CRNA GORA POD PRITISKOM: Dug raste, investicije stagniraju, Brisel traži rezove

Finansijska situacija Crne Gore ulazi u novu fazu složenosti i sve je više razloga za zabrinutost – dok državni dug raste, strane investicije opadaju, a međunarodni partneri pojačavaju zahtjeve za fiskalnu konsolidaciju. Posljednji izvještaj Evropske komisije, u kombinaciji sa stagnacijom ključnih investicionih projekata, naročito onih povezanih sa poznatim investitorom Mohamedom Alabarom, dodatno ukazuje na dubinu strukturnih izazova sa kojima se zemlja suočava.

Crna Gora je (uz Albaniju) među najzaduženijim zemljama regije, sa nivoom duga od oko 60–62 odsto BDP-a. Iako je dio tog duga rezultat infrastrukturnih ulaganja prethodnih godina, poput autoputa Bar–Boljare, značajan dio novih zaduženja koristi se za tekuću potrošnju: isplatu plata, penzija i socijalnih davanja.

Stručnjaci upozoravaju da takva struktura zaduživanja nije održiva.

Zaduživanje za investicije ima smisla ako ono pokreće proizvodnju i zapošljavanje. Ali kada se dug koristi za pokrivanje deficita u budžetu, bez sistemskih reformi, ulazimo u začarani krug.

U svom posljednjem izvještaju, Evropska komisija izričito je upozorila crnogorske vlasti da moraju preduzeti hitne mjere fiskalne konsolidacije. Među preporukama se navode smanjenje ukupne mase zarada u javnom sektoru, reforma penzionog sistema, uz povećanje starosne granice i smanjenje budžetskog izdvajanja, kao i zaustavljanje rasta zaposlenosti u javnoj upravi.

Jasna upozorenja iz Evrope

„Očekujemo od Crne Gore da pokaže fiskalnu odgovornost i postavi jasan okvir za održiv budžet“, navodi se u dokumentu Komisije.

Vlada je, zasad, reagovala oprezno – najavljujući analizu javne potrošnje, ali bez konkretnih najava rezova. Dok pojedini članovi izvršne vlasti ukazuju na političku osjetljivost mjera koje uključuju smanjenje zarada i penzija, ekonomski pokazatelji ukazuju da vremena za odlaganje više nema.

Uz to, prema procjenama Evropske Komisije i OECD, realna kupovna moć građana Crne Gore smanjena je za oko 5–7 odsto od kraja 2022. do sredine 2024. godine.

To dovodi do situacije gdje mjere štednje i fiskalne konsolidacije – iako potrebne – dodatno pritiskaju već ugrožene prihode

PAD INVESTICIJA: POVJERENJE ULAGAČA OZBILJNO NARUŠENO

Prema podacima Centralne banke, tokom 2024. godine došlo je do pada stranih direktnih investicija za više od 20 odsto u odnosu na prethodnu godinu. Investitori, kako navode iz Privredne komore, sve češće ukazuju na političku nestabilnost, nepredvidivu poresku politiku, slabu pravnu zaštitu imovine i administrativne barijere.

Pred Vladom je složen zadatak: balansirati socijalne potrebe i politički rizik s neophodnim reformama koje bi Crnu Goru izvukle iz dužničke spirale

Posebno je odjeknula odluka poznatog investitora iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Mohameda Alabara, da se povuče iz ranije planiranih projekata na južnoj obali, konkretno u Ulcinju.

„Ulcinj je bila pogrešna ideja, greška, i više se tamo ne vraćam“, izjavio je Alabar, ističući nezadovoljstvo odnosom lokalnih vlasti i nedostatkom šire podrške zajednice.

Ipak, Alabar nije potpuno odustao od Crne Gore. Najavio je novi strateški fokus na sjever zemlje – na opštine poput Rožaja, Berana i Gusinja – gdje planira ulaganja u ski-centre, ekoturizam i infrastrukturu. Prema njegovim riječima, ključna razlika je u otvorenosti lokalnih zajednica i spremnosti na saradnju.

„Biću tu gdje me ljudi žele, i gdje imam partnere. Projekti se ne mogu raditi mimo naroda“, izjavio je Alabar za crnogorske medije.

Iako postoji potencijal za ulaganja i razvoj, Crna Gora ne uspijeva da ponudi stabilno, predvidivo i efikasno poslovno okruženje. Strateški investitori, čak i kada postoji interesovanje, često odustaju zbog pravne nesigurnosti i sporosti administracije, ali i sumnje u korupciju.

Mohamed Alabar bukvalno protjeran iz Crne Gore

Domaća javnost, s druge strane, s pravom postavlja pitanje: ako ni visoki profili poput Alabara ne mogu da realizuju projekte u Crnoj Gori – ko može?

Da zaključimo: Crna Gora se nalazi na ekonomskoj prekretnici. Evropska unija šalje jasne signale: bez smanjenja potrošnje, efikasnije administracije i fiskalne discipline – nema ni brzog puta ka članstvu. Istovremeno, gubitak ključnih investicija šalje negativne poruke tržištu, što dodatno produbljuje nezaposlenost i ekonomski pesimizam.

Pred Vladom je složen zadatak: balansirati socijalne potrebe i politički rizik s neophodnim reformama koje bi Crnu Goru izvukle iz dužničke spirale.

Ostaje da se vidi da li će 2025. godina označiti početak ozbiljnih fiskalnih i institucionalnih promjena – ili još jednu propuštenu priliku. Kako sada stvari stoje, realniji je drugi scenario.

L.P.Đ.