SLUČAJ VELIKA PLAŽA (1): Za ozbiljnog investitora potrebna ozbiljna država

Slučaj ulcinjske Velike plaže zaokuplja ovih sedmica pažnju javnosti, a mnogi ne razumiju proces o kojem je riječ, posebno jer je Eagle Hills iz Ujedinjenih Arapskih Emirata u Crnu Goru ušao “na mala vrata”. Mnogi su za ovu svjetski renomiranu kompaniju prvi put čuli kada se prijavila za zakup plaža u Ulcinju – kompanija je licitirala za čak 18 kupališta, od čega je, kao najbolji ponuđač dobila devet popularnih ulcinjskih plaža kojima će gazdovati u naredne četiri godine, po cijeni zakupa u ukupnom iznosu od 1,9 miliona eura na godišnjem nivou.

Šta se iza brda valja, ili, u ovom slučaju, iza zakupa plaža, ubrzo se pokazalo. Tu počinje priča o nesvakidašnjem ulasku arapskog kapitala u Crnu Goru, o namjerama osnivača i vlasnika kompanije, šeika Mohameda Alabara koje su pokrivene velom tajne.Postavlja se pitanje zašto je jedna bogata i uspješna firma odlučila da se u zemlji u kojoj želi da investira, u koju će, kako mediji otkrivaju, uložiti stotine miliona a možda i milijarde eura, javnosti ukaže preko zakupa velikog broja plaža.

Portal Aktuelno će u više nastavaka razjasniti sve nejasnoće oko ovog projekta, prijeko potrebnog Crnoj Gori, od koga će benefite imati svi građani, a posebno Ulcinjani. Ali ćemo takođe razobličiti sve pokušaje mahinacija i potencijalne korupcije u koje ovog važnog investitora pokušavaju da uvuku pojedini moćnici iz Crne Gore, ali i susjedne Srbije u kojoj Alabar ima značajne investicije.

Mohamed Alabar

Kompanija Eagle Hills sa sjedištem u Abu Dabiju, specijalizovana je za građevinsku djelatnost i ulaganja u nekretnine, iza koje stoje veliki projekti poput nebodera „Burdž Kalifa“ u Dubaiju i „Beograda na vodi“ u Srbiji. Kompanija je prisutna sa svojim investicijama u oko 17 zemalja svijeta, od kojih i u susjednoj Albaniji, u kojoj planira izgradnju ekskluzivne marine u luci Drač.

Riječ je dakle o renomiranom investitoru, čiji ugled i finansijsku moć ne spori niko. Ono što je građanima sumnjivo od samog početka jeste ponašanje vlasti u Crnoj Gori, koja svojim postupcima dovodi u pitanje čitav projekat, ne samo u Ulcinju, već i kada su u pitanju projekti na sjeveru, za koje je Alabar iskazao interesovanje. Posebno za one koje imaju gotovu plansku dokumentaciju i idejna riješenja, poput projekata koji se odnose na Plan posebne namjene za Bjelasicu i Komove, u prvom redu valorizaciju potencijala Jelovice koja se nalazi na beranskoj i andrijevačkoj strani planine Bjelasice.

KAPITAL POTREBAN CRNOJ GORI

Kapitala u Crnoj Gori nema, posebno posljednjih pet godina, nijedna nova velika investicija nije ušla u državu. Kapitalni budžet, odnosno ulaganja u državnom budžetu su neznatna, a neto priliv stranih direktnih investicija od 2023. smanjen je na 6 do 7 odsto BDP, sa projekcijom takvog trenda i na srednji rok. U prilivu koji je ostvaren dominiraju investicije u nekretnine, koje dodatno podstiču inflaciju. Podsjećanja radi, u dugom nizu godina nakon obnove nezavisnosti učešće SDI bilo je na nivou 19-20 odsto BDP. Usljed pogoršanja konkurentnosti zemlje (odsustva stranih investicija), uključujući konkurentnost izvoznih cijena i konkurentnost radne snage smanjen je crnogorski izvoz roba i usluga u 2024, uz rastući uvoz.

Ekonomska politika vlade zasniva se na zaduživanju

Uzrok toga je stagnacija rasta turizma i fizičkog obima industrijske proizvodnje, pad proizvodnje u šumarstvu, uz neznatni rast u poljoprivredi. U prva tri kvartala 2024. su smanjeni prihodi od turizma za preko 50 miliona eura, a ukupan izvoz usluga za preko 100 miliona eura. Izvoz roba od 2021. kontinuirano pada, a u prvih 11 mjeseci 2024. smanjen je za preko 70 miliona eura. Smanjenju konkurentnosti crnogorskog izvoza doprinijelo je i povećanje niže stope PDV sa 7 odsto na 15 odsto u 2024.

Umjesto investicija, ekonomiju Crne Gore u posljednje četiri godine karakteriše velika potrošnja, pa su državni budžeti potrošački, a ne investicioni. U prevodu – zadužujemo se da bi trošili. Vlast je za samo četiri godine povećala javni dug za preko milijardu eura. To je oko 250 miliona eura prosječno godišnje, a planira da dug poveća još za milijardu eura, ili za preko 300 miliona godišnje do 2027. Dakle, za nepunih sedam godina nova vlast je povećala i planira da poveća javni dug za preko 2 milijarde eura, što je rezultat neefikasne fiskalne politike usmjerene na neproduktivnu potrošnju i inflaciju bez novih investicija. Poređenja radi, u periodu 2006-2019, dakle za 14 godina, javni dug Crne Gore je ukupno povećan za 3 milijarde eura, ali istovremeno realizovali smo nešto preko 5 milijardi eura novih investicija u saobraćajnu infrastrukturu, u turizmu, energetici i prerađivačkoj industriji. Domaći biznismeni nemaju takva sredstva niti međunarodnu reputaciju da bi mogli da privuku kupce – investitore. Uz to, imaju i velike biznis barijere što ne ohrabruje ni strane investitore. Kapital je najveća kukavica – dolazi samo tamo gdje ga žele i gdje ima mogućnost za povrat investicija.

Sve navedeno govori u prilog novim ulaganjima, posebno kada su u pitanju investitori kao što je Alabar. Za tako ozbiljne investicije potrebna je i odgovornost države, poštovanje procesa i predviđenih procedura.

U suprotnom, ako država nastavi putem kojim je krenula, postoji ozbiljna opasnost da Alabar odustane od Crne Gore, što bi bio ogromni gubitak za državu koja je prezadužena i bez naznaka novih investicija.

(NASTAVIĆE SE)