OBRAZOVANJE ZAHTIJEVA KRITIČKO PROMIŠLJANJE, A NE DOGMU: Vjeronauci nije mjesto u školi

Piše: Tijana LopičićNa sjednici zakazanoj za 16. april, Skupštinski odbor za prosvjetu, nauku, kulturu i sport razmatraće peticiju kojom se predlaže uvođenje vjeronauke kao izbornog predmeta za osnovno i srednje obrazovanje.

Peticiju je potpisalo više od 6.000 građana, a njen inicijator je Teodor Milanko. Iako uvažavam težnju roditelja da kroz školsko obrazovanje đeci približe vjeronauku, vjeronaciji nije, niti bi smjelo biti, mjesto u okviru javnog obrazovnog sistema. 

Treba istaći da ih to nimalo ne sputava da van školskog sistema indoktriniraju svoju đecu u skladu s vlastitim uvjerenjima, vjerom i ideologijom.

Prije svega, obrazovni sistem treba podsticati đecu na kritičko promišljanje. Uvođenjem predmeta poput vjeronauke, đeca se izlažu sadržajima koji zahtijevaju isključivo slijepo prihvatanje i pokornost dogmama, koje se danas često zloupotrijebljavaju za privatne interese crkvenih organizacija, poput Crkve Srbije.

Agenda crkve Srbije – preko vjeronauke do lakše indoktrinacije i političkog uticaja

Drugo, riječ je o veoma selektivno kontrolisanom znanju koje, ukoliko govorimo o hrišćanstvu, zasigurno neće biti predstavljeno sa naučnog apsketa. Neće se, na primjer, govoriti o uzrocima i posljedicama Krstaških ratova, promjenama državnih vjera u Vizantijskom carstvu, uvjerenju da je carevima vlast data od Boga, niti o temama kao što su dešavanja na svih sedam Vaseljenskih sabora ili o tome u kojem vijeku su Sloveni zaista primili hrišćanstvo…

Treće, imajući u vidu porast vršnjačkog nasilja, koje je u pojedinim slučajevima podstaknuto vjerskim i nacionalnim razlikama, u sekularnoj državi ne bi trebalo uvoditi školske predmete koji dodatno produbljuju podjele i podstiču netrpeljivost među učenicima.

Smatram da bi za učenike bilo izuzetno korisno da se u obrazovni sistem Crne Gore uvede izborni predmet „Socijalne vještine i empatija“. Uzimajući u obzir da se kao društvo suočavamo sa izraženim problemima vršnjačkog nasilja i netrpeljivosti, ovakav predmet bi doprinio razvoju zdravijih međuljudskih odnosa, jačanju tolerancije i unapređenju emocionalne i socijalne pismenosti među mladima.

Ako su Vladu formirali u Ostrogu, uvođenje vjeronauke je samo prirodan i logičan korak

Četvrto, iako živimo u sekularnom društvu, svjedočili smo formiranju 40. Vlade u manastiru, pod rukovodstvom sveštenih lica, čime se ozbiljno narušava princip jednakosti svih građana pred zakonom, bez obzira na njihovu vjeru ili ateizam. Crna Gora je multinacionalna i multikonfesionalna država, i upravo zato moramo odlučno zaštititi obrazovni sistem od bilo kakvog uplitanja sveštenih lica u njegovo oblikovanje — što im je, uostalom, i po crkvenim kanonima zabranjeno.

Postavlja se pitanje: treba li sada da prisustvujemo osveštavanjima škola, kao što smo već vidjeli u slučaju Opštine Budva? Takve prakse vode ka klerikalizaciji obrazovanja, što je direktno suprotno vrijednostima savremenog i demokratskog društva.

Zato, borba za očuvanje sekularnog, naučnog i inkluzivnog obrazovanja Crne Gore mora ostati prioritet. Roditelji imaju apsolutno pravo da svoju đecu podučavaju vjeri unutar sopstvene porodice i vjerskih institucija kojima pripadaju. Međutim, škola ne smije biti prostor za ideološku indoktrinaciju i ograničavanje kritičkog promišljanja. Škola treba pružati slobodu da se preispituju (sa)znanja sa naučnog aspekta, bez straha od stigmatizacije.