ZAŠTO NE REĆI: Plastične kese ekonomski i ekološki superiorne nad papirnim i pamučnim

U novoj kolumni dr Viktor Simončić: “Zelena akcija, Greenpeace i Zero Waste djeluju iz mišje rupe”, za portal Luča i o Crnoj Gori.

Zabranu upotrebe dijela plastičnih kesa tražili su Zero Waste (i ostali?)  u Crnoj Gori. U nadležnom ministarstvu tamo sjede stručnjaci, koji znaju o uticaju pojedine ambalaže na okolinu, ali vode brigu i o uticaju mjera na crnogorsku ekonomiju. Prijedlog zabrane je zaustavljen. Došlo je do promjene vlasti, pa se mijenjaju i političari i pojedinci.

Što bih savjetovao? Prije zamjene na stručnim mjestima, provjerite stručnost. U Hrvatskoj je nekritična zamjena po stranačkoj liniji, od vrha do čistačice, dovela da do sada, već po defoultu,  zaostajemo za svima u EU. Navijam za prijatelje u Crnoj Gori da ne ponove hrvatski scenario.

Razočaran sam našom zelenom nevladinom scenom. Ne mogu vjerovati da su ispod nivoa nevladinih udruženja od prije 30 – 40 godina. Isključivi su. Rade nepopravljivu štetu i okolini i  privredi. Služe se najprimitivnijim nivoom populizma. Uvjerio sam se, da ne razumiju osnovne postulate održivog razvoja.

Ako se varam, pa to znaju, onda mora da svjesno lažu. Pitam se, ko ih plaća da djeluju tako nazadnjačko fundamentalistički? Zašto im nadležni podilaze, a mediji, njihovim parolama bez pokrića, posvećuju toliku pažnju? Ko im dozvoljava, kome je u interesu, da koče razvoj?

Da se razumijemo, oduvijek sam bio pobornik zelenih. I sam sam, bio i još jesam dio te scene. Uloga zelenih je važna za podizanje kolektivne savjesti u društvu. Bitan su faktor da se odgovorni prisile na više nego bi htjeli. Opravdano je da zeleni traže često nemoguće da bi prisilili odgovorne da naprave moguće. Na terenu postoji niz takvih koji daju istinski doprinos razvoju. Nažalost, u tu grupu ne spadaju niti Zelena akcija, niti Zero Waste Networking Croatia, niti Greenpeace, koji krše temeljno načelo demokratskog društva, načelo dijaloga i transparentnosti.

U raspravi je prijedlog Zakona o upravljanju otpadom. Promjene su potrebne, jer je Hrvatska dužna u zakonodavstvo ugraditi EU Direktivu o jednokratnoj uporabi plastike. No, njome Europska unija ne traži zabranu laganih plastičnih vrećica, kao što to stoji u aktuelnom prijedlogu Zakona, već je njen cilj smanjiti uticaj određenih plastičnih proizvoda na okolinu, te promovisati prelaz na inovativne i održive poslovne modele. Nažalost, glasni zeleni traže, a na moje čuđenje, nadležno Ministarstvo je predložilo kao rješenje zabranu upotrebe?

Zabrana, koju rijetko tko praktikuje, bi Hrvatsku mogla koštati 800 radnih mjesta u oko 30 malih i srednjih preduzeća, uglavnom smještenih u dijelova države, iz kojih i tako odlazi stanovništvo, poput Slavonije i Siska.

Hrvatska gospodarska komora je resornom Ministarstvu gospodarstva i održivoga razvoja predložila generalnu zabranu. Predložila je model, da se zabrani stavljanje na tržište laganih plastičnih kesa koje u sebi ne sadrže reciklat. Predloženo je uvođenje  ‘HGK znaka’. Njime bi se garantovalo da kese na hrvatskom tržištu sadrže minimalni udio recikliranog sadržaja, zavisno o debljini kese. Predložen je model, koji ne ide na štetu ni okoliša ni privrede.

HGK znak bi jamčio ugrađeni udio reciklata u laganim plastičnim kesama. Znak bi se dodjeljivao proizvođačima i uvoznicima laganih plastičnih kesa koji takav agregat ugrađuju u finalni proizvod, ali i reciklažerima za proizvodnju sekundarnog agregata.

Predloženim modelom izbjegla bi se (nepotrebna) potpuna zabrana stavljanja laganih plastičnih kesa na tržište, pokrenula bi se transformacija industrije na kružno gospodarstvo kroz ponovno korištenje sekundarnih sirovina. Model, koji se kao paradni može uključiti u tekući projekt Ministarstva, uz podršku Svjetske banke, da se do 2022. godine stvore preduslovi za kružno upravljanje otpadom.

Prema istraživanjima HGK, proizvođači plastičnih kesa spremni su prihvatiti proširenu odgovornost i sudjelovati u edukaciji potrošača kako bi se smanjio nastanak plastičnog otpada. Procjena je da bi sistem mogao biti u potpunosti funkcionalan do srpnja 2021. godine.

HGK je prije par dana pozvala na okrugli sto struku, politiku i nevladinu scenu. Nevladina scena odbila uzeti učešće na raspravi!

Oni koji poznaju način rada naših zelenih, znali su da se neće odazvati dijalogu. Oni dijalog izbjegavaju. Kada je Zelena akcija, prije mjesec i koji dan pozvala sudionike da se odazovu na okrugli stol (ili tribinu?) na istu temu, prijavili smo se profesor Čatić i ja. Očekivano, od Zelene akcije smo dobili obaviještenje, da su sva mjesta popunjena. Kada je HGK organizovala okrugli sto, svjesna pandemije, ograničila je broj istomišljenika, željevši da ima što različitije sudionike, da ostavi dovoljno mjesta za medije, pa na okruglom stolu nije dogovorno bio prisutan  profesor Čatić.

Žao mi je da zeleni ostaju na razini paušalnih ocjena i vrijeđanja. Odlučio sam, kada me još jednom javno prozovu za „kamuflirani vlastiti interes koji stoji u pozadini“, podići tužbu i tražiti nadoknadu „za narušavanje ugleda i djela ..“, iako mi to baš kod svih niti ne škodi. Jer kako je napisao jedan moj prijatelj, „činjenica da imaš takve neprijatelje je samo pridonijela tome da dodatno porasteš u mojim očima. Što se tiče novca kojeg bi po sudskoj praksi morao dobiti, uložio bi u edukaciju na temu „djelovanje zelenih u demokratskom okruženju ili održivi razvoj za početnike u 10 lekcija“.

Ne bih ja možda pisao na ovaj način, da na obaviještenje urednika ZG portala, koja je poslana urbi e orbi da je objavljen novi prilog  Novosti iz plastičarskoga kutka, glavni urednik Eko Vjesnika Stjepan Felber  nije zamolio da se uklone s mailing liste jer, kako navodi: “nas ne zanimaju i nećemo objavljivati fake news iz „plastičarskog kutka“… Ne govori li odgovor sve o dijelu zelene scene koju spominjem?!

Kako ne isključujem mišljenja drugih, dapače, gotovo od svakoga ponešto naučim, pogledao sam argument protiv plastičnih kesa u Eko Vjesniku: „Plastične kese  predstavljaju velik izvor trošenja prirodnih resursa. Izrađene su od sirove nafte i najčešće se koriste samo nekoliko minuta“, kazala je njemačka ministrica zaštite okoliša Svenja Šulc prilikom iznošenja prijedloga njihove zabrane u novembru prošle godine, koja će, ako do nje uopšte dođe zbog novo normalnog koje je izazvala pandemija (moj komentar), stupiti na snagu 2022.

Svaka čast gospođi ministrici. No, činjenice govore drugačije. Polietelenske vrećice, što gospođa njemačka ministrica ne zna, ali bi morala znati, proizvode se iz etilene, koji se izdvaja iz otpadnog rafinerijskog plina, koji se inače, kao „otpad“, spaljuje na baklji. Njemačka ministrica bi morala znati i ne bi smjela obmanjivati javnost da se 90 % nafte spaljuje, 10 % koristi kao sirovina u hemijskoj industriji, od toga pola za sve plastične proizvode. Za proizvodnju plastičnih kesa između 15 i 50 mikrona troši se 0, 000… % nafte. Ako se npr. za proizvodnju X kesa iz plastike potroši manje od 200 litara vode, za isti broj papirnih treba 3 800 litara, a platnenih 27 000 litara!

Više o svemu, u Plastičarskom kutku https://zg-magazin.com.hr/category/plasticarski-kutak/. Iznenadićete se koliko su plastične kese ekonomski i u odnosu na okolinu superiorne nad papirnim i pamučnim.