KALUĐEROVIĆ: Proglašavanjem vladike Antonija za sveca spašena je CPC, a neki su htjeli da ga izbrišu iz sjećanja

Poslije svega što se dešavalo svih ovih godina od hirotonisanja tadašnjeg mitropolita Mihaila u Bugarskoj 1998. godine, pa sve do toga 3. septembra 2023, jedina prava odluka je bila proglasiti blaženopočivšeg vladiku Antonija za sveca. Žalosno je, ali je istina da se tim činom spasila CPC i lik i djelo svetog Antonija, jer su svih ovih predhodnih godina bivši mitropolit Mihailo sa svojim Mitropolitskim savjetom, sve radili protiv CPC za nečije druge interese, kazao je u intervjuu za Portal Aktuelno Branislav Banja Kaluđerović, ktitor Crnogorske pravoslavne crkve i predśednik Odbora za izgradnju groba mitropolitu Antoniju Abramoviću.

Kaluđerović je bio dugogodišnji predśednik stonoteniskog saveza, vlasnik štamparije Grafos koja je štampala većinu knjiga crnogorskih intelektualaca, dobrotvor CPC koji je poklonio kuću, koja je pretvorena u vladičanski dom na Cetinju.

Kaluđerović je između ostalog kazao, da je želja svih ljudi okupljenih iskreno oko CPC da se nikad ne ponovi period od 1998. do 2024. godina, kao i da su „Mitropolitski savjet i sam vladika Mihailo imali jedini zadatak da se vladika Antonije i njegovo djelo 1993 – 1996. izbrišu iz sjećanja za neke tuđe interese“.

Branislav Banja Kaluđerović i Antonije Abramović

On je govorio o svetom Antonihu Abramoviću, Opštecrnogorskom zboru održanom 3. septembra prošle godine, kao i o stanju u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi.

Aktuelno: Gospodine Kaluđeroviću Vi ste jedan od ktitora Crnogorske Pravoslavne Crkve. Poklonili ste kuću na Cetinju u kojoj je bio vladičanski dom svetom mitropolitu Antoniju i kasnije mitropolitu Mihailu, koji ga kao umirovljeni poglavar CPC i dalje koristi. Prvi ste pokrenuli 1999. godine da se sveti Mitropolit Antonije premjesti i dostojno obilježi njegovo mjesto vječnog počinka. Što nam možete više reći o svemu ovome, nakon 25 godina?

Kaluđerović: Kod starih crnogoraca riječ je svetinja. Zbog vaših cijenjenih čitalaca da ne bih napravio bilo kakvu grešku ja ću Vama dati na uvid taj dopis ovjeren od tadašnjeg mitropolita Mihaila, neka to bude sud toga vremena.

Aktuelno: Sa blagoslovom Svetog Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve nedavno su obretene mošti Svetog Antonija Mitropolita Crnogorskog u crkvi Svetog Ivana Crnojevića na Cetinju. Povodom ovog svetog čina Svetu arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit Boris sa svještenstvom. Kakav značaj za CPC i vjerujući crnogorski narod ima ovaj događaj?

Kaluđerović: To je istorijski trenutak za Crnu Goru i CPC.

Aktuelno: Koliki značaj za Crnogorsku pravoslavnu crkvu je imalo proglašavanje Antonija za sveca na Opštecrnogorskom zboru održanom u septembru prošle godine i kako komentarišete sve što je nakon toga uslijedilo?

Kaluđerović: Poslije svega što se izdešavalo ili dešavalo svih ovih godina od hirotonisanja tadašnjeg mitropolita Mihaila u Bugarskoj 1998. godine, pa sve do toga 3. septembra 2023, jedina prava odluka je bila proglasiti blaženopočivšeg vladiku Antonija za sveca. Žalosno je, ali je istina da se tim činom spasila CPC i lik i djelo svetog Antonija, jer su svih ovih predhodnih godina bivši mitropolit Mihailo sa svojim Mitropolitskim savjetom, sve radili protiv CPC za nečije druge interese.

Kaluđerović i mitropolit Boris na liturgiji u čast obretenja moštiju svetog Antonija

Žalosno je što ja ovo konstatujem jer sam za hirotoniju vladike Mihaila u Bugarskoj 15. marta 1998. godine, dao lično većinu sredstava. Svjedok za taj moj patriotski gest je vječiti potpredsjednik mitropolitskog savjeta Stevo Vučinić, glavni glasnogovornik CPC kad „zatreba“.

Sveti Antonije je, kako kažete spasio CPC, od koga?

Ne želim da nikoga pojedinačno etiketiram, ali je nevjerovatno da je mitropolitski savjet dozvolio da vladika Mihailo već u poznim godinama za nečije interese kompromituje CPC i nanosi joj veliku sramotu i štetu. Za 26 godina mitropolitski savjet je samo bio na papiru, ali pod kontrolom nekih „mračnih“ sila kojima je doskorašnji vladika Mihailo bio jedina adresa. Žalosno je što je u tom mitropolitskom savjetu bilo dosta dobrih ljudi, znavenih i mudrih ličnosti, ne želim njihova imena da pominjem, ali su oni bili svjesno ili nesvjesno paravan svim „aktivnostima“ na štetu CPC.

Bila je to FARSA i simuliranje postojanja CPC koja je svakim danom gubila na značaju i podršci svojih vjernika koje je sveti Antonije okupio na Lučindan 1993. godine. Izgleda da je Hirotonija tadašnjeg mitropolita Mihaila 1998. godine, i njegov dolazak na tron CPC, bila preduslov da se ona masa više desetina hiljada naroda, vjernika i simpatizera CPC sa Lučindana 1993. istopi danas na par hiljada pristalica. Svi znamo da je umirovljeni vladika Mihailo devedesetih bio najveći protivnik dovođenja Antonija Abramovića na tron CPC što pokazuju i prepiske iz dokumentacije koja je objavljena u monografiji o liku i djelu svetog Antonija. Sveti Antonije i mi živi smo grdni svjedoci svemu navedenom. Ne bih više otvarao tu temu, mnogo je bolna i RUŽNA.

Aktuelno: Možete li da se osvrnete na ulogu Antonija Abramovića na duhovni život Crne Gore i Crnogoraca, kao i na značaj njegove cjelokupne misije?

Kaluđerović: Da ne bih bio ličan, ja ću Vama pokloniti monografiju „Iz vječnog mira živa riječ“ posvećenu liku i djelu blaženopočivšeg vladike Antonija, pa možete iz nje dobiti najčistiji i najiskreniji odgovor o njegovoj ličnosti kao duhovnom licu, a posebno o njegovoj misiji za postavljanje CPC na zdravim osnovama što ga je možda i zdravlja, a i života koštalo.

O CPC i tadašnjoj ulozi svetog Antonija pričati – to je posebna tema. Zamislite samo sve političke elite od 1990. godine su radili protiv CPC, i dan danas su protiv te svete Pravoslavne crnogorske crkve. Partije su koristile CPC od dolaska mitropolita Mihaila sve do danas za dnevnopolitička kusuranja i simuliranje „njihovog“ patriotizma od slučaja do slučaja.

90-ih su slali policiju na nas kada smo organizovali dolazak Antonija Abramovića na Cetinje, a danas kad smo proglasili mitropolita SVECEM niko od tih istih nije došao da se pokloni njemu. Neko od sramote, a neko bogami od straha. To je najveća pobjeda svih nas okupljenih oko našega sveca Antonija.

Sva lična i druga dokumenta njegova, porodica je meni lično predala na čuvanje, a većina tih dokumenata je i svjedočenje u monografiji o liku i djelu svetog Antonija. Više je vladika Antonije poštovan od SPC, što priložena dokumenta i svjedoče, nego od samog mitropolitskog savjeta CPC poslije njegove smrti. Koliko su ga poštovali pokazuje i sama činjenica da se niko nije pojavijo na promociji knjige o liku i djelu sv. Antonija u novembru prošle godine na Cetinju. Lično sam i srećan što se ta „elita“ nije pojavila jer prepuna kongresna dvorana ne bi tako toplo i sjajno izgledala.

Mnogo sam srećan što su promociji monografije prisustvovala sva Antonijeva „đeca“ iz devedesetih koji ga nijesu izdali nikad, što pokazuje i čin prenošenja Mošti sv. Antonija 17. novembra ove godine u crkvi svetog Ivana Crnojevića đe su zajedno sa ostalim iskrenim pristalicama prisustvovali tome svetome činu.

Ti danas već ljudi u godinama, sa suzama u očima su pokazali da CPC bez čiste ljubavi prema blaženopočivšem svecu Antoniju ne može funkcionisati. Monografiju najtoplije preporučujem da pročitaju oni kojima nije bastalo da dođu na promociju monografije, a vladika Antonije ih je dočekivao preko okeana što i fotografije objavljene u njoj svjedoče.

Evo i LINKA monografije.

Dobro bi bilo da je pročitaju pojedini članovi LSCG đe vladika Antonije iz Kanade 1994. godine u pismima svom mitropolitskom savjetu i lično Stevu Vučiniću i Rajku Ceroviću jasno poručuje da neće dozvoliti da ni jedna politička partija iz sjenke vodi politiku CPC dok je on na njenom čelu. Da ne otvaram temu naših domaćih „patriota“ kojima je vladika Antonije u njihove kuće kao svetac dolazio svih tih godina. Oni su posebna sramota CPC.

Aktuelno: Određeni krugovi bliski umirovljenom mitropolitu Mihailu iznijeli su teške optužbe da je „oskrnavljen grob Antonija Abramovića“, čak su plasirane dezinformacije da je mitropolit Boris zbog toga priveden. Kako komentarišete ovakve reakcije krugova bliskih umirovljenom mitropolitu Mihailu?

Kaluđerović: Ta netrpeljivost između bivšeg i sadašnjeg mitropolita je proizvod takvih opasnih i lažnih dezinformacija. Taj čin (hirotonisanje na Opštecrnogorskom zboru 3. septembra, nap.aut) je obavljen po svim kanonskim i ljudskim pravilima, onako kako je i zaslužio naš sveti Antonije i posebno njegova najuža familija.

Dvadeset osam godina se mi okupljeni oko CPC klanjamo i molimo doskorašnjem vladici Mihailu da našu želju iz 1999. godine usliši i da nam da blagoslov za prenošenje posmrtnih ostataka blaženopočivšeg vladike Antonija onamo đe mu je i mjesto ispred crkve sv. Ivana Crnojevića čije temelje je on postavio još davne 1993. godine.

Nakon DEKRETA koji je donio vladika Mihailo da se ne smije graditi grob Antoniju Abramoviću koji vam zajedno sa skicom groba prilažem, na kojoj je vladika Mihailo zabranio gradnju, nama okupljenima oko ove ideje nije ništa preostalo drugo nego da do kraja budemo uz našeg sveca Antonija.

Umjesto da se gospoda okupljena oko umirovljenog vladike Mihaila napokon zahvale nama koji smo uvijek bili tu kad je „grmjelo“ i da nas zamole da zajednički rješavamo mnoge finansijske a i „moralne“ probleme u CPC, oni pokušavaju nas da javnosti predstave kao remetilački faktor u CPC.

Mitropolitski savjet kao i sam vladika Mihailo izgleda da su imali jedini zadatak da se vladika Antonije i njegovo djelo 1993 – 1996. izbrišu iz sjećanja za neke tuđe interese. Potpisano ODOBRENJE koje vam dajemo na uvid od strane tadašnjeg mitropolita Mihaila nas je neđe i osvijestilo i ubijedilo da su sva naša nastojanja bila uzaludna, jer sahraniti prvog Mitropolita CPC van zida – porte crkve SV. Ivana Crnojevića, mi nijesmo htjeli prihvatiti.

Nakon našeg neprihvatanja takve odluke, sami čin da se Odbor za izgradnju groba Antoniju Abramoviću koji je vladika Mihailo blagoslovio, a bio je sačinjen od mnogih dobronamjernih i nadasve patriotski orjentisanih ličnosti, stavi van snage govori o kakvom se suludom, to jest opasnom činu vladike Mihaila radi.

Aktuelno: Kako ocjenjujete trenutno stanje u CPC i da li će autoritet svetog Antonija doprinijeti da Crnogorska crkva prevaziđe unutrašnja i spoljašnja iskušenja kroz koja prolazi?

Kaluđerović: Toga 17. novembra 2024. godine je sveti Antonije okupio oko CPC sve one žive koji su bili uz njega od samog dolaska na tron CPC 1993. godine i sve do njegovog upokojenja 1996. godine, što je dovoljan signal za novi početak.

Za taj sveti dan i čin proglašenja našeg mitropolita Antonija u sveca poslali smo i poziv lično umirovljenom vladici Mihailu da dođe sa članovima mitropolitskog „njegovog“ savjeta – ON JE ODBIO.

Umirovljeni vladika Mihailo je već u poznim godinama i nama koji smo uvijek bili uz njega teško pada ta sama činjenica svakodnevnog poniženja CPC od strane nekih ljudi koji ga okružuju.

Ja bih najsrećniji bio da se vladika Mihailo „osvijesti“ i da zajedno sa mojim dragim prijateljima, dobronamjernim ljudima kojih ima oko njega, a koji nijesu shvatili opasnost situacije u kojoj vladika Mihailo „diše“ svjesno ili nesvjesno potpomognut „vječitim“ članovima mitropolitskog savjeta iz sjenke, da se organizuju i da CPC vratimo zajednički na stare staze.

Želja svih nas okupljenih iskreno oko CPC je da se nikad ne ponovi period od 1998 do 2024. godina. Dosta smo dali CPC da bi nas neko obmanjivao i međusobno svađao i na jedan užasan način ponižavao nekim objavama posebno na sajtu CPC umirovljenog vladike Mihaila. Da ne bi ovaj moj intervju dat Vama bio nejasan za širu javnost mogu samo na kraju da kažem da sam tužan što sam označen od vladike Mihaila kao neprijatelj CPC, iako sam mu 2005. godine poklonio kuću đe i dan danas boravi, sa željom da nam još dugo poživi.

Mnogi dobronamjerni ljudi, pristalice  i višedecenijski donatori CPC posebno oni iz dijaspore su označeni isto kao i ja i mnogi od nas nedostojnim „njihove“ ili „njegove“ CPC. Izgleda trebalo nas je skloniti… To je OPASNO!

Koliko sam bio iskren prema njemu lično 2023, godine sam za njegovu ljubav poklonio CPC i 4000 m2 zemlje, đe smo trebali zajedno sa pristalicama iz dijaspore da gradimo zgradu bogoslovije i stanove za svještenstvo.

Na kraju smatram da je došlo vrijeme da se svi okupimo oko moštiju svetog Antonija da svi damo skroman doprinos ozdravljenju odnosa unutar CPC i da polako mi stariji ustupimo mjesto mlađima kojih ima mnogo, što se vidjelo i toga svetoga sunčanog dana prilikom prenošenja Moštiju sv. Antonija u crkvi sv. Ivana Crnojevića na Cetinju.

Poruka i molba moja za kraj je da umirovljeni vladika Mihailo koji je rukopoložio svojeg našljednika mitropolita Borisa, kojemu je bio drugi otac, da ga i dalje gleda kao sina, a mitropolit Boris njega kao oca i tako pokažu da su pravi naši predstavnici i da tridesetogodišnja uloga svih nas nije bila uzaludna nego na ponos CPC.

Ista poruka važi i za one koji su krenuli zajedno sa Sv. Antonijem sa one bine na Cetinje za Lučindan 1993. godine, u obnovu CPC da je 17. novembra 2024. godine ispisana nova istorija naše CPC, zato ste morali svi vi koji ste živi biti tu jer su djela vladike Antonija iz 90-tih i vama bila vjertar u ledja za neke vase buduće uspjehe.

Ipak ja vas razumijem jer za sve treba imati PETLJU, neđe ljudsku, a neđe i moralnu! Nije ovo crkva ni Mihailova ni Borisova, nego svih nas dobronamjernih kojima je Crna Gora i CPC svetinja. Evo vam prilike za sljedeći Božić 2025. godine da zajedno naložimo sa bratstvom Bajica taj badnjak POMIRENJA!

Pokažite koliko poštujete sebe i prošlost vašu. Nemate se čega stiđet, barem za ono vrijeme od1993-1996. kada ste bili NEKO.

Balša Knežević