ODLASCI VRHUNSKIH SPORTISTA SVE VEĆI PROBLEM: Radi li se dovoljno na razvoju osjećaja pripadnosti Crnoj Gori?

Piše: Stanko Radulović

Crna Gora ima malu sportsku bazu što je razumljivo s obzirom na broj stanovnika. Ali i iz tako male baze proizašao je ogroman broj vrhunskih sportista, čak i u posljednjih 20 godina kada se čini da je struka zapostavljena i da se ne radi studiozno kao nekad, pogotovo u vaterpolu.

Sportski egzodus je česta pojava u crnogorskom sportu, što ukazuje na nepostojanje strategije sporta i da se sa mladim sportistima u školama i klubovima ne radi dovoljno kvalitetno na razvoju njihovog osjećaja pripadnosti državi iz koje potiču.  

Iako je najveći fokus na vaterpolu kada su u pitanju sportisti koji su umjesto reprezentacije Crne Gore izabrali Srbiju (posljednji slučaj je Nikole Murišića), najčešći odlasci iz naše zemlje vezani su za rukomet.

Andrej Dobrković je nastupao za kadetsku, juniorsku i reprezentaciju do 20 godina u rukometu, ali je krajem prošle godine odlučio da igra za Srbiju.

Andrej, sin nekadašnjeg reprezentaivca Crne Gore, Marka Dobrkovića, odlučio je da krene stopama Darka Stanića, Ivana Nikčevića i Mijajla Marsenića, koji su se na isti korak odlučili još ranije.

Mnogi bježe od crnogorske reprezentacije

Ne reprezentaciji Crne Gore rekao je i Aleksa Kolakovića, sin proslavljenih sportista i stručnjaka Igora Kolakovića i Sandre Fajfrić Kolaković.

Sandra Kolaković je više od decenije igrala za Budućnost, ali je nakon referenduma supruga povela u Srbiju, pa je nekadašnji igrač i trener OK Budućnost postao selektor susjedne zemlje, u više mandata, a Aleksa rukometni reprezentativac.  

Goran Stojanović, Žarko Marković, Jovo Damjanović i Jovan Gačević igrali su za Katar, golman Miljan Vujović se odlučio za Sloveniju, kao i Mirko Latković.

U vaterpolu su udarci bili najžešći jer je baza mala, a Srbiju su izabrali vaterpolisti svjetskog kalibra – prvi je takvu odluku donio Andrija Prlainović, odmah kada je došlo do stvaranja dvije različite reprezentacije. 

Prlainović je kasnije postao najbolji vaterpolista svijeta, a presudnu ulogu da izbore Srbiju odigrao je njegov stric Petar Prlainović, koji je svojevremeno bio i jedan od najboljih svjetskih vaterpolo sudija.

Naredni na tom spisku bio je Gavril Subotić, koji je čak i igrao za seniorsku reprezentaciju Crne Gore, ali je kasnije promjenio stav i izabrao Srbiju.

Srbija privlačna destinacija za crnogorske sportiste

Gavrilov otac Vaso Subotić bio je reprezentativac SFRJ i sa Jugoslavijom je osvoji evropsko i svjetsko zlato 1991. godine. Gavril je prvo prešao u Partizan, gdje je kao nesvakidašnji talenat vrbovan da igra za Srbiju, međutim odluka nije bila dobra, pošto se nije naigrao, jer je čudnovata narav bila jača.

I sada su udarne igle reprezentacije Srbije Nemanja Vico i Dušan Mandić, koji su takođe vaterpolisti svjetske klase.

Ponikli su u Primorcu, igrali za sve mlađe kategorije, čak debitovali i za seniore, a onda kao članovi Partizana odlučili da promjene reprezentativnu kapicu.

Crna Gora nikad nije bila odbojkaški pretjerano konkurentna, ali je iznjedrila nekoliko vrhunskih igrača – poput Gorana Vujevića ili Igora Vušurovića.

Nakon referenduma za Srbiju se odlučio Miloš Nikić, ali i odbojkašica Silvija Popović koja je sa tom reprezentacijom osvojila tri medalje, uključujući i olimpijsko srebro…

Sestre Milica i Ana Dabović najzaslužnije su za senzacionalni trijumf Srbije na Evropskom prvenstvu u košarci 2015. godine. Milica je bila najbolji strijelac prvenstva, a Ana je proglašena najboljom igračicom, naredne godine osvojile su olimpijsku bronzu u Rio de Žaneiru.

Milica i Ana Dabović

Ana Dabović je kasnije osvojila sa Srbijom i drugo evropsko zlato, a Milica Dabović se 2019. godine predomislila i poželjela da se vrati u reprezentaciju Crne Gore i u njoj završi igračku karijeru, ali je usljedila korona, a potom je i  “okačila patike o klin”, pa do povratka pod zastavu Crne Gore nije došlo.

Kada je košarka u pitanju, vjerovatno najžešći udarac je zadao Nikola Mirotić koji je izabrao Španiju, umjesto Crne Gore.

Za fudbal nas vežu dvije čudne epizode – prvo je mladi fudbaler Staniša Mandić izabrao Srbiju i sa njom postao svjetski omladinski šampion na Novom Zelandu 2015. godine, ali se nakon toga predomislio i vratio pod crnogorsku zastavu. Ipak, igrački potencijal nikad nije iskazao na pravi način i ostao je samo talenat od kojeg se mnogo očekivalo, a koji je tako malo dao.

Jedan od najružnijih primjera je Petar Škuletić, Crnoj Gori je bio potreban, iako je imala dva vanserijska napadača – Stevana Jovetića i Mirka Vučinića, ali su obojica bili skloni povredama i prostora za Škuletiča je bilo.

Međutim, najbolji strijelac lige u prvenstvu Srbije u dresu Partizana, vrbovan je za selekciju susjeda, iako Srbiji baš ništa nije trebao.

U fudbalu čak važe pravila da se igrači mogu predomisliti ako ne odigraju više od pet mečeva za neku selekciju, i kada je Škuletić odigrao šesti meč, uglavnom kao rezerva, ali svaki se računa, odbačen je kao krpa i više nikad nije pozvan.

Škuletić, iako svjestan, nikad nije htio da prizna grešku, već je bulaznio gluposti o tome kako voli Crnu Goru, ali mu je đed bio Srbin.  Uglavnom FSS pod kontrolom Slaviše Kokeze, Zvezdana Terzića, odnosno Crvene zvezde, od njega je napravio ovcu!

Nije da nisu sportisti drugih zemalja birali Crnu Goru – posljednji slučaj je Bjelorus Dmitri Holod, koji je u petak veče debitovao za “ajkule” golom u Budimpešti protiv Srbije.

Francuz Igo Kruzija je prvo odlučio da igra za Crnu Goru, a poslije nekoliko godina, i nakon što ga više nije pozivao Vladimir Gojković, ponovo je zaigrao za matičnu zemlju.

Slovak Kostantin Averka je igrao za Crnu Goru, ali ni on više neće biti u našem timu…  

Crna Gora je imala kolosalni priliku da privoli kasnije vrhunske teniske zvijezde Novaka Đokovića, Anu Ivanović i Jelenu Janković da igraju za našu zemlju.  Njima je u to vrijeme trebala finansijska podrška, oni su pokazali interesovanje, jer su svima očevi porijeklom iz Crne Gore, ali je država bila neodlučna – trebalo je izdvojiti dosta sredstava, i napravila veliku grešku.

Sve troje su poslije toga postali svjetski reketi broj 1. Prva se na svjetski vrh popela Ana Ivanović, koja je osvojila Rolan Garos, potom i Jelena Janković, a o Đokoviću je suvišno trošiti riječi.