KOLIKO ŚUTRA Zataškavanje

Piše: Željko Vukmirović

Vlada Crne Gore se ludo zabavlja. Činjenično, nemoguće je oteti se tom utisku. Ponajprije zbog nedvosmislenog i dominantnog uspostavljanja sopstvenih partijskih interesa kao prioriteta iznad građanskih, te očuvanja postojećeg funkcionisanja Vlade koja sa usklađivanjem zakona sa evropskim integracijama – nema blage veze. A i koja, ovakva kakva je, bar u evropskoj zajednici i prema evropskim standardima nikada ne bi mogla ni da postoji.

Trenutni nosioci najvažnijih državnih funkcija su postali pravi majstori eskivaže i zataškavanja. I nema te procedure koja bi mogla da naruši očigledno prepoznavanje njihove nemoći.

Zato i ne čude uporne manipulacije povodom izmjena i dopuna Zakona o slobodnom pristupu informacijama koje „oslobodioci“ u svim svojim vladama i prema sopstvenom interesu, uz malu pomoć telefonskih sjednica, jednostavno odlažu. Samim tim, biće da je ono „tajno i organizovano“ od Milojka Spajića iz jeseni 2020. godine izuzetno žilav poredak.

Jadna je država kojoj ova dvojica vode bezbjednosni sektor

I tako sve do jedne bombe. Zapravo, građanske zainteresovanosti za razlog neobjavljivanja navodnog pronalaska eksplozivne naprave dana 20. februara, u objektu Casino – kladionice „Zlatnik“ na Zabjelu, ulica 27. marta, u zgradi poznatoj kao „Zabjelska vektra“. Osim nezvanične priče i saznanja građana da je eksplozivnu napravu pronašla čistačica u vrijeme uobičajenog jutarnjeg sređivanja objekta, o tome nije bilo nijedne zvanične informacije. Prema istim izvorima saznanja, zgrada je navodno par sati bila pod forenzičkom opsadom i jedinicama za demontažu eksplozivnih naprava. Uz to, građansku zabrinutost potkrijepljuje i saznanje da su se nedavno „neki stranci fizički obračunali sa jednim od vlasnika istog lokala“ i nanijeli mu teške tjelesne povrede.

„Pa? Što o tome ne pišete?“ – glasilo je pitanje građana.

Zato, krenimo redom.

Istina je da ovim povodom nije bilo nijedne zvanične informacije od strane Uprave policije i Ministarstva unutrašnjih poslova. Istina je i da tim povodom nije izdato nijedno saopštenje. Istina je i da nijedan medij u Crnoj Gori nije prenio ovu informaciju.

Istina je da to nije učinjeno bez obzira na tačno vrijeme, tačno navedenu lokaciju i okolnosti.

Portal Aktuelno kontaktirao je Upravu policije i MUP na nekoliko mejl adresa i upitao ih da li znaju nešto o ovom slučaju? Očekivano, umjesto odgovora dobili smo ćutanje, koje je postalo zaštitni znak Bečićevih Demokrata. Jer Bečiću, Šaranoviću and CO, ostalo je samo da se prave mrtvi dok se bezbjednosni sistem raspada, a građani već sedmicama traže njihove ostavke.

O slučaju Vektre se ćuti, iako se redovno objavljuju lažne dojave o podmetanju bombi po javnim ustanovama, upravo iz razloga upozorenja i zaštite građana, ali i smirivanja tenzija koje nastaju nakon prvih uznemirujućih saznanja.

Zašto se veliki borac protiv kladionica i kockarnica Momo Koprivica nije oglasio?

Istina je i da su se nakon tragičnog događaja na Cetinju i građanskih protesta političari u izvršnoj vlasti iz redova partije Demokrate ponajprije bavili prebrojavanjem građana na protestima i kriminalizacijom studentske grupe koja je pokrenula proteste. Preciznije, ustvrdili su da to „nije glas naroda, već glas narko klanova“. Uz to, upravo vodeći političari sektora za bezbjednost koji je u rukama Demokrata, zapravo potpredsjednika Vlade Alekse Bečića i ministra Danila Šaranovića, potpuno su ignorisali preuzimanje bilo kakve odgovornosti za ustanovljene propuste i stradanja građana na Cetinju.

Posebnu zanimljivost predstavlja i nevidljivost još jednog potpredsjednika Vlade, takođe iz redova Demokrata, Moma Koprivice, koji je upravo svoj politički angažman posvetio gotovo inkvizitorskom odnosu prema ovdašnjim priređivačima igara na sreću. Doduše, strance ili ispostave prekograničnih franšiza koji se bave istim poslom je zaobilazio. Mada, nije se ustručavao da ide na njihove zabave. Zato, potpuno je nejasno zašto se ovaj veliki borac protiv kladionica i kockarnica, a koji je to svoje zalaganje promovisao pod imperativom zaštite djece i u cilju njihove bezbjednosti, nije oglasio i ovim povodom. Naročito iz razloga što je političar Momo Koprivica poznat po svojoj zakletvi „Ostroga mi“ i rješenosti da dovede u red odnose u svijetu priređivača igara na sreću.

Istina je i da je osovina Spajić – Bečić – Šaranović, bar prema svemu do sada viđenom, potpuno nemoćna pred stvarnim izazovima naše svakodnevice. A i raznim uticajima.

Istina je i da trenutna Vlada Crne Gore postojeće izazove uglavnom ignoriše, neke tek odugovlači, a neke samo providno zataškava. Iako je definitivno da bi mnogo toga morali da rješavaju „koliko śjutra“.

Tek da znamo – kamo śjutra.