IZ AVIONA VELIKO GRADILIŠTE, NA ZEMLJI NEMA NI VODE NI KANALIZACIJE: Spajićeva bajka i surova realnost Kolašina

Premijer Milojko Spajić je 2024. godine, u svom prepoznatljivom populističkom maniru, građanima Crne Gore pričao bajku o tome kako će 2026. biti godina velikog investicionog buma.

Govorio je o Crnoj Gori kao velikom gradilištu.

Govorio je da se, kako je sam rekao, “naježi pri samoj pomisli kako će Crna Gora izgledati onima koji je budu gledali iz aviona.”

Iz aviona možda i izgleda impresivno.

Ali problem je što se država ne vodi iz aviona.

Država se vodi sa zemlje.

A kada se sa te zemlje pogleda realnost — slika je mnogo manje glamurozna.

Jer dok premijer priča o investicionom bumu i grandioznim projektima, na svega sedamdesetak kilometara od Podgorice, u najvećem ski-rizortu Crne Gore, i dalje nijesu riješeni osnovni komunalni problemi — vodovod i kanalizacija. I tu dolazimo do suštine crnogorskog razvojnog paradoksa.

Jer dok premijer priča o investicionom bumu i grandioznim projektima, na svega sedamdesetak kilometara od Podgorice, u najvećem ski-rizortu Crne Gore, i dalje nijesu riješeni osnovni komunalni problemi — vodovod i kanalizacija

Kako je moguće da država koja sanja evropske standarde i priča o milijardama investicija u 2026. godini i dalje ne može da riješi infrastrukturu koja bi u svakoj ozbiljnoj evropskoj državi bila apsolutni minimum?

Kako je moguće da u 21. vijeku najveći ski-centar države nema riješene elementarne komunalne preduslove za puni razvoj?

I još važnije — ko za to snosi odgovornost?

Na lokalnom nivou, jedan od ključnih aktera je potpredsjednik Opštine Kolašin Vasilije Ivanović, poznatiji u javnosti kao Vasilije Procenat.

Portal Aktuelno je više puta ukazivao na kontradiktorne izjave, improvizacije i odluke koje ozbiljno dovode u pitanje njegovu kompetentnost za vođenje kompleksnih infrastrukturnih projekata.

Vasilije Ivanović zvani Procenat

Ali problem nije samo lokalni.

Naprotiv — ključna odgovornost je na državi.

Prije svega na Ministarstvu javnih radova, na čijem čelu je Majda Adžović.

I tu apsurd postaje još veći.

To ministarstvo je upravo i osnovano da bi ubrzavalo realizaciju kapitalnih projekata, uklanjalo administrativne barijere i rješavalo infrastrukturne zastoje.

Na papiru — motor razvoja.

Na terenu — nula.

U praksi, umjesto ubrzanja projekata, svjedočimo blokadama. Umjesto realizacije, svjedočimo kašnjenjima. Umjesto rješenja, svjedočimo ćutanju. I zato se postavlja logično pitanje: Čemu služi Ministarstvo javnih radova ako ni vodu ni kanalizaciju ne može da pomjeri sa mrtve tačke?

Ako ministarka Adžović ne može da riješi projekte koji su ključni za razvoj sjevera, za šta onda njen resor uopšte postoji?

Ako ministarka Majda Adžović ne može da riješi projekte koji su ključni za razvoj sjevera, za šta onda njen resor uopšte postoji?

Jer ovdje nije riječ samo o cijevima, pumpama i postrojenjima.

Riječ je o ekonomiji, i turizmu, razvoju sjevera. I demografiji.

Bez vode i kanalizacije nema punog razvoja Kolašina 1450 i 1600. Bez toga nema ni punog rada hotela. Bez hotela nema pune turističke sezone. Bez ozbiljne turističke sezone nema ni snažnog ekonomskog rasta Kolašina.

A bez razvoja Kolašina nema ni ozbiljne razvojne priče o sjeveru Crne Gore.

Zato Spajićeva priča o Crnoj Gori koja iz aviona izgleda spektakularno danas zvuči više kao PR slogan nego kao razvojna strategija. Jer građani ne žive u avionu.

Građani žive na zemlji. A na zemlji je realnost surova.

Na zemlji Kolašin i dalje čeka vodu.

Na zemlji Kolašin i dalje čeka kanalizaciju.

Na zemlji investitori čekaju. Turistička privreda čeka. Sjever čeka.

I zato pitanje više nije kako Crna Gora izgleda iz aviona. Pitanje je mnogo jednostavnije i mnogo neprijatnije:

Kako Crna Gora izgleda kada sletite?

L.P.Đ.