ u želji da se što više zahvale gospodaru, redovno prave greške u koracima i otkrivaju razmjere pljačke države i to hvaleći se poslovnim uspjesima.

Tako je nedavno Terzić ispričao da je Crvena zvezda samo ove godine prihodovala 92 miliona eura, iako je svakom normalnom građaninu Srbije jasno da je to matematički neizvodljivo.

I naravno, Terzić u svim tim izlivima zadovoljstva uvijek potencira kako Zvezda ima najbolji tim poslije Barija, smo što rezultati na evropskoj sceni tu već otrcanu sintagmu nikako da potvrde.

“Nama je godišnje potrebno 65.000.000 da bismo imali tim kao ovaj današnji, koji je po mnogima najbolji poslije od onog iz Barija. U aktuelnoj kalendarskoj godini do sada smo prihodovali 92.000.000 eura. Naši prihodi su jasni, transparentni, dostupni na APR-u. Prihodovali smo 42.000.000 eura od prodaje igrača i 28.000.000 eura od UEFA bonusa. To su naši glavni prihodi. Od prvog trenutka u Crvenoj zvezdi bilo je jasno da je fudbal biznis, da morate da rizikujete”, rekao je između ostalog Terzić.

Nijedna od navedenih cifara nije tačna. Crvena zvezda nije ove godine od UEFA još uvijek prihodovala ništa, tek je za sada poznato da će da dobije 18 miliona, a ne 28 miliona, od prodaje fudbalera nije prihodovala 42.000.000 eura, a nije ni teorijski dostižna cifra od 92 miliona eura osim ako država nije dopremila nekoliko džakova eura ispod žita u svoju mafijašku organizaciju.

Koliko su knjige Zvezdana Terzića transparentne najbolje svjedoče njegove izjave tokom kojih on pokušava da objasni poslovanje kluba i svako ko pažljivo sluša shvati da nešto nije u redu.

Zato i Ognjen Koroman i Nemanja Vidić toliko pričaju u srpskoj javnosti o problematičnom poslovanju Crvene zvezde i FSS, jer pokušavaju da spasu klub dok je to još moguće.

Da je Terzić lagao najbolje svjedoči izjava Vladana Milojevića nakon utakmice protiv Benfike u kojoj je trebalo skrenuti pažnju sa poraza protiv osrednjeg evropskog tima, koji u Beograd nije došao ni kompletan.

“Hvala državi što nam omogućava i daje da budemo konkurentni”, kazao je Milojević i na taj način priznao da bez države ne bi bilo ni Zvezde i bez države ne bi bila konkurentna čak ni uništenom Partizanu.

Aleksandar Vučić najviše voli da se okruži maloumnim likovima poput Zvezdana Terzića, Vladana Milojevića, Ane Brnabić, Aleksandra Vulina, Dragana Džajića, Branislava Nedimovića… koji su ogrezli u kriminalu i korupciji, pa sa njima može da upravlja i pomjera ih kao pione na šahovskoj tabli kako i kada to njemu odgovara.

Vučić jako dobro zna sve njihove grijehove i zbog toga ih drži u šaci. Jer su u njegovim rukama njihovi sitni bezvrijedni životi, i oni su tu gdje jesu, prije svega na slobodi samo zato što on to želi i dok je njemu ćef.

Da bi uopšte mogli da žive svoje male  bijedne živote kao robovi velikog gospodara, kako ga u svojim napadima snishodljivosti zove Terzić, moraju da budu odani i uvijek pri nozi.

Uostalom, da Terziću nije gospodara ne bi vidio ni sunca ni mjeseca, već bi godinama zajedno sa svojim sinovima, ali u odvojenim ćelijama, trunuo u nekoj od kazneno-popravnih ustanova Srbije.

Teško je i zamisliti koliko je u blatu Zvezdan Terzić kada je i vlastite sinove žrtvovao i stavio u službu gospodara i njegove bolesne ambicije da u srpskom sportu postoji samo Crvena zvezda, i da to bude posluga mafijaške organizacije u čijoj jazbini je smješteno kompletno beogradsko podzemlje.

Terzić je vjerovatno svjestan, ali Milojević izgleda nije, da se odavno nalaze u zagrljaju smrti iz kojeg izlaza nema.