SLUČAJ VELIKE PLAŽE (2): Hoće li sumnje u korupciju vlasti otjerati Alabara?

Slučaj ulcinjske Velike plaže zaokuplja ovih sedmica pažnju javnosti. Portal Aktuelno će u više nastavaka razjasniti sve nejasnoće oko ovog projekta, prijeko potrebnog Crnoj Gori, od koga će benefite imati svi građani, a posebno Ulcinjani. Ali ćemo takođe razobličiti sve pokušaje mahinacija i potencijalne korupcije u koje ovog važnog investitora pokušavaju da uvuku pojedini moćnici iz Crne Gore, ali i susjedne Srbije gdje Mohamed Alabar ima značajna ulaganja

Kompanija Eagle Hills sa sjedištem u Abu Dabiju, koja je zakupac plaža u Ulcinju, specijalizovana je za građevinsku djelatnost i ulaganja u nekretnine, iza koje stoje veliki projekti poput nebodera „Burdž Kalifa“ u Dubaiju i „Beograda na vodi“ u Srbiji. Kompanija je prisutna sa svojim investicijama u oko 17 zemalja svijeta, od kojih i u susjednoj Albaniji, u kojoj planira izgradnju ekskluzivne marine u luci Drač.

Riječ je dakle o renomiranom investitoru, čiji ugled i finansijsku moć ne spori niko. Ono što je građanima sumnjivo od samog početka jeste ponašanje vlasti u Crnoj Gori, koja svojim postupcima dovodi u pitanje čitav projekat, ne samo u Ulcinju, već i kada su u pitanju projekti na sjeveru, za koje je Alabar iskazao interesovanje.

Neozbiljnost vlasti prijeti da ugrozi investicije

Nesporan je, dakle, uticaj i ugled Alabara, i njegova finansijska potentnost da sprovede značajne projekte i na sjeveru i jugu Crne Gore. Ono što je, međutim, mnogima sporno je ponašanje državnog vrha Crne Gore.

Prva nedoumica je nastala oko ulaska Alabara na crnogorsku javnu scenu. Mnogi sumnjaju da je “neko” iz vrha vlasti, očigledno pogrešno, savjetovao kompaniju da se preko noći registruje u Crnoj Gori i prijavi za zakup plaža u Ulcinju. Kompanija je licitirala za čak 18 kupališta, od čega je, kao najbolji ponuđač dobila devet popularnih ulcinjskih plaža kojima će gazdovati u naredne četiri godine, po cijeni zakupa u ukupnom iznosu od 1,9 miliona eura na godišnjem nivou.

To je prvo što je probudilo sumnju kod građana – zašto se ovako veliki investitor prijavio kao zakupac plaža? Mnogi iz struke smatraju da su pojedinci iz državnog vrha Crne Gore savjetovani od pojedinaca iz Srbije koji, kako se spekuliše u srbijanskim medijima, imaju udjela u Beogradu na vodi, da Alabaru prvo ponude plaže i tako u startu eliminišu mogućnost da se, u slučaju da se pod pritiskom javnosti objavi tender za valorzaciju potencijala Velike plaže, prijavi neko drugi jer nema ekonomske logike da se gradi rizort u zaleđu plaža koje već pripadaju nekom investitoru. U prevodu, u startu je Alabarova pozicija povoljnija u odnosu na druge.

Abazović počeo da se navodno zalaže za odbranu interesa države, čije je svetinje i imovinu prepisao na paravjersku ispostavu strane države

U javnosti se sve više može čuti da je upravo ovaj scenario i istinit jer je premijer Milojko Spajić, po tvrdnjama Dritana Abazovića iz URA, preuzeo ulogu Alabarovog portparola, koji javno promoviše projekat za koji ne postoji ni planska ni tenderska dokumentacija. Tvrdnju Abazovića podupire i činjenica da je krajem prošlog mjeseca, premijer Milojko Spajić na sastanku sa čelnicima Opštine i Skupštine Ulcinj, poslanicima iz tog grada i šefovima partija i odborničkih klubova “pojasnio” namjeru arapskih investitora da zakupe cijelu Veliku plažu na 99 godina – od Port Milene do ušća Bojane, što je izazvalo oštre reakcije lokalnog stanovništva, ali i brojnih političkih predstavnika.

Da bi čitaocima bilo jasnije, red poteza u uređenoj državi, kojega se pridžavao i DPS u periodu vladavine je sljedeći: prvo je trebalo raspisati tender za projektovanje i izradu master plana Velike plaže i drugih lokacija, kao što je to urađeno u slučaju Prostornog plana posebne namjene za Bjelasicu i Komove koji je radila najbolja firma na svijetu za projektovanje master planova ski rizorta-kanadski Eco Sign. Ova firma je do sada projektovala 400 ski rizorta a 90 odsto ih je izvedeno i profitabilno.

Veliki investitori ulažu samo tamo gdje su prostorni master planovi projektovani tako da su profitabilni, a to znaju sve velike projektantske kompanije.

Nakon toga, master plan treba implementirati kroz plansku dokumentaciju, nakon čega slijedi izbor međunarodnog konsultanta koji će da konsultuje Vladu u poslu sprovođenja međunarodnog tendera.

U ovom slučaju se mogućnost korupcije smanjuje na minimum, javnost se upoznaje sa svim etapama procesa i poštuje se zakonska regulativa.

Na ovako organizovanom tenderu javila bi se većina velikih investicionih kompanija. U skladu sa zakonima, investitoru treba dozvoliti razradu master plana do nivoa studije lokacije – DUP-a jer svaki investitor želi da investira u svoj projekat na osnovu najboljeg master plana, ali želi i da sačuva za sebe detaljnu razradu. Jer nešto što bi gradio jedan investitor drugi neće – svaki ima svoje kupce.

Mohamed Alabar

Proces bi trebalo da predviđa obaveznu godišnju investiciju i početak i kraj ukupnog invesiticionog perioda sa ozbiljnim garancijama. Investitor ima pravo da uključi podinvestitore, ali kroz strogu kontrolu konsultanta i Vlade. Svaki podinvestitor bi morao da bude provjeren, jer se u ovom dijelu procesa otvara prostor za pranje novca, vraćanje prljavog kapitala koji je nastao u Crnoj Gori, a koji je iznijet na račune u Emiratima, kao što se već sumnja za pojedine građevinske kompanije u Crnoj Gori koje su podizvođači u svakom većem projektu u državi, a koji su već pod lupom istražnih organa.

Tender za plaže i uvođenje Alabara „na mala vrata“ suštinski znači obezvrjeđivanje cijena zakupa za zemlju jer kada plaže zauzme jedan investitor onda je logično da će on biti i jedini ponuđač za zemlju iza plaža. Niko drugi neće učestvovati kada su plaže već zauzete, čime se urušava konkurentnost procesa. To daje mogućnost Vladi da sa zemljom koja ništa ne vrijedi u tom momentu, jer cijenu zakupa zemlje određuje tržište, dobije procenat u zajedničkoj kompaniji kao što je slučaj u Beogradu na vodi gdje 68 odsto ima Alabar, a država 32 odsto.

Dakle, poslije kvalitetne planske dokumentacije, najbolja opcija je realna cijena za rentiranje zemljišta na godišnjem nivou, a ne učešće vlade/države u procentu u kompaniji. Jer se na taj način otvara prostor za korupciju. Mnogi tvrde da je model Beograda na vodi „iskorišten“ i za Veliku plažu u Ulcinju, a poznato je da Beograd na vodi prate brojne kontroverze.

Prema pisanju N1, proces izgradnje Beograda na vodi nije prošao zakonsku proceduru raspisivanja tendera i učestvovanja više ponuđača od kojih bi država izabrala najboljeg. „Nego smo mi izbrali jedan drugi put, koji je zapravo odsjekao svaku moguću konkurenciju i uputio nas na jedno jedino rješenje koje se sada nastavlja i koje samo nastavlja da živi taj svoj netransparentni život koji je postavljen od samog početka“, ocijenila je za N1 Tanja Jakobi iz Centara za istraživanje javnih politika. Svaka sličnost sa Velikom plažom je, kako stvari stoje, namjerna…

(NASTAVIĆE SE)

L.P.Đ.