KRIVIČNO-PRAVNI UGAO: Da li slučaj garaže u Kolašinu prelazi granicu zakonitog postupanja?

Iako je postupak javne nabavke za izgradnju garaže u Kolašin sproveden u skladu sa formalnim procedurama Zakona o javnim nabavkama, niz okolnosti upućuje na pitanje da li je u konkretnom slučaju došlo do krivično relevantnog postupanja. Krivično pravo ne interesuje se prvenstveno za formu, već za posljedice odluka i eventualnu namjeru ili grubi nemar onih koji su odlučivali. Upravo zato se ovaj slučaj ne može posmatrati samo kao administrativni ili upravni spor, već kao potencijalno pitanje zloupotrebe službenog položaja i nesavjesnog rada u službi.

Podsjećamo, postupak javne nabavke završen je nakon javnog otvaranja ponuda 3. marta 2020. godine, kada je Komisija za otvaranje i vrednovanje ponuda donijela odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača. U postupku su zaprimljene ponude više kompanija, ali je značajan dio konkurencije eliminisan već u fazi ocjene formalne ispravnosti. Ponude firmi „Novi Volvox“ i „Permonte“ odbačene su kao tehnički neispravne, bez ulaska u fazu bodovanja, dok su u uži izbor ušle tri ponude: „Bemax“, „Tošković – Civil engineer“ i „Inženjering“.

Garaža trebalo da bude završena u avgustu 2024. godine, zatim je rok produžen do kraja 2025. godine, ali projekat još uvijek nije realizovan

Kompanija „Bemax“ d.o.o. Podgorica izabrana je kao ekonomski najpovoljniji ponuđač sa cijenom od 9.979.000 eura bez PDV-a, odnosno 11.710.892,56 eura sa PDV-om. Ukupno je osvojila 90,52 boda, od čega maksimalnih 80 po osnovu cijene i dodatne bodove po kriterijumu kvaliteta. Drugoplasirana je bila ponuda „Tošković – Civil engineer“ d.o.o. Podgorica, koja je sa cijenom od 7.269.880,17 eura bez PDV-a, odnosno 8.796.555,00 eura sa PDV-om, bila ubjedljivo najniža. Po kriterijumu cijene osvojila je maksimalnih 80 bodova, ali je ostala bez ijednog boda za kvalitet, jer nije dostavila referencu za izvođenje objekta visokogradnje vrijednosti najmanje 10 miliona eura. Zbog toga je, uprkos višemilionskoj razlici u cijeni, ostala slabije rangirana u odnosu na Bemax.

U centru krivično-pravne analize nalazi se pitanje da li su službena lica uključena u postupak javne nabavke, kroz definisanje i primjenu tenderskih uslova, postupala u granicama svojih ovlašćenja i u interesu javnih finansija. Posebno je relevantno da li je eliminacija ponude u vrijednosti od oko sedam miliona eura, isključivo zbog pitanja licence geometra, bila nužna i proporcionalna, ili je predstavljala formalni osnov za isključenje ekonomski najpovoljnije ponude. Ukoliko bi se utvrdilo da su donosioci odluka bili svjesni da takvo isključenje vodi ka višemilionskoj šteti po budžet, a ipak su na tome insistirali, tada bi se otvorilo pitanje zloupotrebe službenog položaja u krivično-pravnom smislu.

Čak i u situaciji u kojoj se ne bi mogla dokazati direktna namjera, ostaje otvoreno pitanje nesavjesnog rada u službi. Odbacivanje najpovoljnije ponude bez pokušaja da se dokumentacija pojasni ili dopuni, prihvatanje znatno skuplje ponude bez jasnog ekonomskog opravdanja, kao i dvogodišnje kašnjenje između završetka tendera i uvođenja izvođača u posao, predstavljaju okolnosti koje mogu ukazivati na grubo zanemarivanje obaveze pažljivog i racionalnog raspolaganja javnim sredstvima. Kada takvo postupanje rezultira značajnom finansijskom štetom, ono može preći prag krivične odgovornosti.

Da li bi SDT trebalo da se pozabavi slučajem garaže na Bjelasici?

Posebno osjetljiv segment slučaja odnosi se na pitanje stvarne konkurencije. Ako se pokaže da su tehnički i referentni uslovi postavljeni ili tumačeni na način koji je objektivno suzio krug ponuđača, te da mogućnost pojašnjenja ili ispravke formalnih nedostataka nije korišćena, tada se otvara sumnja da konkurencija nije bila suštinska, već samo formalna. U takvim okolnostima, iako su pravila nominalno ista za sve, njihov efekat može biti selektivan, što u krivično-pravnom kontekstu dobija posebnu težinu.

Krivični rizik dodatno se povećava ukoliko se u daljem toku projekta utvrdi da su aneksi ugovora zaključivani bez jasnog i objektivnog osnova, da ugovoreni penali zbog kašnjenja nijesu aktivirani, ili da je rast cijene posljedica lošeg planiranja koje je bilo predvidivo već u trenutku zaključenja ugovora. U praksi, upravo takvi naknadni potezi često predstavljaju ključni element u dokazivanju da početni izbor ponuđača nije bio utemeljen u stvarnom interesu javnosti.

Zbog ukupne vrijednosti projekta, višemilionskih posljedica po budžet i mogućeg sistemskog karaktera postupanja, slučaj garaže u Kolašinu objektivno se nalazi u sferi interesovanja Specijalnog državnog tužilaštva. U ovakvim situacijama, formalna zakonitost postupka ne isključuje krivičnu odgovornost, jer krivično pravo sankcioniše ne samo otvoreno kršenje zakona, već i njegovu svjesnu ili nesavjesnu zloupotrebu.

Posebno ostaje otvoreno pitanje da li je javni interes adekvatno zaštićen u trenutku kada je ponuda od sedam miliona eura odbačena zbog licence geometra, a projekat nastavljen po znatno višoj cijeni, uz višegodišnje kašnjenje i dodatne troškove. Upravo u toj tački se spajaju formalna zakonitost i suštinska odgovornost – i tu se otvara prostor za institucionalnu analizu koja nadilazi pojedinačne odluke Komisije.

Da li su nadležni organi, u trenutku kada je postalo jasno da projekat kasni i da cijena raste, preduzeli sve zakonom propisane mjere radi zaštite javnog interesa

Zbog svega navedenog, pred Specijalnim državnim tužilaštvom nameće se niz konkretnih pitanja: da li je u ovom postupku javne nabavke, kroz način definisanja uslova i njihovu primjenu, narušen princip jednakog tretmana ponuđača; da li je eliminacija ponude od sedam miliona eura zbog licence geometra bila proporcionalna i opravdana u odnosu na posljedice po javne finansije; da li su postojali elementi svjesnog ili sistemskog ograničavanja konkurencije; te da li su naknadne izmjene vrijednosti ugovora i probijanje rokova posljedica objektivnih okolnosti ili nedostatka adekvatnog planiranja i kontrole.

Konačno, ostaje i pitanje da li su nadležni organi, u trenutku kada je postalo jasno da projekat kasni i da cijena raste, preduzeli sve zakonom propisane mjere radi zaštite javnog interesa, ili je, kao i u mnogim drugim slučajevima, formalna zakonitost poslužila kao paravan iza kojeg su stvarni efekti po budžet i građane ostali bez institucionalnog odgovora.

Upravo odgovori na ova pitanja mogu pokazati da li je slučaj garaže u Kolašinu tek još jedan primjer loše uprave, ili ilustracija dubljeg problema u kojem se javne nabavke pretvaraju u mehanizam sa unaprijed poznatim ishodom – uz visoku cijenu koju na kraju plaćaju građani.

Portal Aktuelno je već ukazivao da u praksi Evropska unija insistira na suštinskoj, a ne formalnoj zaštiti konkurencije u postupcima javnih nabavki. Stav evropskih institucija je da se ponude ne isključuju zbog manjih ili ispravljivih formalnih nedostataka ukoliko bi takvo isključenje dovelo do neracionalnog trošenja javnih sredstava. Upravo zato, uobičajena je praksa da se ponuđačima omogući dopuna ili pojašnjenje dokumentacije, posebno kada se radi o licencama i administrativnim pitanjima.

U tom kontekstu, eliminacija ponude od oko sedam miliona eura u slučaju garaže u Kolašinu, bez razmatranja njene ekonomske povoljnosti, predstavlja odstupanje od standarda koje promoviše EU praksa i dodatno otvara pitanje usklađenosti domaćih javnih nabavki sa evropskim principima proporcionalnosti, transparentnosti i zaštite javnog interesa.

L.P.Đ.