JOŠ JEDNA SPAJIĆEVA PREVARA: Isplaćuju naknade na osnovu nepostojećeg zakona, po kom je minimalac 222 eura

Zavod za zapošljavanje Crne Gore isplaćuje novčanu naknadu u iznosu od 40 odsto minimalne zarade u državi u odnosu na Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju iz 2019. godine kada je minimalna zarada bila 222 eura, iako se minimalna zarada od tada mijenjala dva puta, izmjenama seta poreskih zakona.

Na osnovu Zakona o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti, prijavom na Zavod nezaposleno lice, kojem je radni odnos prestao bez njegove saglasnosti ili krivice, stiče pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti kao i pravo na zdravstveno osiguranje, penzijsko i invalidsko osiguranje za vrijeme korišćenja prava na novčanu naknadu.

Novčana naknada iznosi 40 odsto od minimalne zarade utvrđene u skladu sa zakonom.

Kako je Zavod za zapošljavanje “ostao” u 2019. godini i po kom osnovu isplaćuje nadoknade u odnosu na minimalnu zaradu od 222 eura, koja više ne postoji, nije poznato. Ali poznato je da Zavod za zapošljavanje ne može sam da donosi takve odluke, kao organ u resoru Ministarstva rada i socijalnog staranja i Vlade Crne Gore.

Izmjenama seta zakona, poznatijem kao Evropa sad 1, vlada Zdravka Krivokapića se hvalila povećanjem minimalne zarade na 450 eura. U toj Vladi, ministar finansija i socijalnog staranja je bio Milojko Spajić, aktuelni premijer koji je u avgustu ove godine uz podršku Skupštine implementirao program Evropa sad 2, kada je administrativnim pretumbavanjem poreza, uveo dvije kategorije minimalne zarade, za srednjoškolce 600 eura, a za visokoškolce 800.

Milojko je izgleda zaboravio da su minimalne zarade podignute još za vrijeme vlade Zdravka Krivokapića

Ništa od ovoga Vlada nije primijenila u Zavodu za zapošljavanje, iako je bila dužna po zakonu. Tako su prevareni brojni građani koji su ostvarivali to pravo, ali na očigledno nezakonit način. Tako su Vlade koje su se hvalile “socijalnom pravdom” još jednom uzele od onih kojima najviše treba, a to su ljudi koji su, bez svoje krivice, ostali bez posla.

Jer Zakon o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti jasno definiše da to pravo na novčanu naknadu ne može ostvariti nezaposleno lice kojem je prestao radni odnos zbog sporazumnog prestanka radnog odnosa, otkaza od strane zaposlenog lica, otkaza od strane poslodavca, u slučajevima utvrđenim posebnim zakonom.

Izuzeci se javljaju u slučaju isteka roka za koji je zasnovan radni odnos na određeno vrijeme, odnosno istekom ugovora o radu na određeno vrijeme, ako zaposleno lice ne pokaže odgovarajuće rezultate na probnom radu, kada se zaposlenom licu isplati otpremnina po osnovu viška zaposlenih, ispunjavanja uslova za prestanak radnog odnosa po sili zakona, izuzev u slučaju prestanka radnog odnosa usljed stečaja ili likvidacije, odnosno u svim drugim slučajevima prestanka rada poslodavca u skladu sa posebnim zakonom i sticanja uslova za ostvarivanje prava na starosnu, invalidsku ili porodičnu penziju.

Pravo na naknadu se ostvaruje u ograničenom vremenskom roku, u odnosu na godine radnog staža.

I dok je zavukao ruku u prazan džep onih koji su, bez svoje krivice ostali bez posla, premijer Milojko Spajić je povećao troškove za ugovore o djelu koji su sa osam miliona eura prije par godina sada preko 21 milion i pored ogromnog porasta zaposlenih u državnom sektoru dok su za konsultantske usluge obezbijedili preko 34 miliona eura.

Slučaj Zavoda za zapošljavanje samo je mali dio nepravedne socijalne politike Vlade koja uzima od siromašnih da bi dala bogatima

Praksa je pokazala da se po ovim osnovama najviše zapošljava po sada već čuvenom “partijskom ključu”, a državna administracija puni partijskim uhljebima preglomazne Vlade od preko 30 resora.

UZIMAJU OD SIROMAŠNIH DA BI DALI BOGATIMA

Slučaj Zavoda za zapošljavanje samo je mali dio nepravedne socijalne politike Vlade koja uzima od siromašnih da bi dala bogatima. Tekuća mandatorna potrošnja koja je povećana za plate, penzije i socijalna davanja, nije srazmjerno i pravedno raspodijeljena građanima. Tako oni sa najvećim rizikom od siromaštva ostvaruju ista prava na socijalnu i dječju zaštitu kao i oni koji nijesu u riziku od siromaštva. Česte promjene zakona u oblasti penzijskog osiguranja dovele su i do diskriminacije među korisnicima. Slično je i sa sistemom zarada u javnom sektoru.

Glavni uzrok ovakvog stanja je produžena politička nestabilnost od 2020. i ad hoc izmjena zakonodavnog okvira za plate, penzije i socijalna davanja za politički marketing partija na vlasti tokom učestalih izbornih procesa, bez sagledavanja dugoročnih reperkusija. I Evropska komisija (EK) i Međunarodni monetarni fond (MMF) upozoravaju na pretjerano zaduženje i neosnovane rashode iz oblasti socijale. Tako MMF kaže da “samo 40 odsto socijalne pomoći stiže do onih kojima je najpotrebnija” što u prevodu znači da država jednako tretira i najbogatije kao i najsiromašnije kategorije stanovništva.

MMF potvrdio da samo 40 odsto socijalne pomoći stiže do onih kojima je najpotrebnija

Tako oni koji su ostali bez posla nezakonito primaju naknade u odnosu na minimalnu zaradu od 222 eura, iz 2019. godine, dok je život u Crnoj Gori od te godine poskupio više puta. Infacija je pojela i povećanje zarada, a cijene svakim danom rastu, uprkos slabašnim potezima vlade u posljednje četii godine da je obuzdaju. Promjene poreskih zakona kojima su povećani porezi na mnoge proizvode i usluge u državi samo će povećati inflaciju. Uz to, od 2020. došlo je do povećanja režija, što sve dodatno opterećuje budžete građana.I MMF je konstatovao da inflacija u Crnoj Gori ima asimetrična kretanja, odnosno cijene su rasle po većim stopama nego na međunarodnom nivou, dok nisu bile smanjivane u istim procentima kada su smanjivane na međunarodnim nivoima.

OPASNOST OD TUŽBI

Ukoliko se dokaže da se naknade isplaćuju nezakonito, sasvim je sigurno da će oštećeni građani da pokrenu procese nadoknade što bi državni budžet moglo da košta više nego da su naknade isplaćivane u skladu sa zakonom. 

Vlade „oslobodilaca“ su poznate po nezakonitim radnjama od kojih budžet već trpi štetu, a najpoznatiji slučaj je ministarka četiri resora u Vladi Zdravka Krivokapića, Vesna Bratić. Mandat bivše ministarke Bratić obilježile su smjene direktora obrazovnih ustanova širom Crne Gore. Nakon razrješenja, oko 160 direktora/ica škola takođe je pokrenulo sudske sporove protiv Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta, tražeći da im se nadoknadi šteta što su mimo zakona smijenjeni sa funkcija. Već su uveliko počeli da dobijaju prvostepene presude kao svjedočanstvo o nezakonitom radu bivše ministarke Bratić. Sudski postupci još traju, a niko ne zna tačno koliko ćemo plaćati samovolju Bratićeve. 

Ko zna koliko će samovolja Vesne Bratić i “oslobodilaca” koštati državu u konačnom

Zaštitnica imovinsko pravnih interesa kaže da je visina štete koja se potražuje, iznos koji varira, a koji se tužbenim zahtjevom potražuje shodno dospjelosti, što će u krajnjem utvrditi vještak odgovarajuće struke. Visinu spora Zaštitnik je označio u ovoj tužbi na 100.000 eura.

No, prema riječima ministarke prosvjete Anđele Jakšić Stojanović za mirno rješenje spora oko štete koju je prouzrokvala Vesna Bratić u budžetu je obezbijeđeno 250.000 eura.

”Da li će to biti dovoljno ili neće, ne znam. Vidjećemo kada budemo imali precizne informacije kako će se sporovi završiti”, rekla je ministarka a prenijeli mediji.

No, kako sad stvari stoje i zbog činjenice da je više od 140 smjenjenih direktora podnijelo tužbe ovaj iznos teško da će biti dovoljan, jer će šteta biti milionska.

Slučaj sa naknadama Zavoda za zapošljavanje pokazuje da lekcije o pridržavanju zakona, vlade „oslobodilaca“ još nijesu savladale.

L.P.Đ.