Bez snažnih institucionalnih represivnih mjera, genocidna ideologija razara civilizacijske vrijednosti

Piše: Tijana Lopičić

Crna Gora je doživjela civilizacijski sunovrat nakon 30. avgusta 2020. godine. Tog dana mnogi su razotkrili svoje pravo lice, a genocidna ideologija poprimila je izuzetno zabrinjavajuće razmjere. Iako su se Vlade mijenjale i činilo se da je, barem naizgled, ludilo kojem smo svjedočili nakon 30. avgusta malo utišalo, institucionalne represivne mjere i dalje ostaju apsolutno neadekvatne. 

Izostanak snažnih represivnih mjera često je posljedica toga što pojedini visoki funkcioneri otvoreno ili prikriveno slijede genocidnu ideologiju.

Nedavni incident uključuje ispisivanje veoma problematičnog grafita: „Generale, hvala ti za Srebrenicu!“. Iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici saopšteno je da je, nakon obavještenja od Uprave policije o događaju u kojem su nepoznati počinioci ispisali grafit na objektu Ambasade Bosne i Hercegovine, izdali nalog službenicima policije za prikupljanje potrebnih obavještenja u cilju identifikacije izvršilaca.

Izostanak snažnih represivnih mjera često je posljedica toga što pojedini visoki funkcioneri otvoreno ili prikriveno slijede genocidnu ideologiju

Nažalost, ovdje nije riječ o izolovanim slučajevima. Slični incidenti se javljaju u različitim oblicima i mjestima, recimo od genocidne pjesme koju je učenik pjevao u školi, do sukoba koji su eskalirali u fizičko nasilje. Ovi primjeri pokazuju duboko ukorijenjene probleme u društvu i alarmantni izostanak adekvatnih represivnih mjera ka širenju ove genocidne ideologije.

Prvo, društvo mora kolektivno shvatiti da je negiranje genocida govor mržnje, a posebno zabrinjava kada ovakav narativ imaju političari.

Drugo, kada se izvrši dehumanizacija jedne nacije, a to se sprovodilo i danas sprovodi uz podršku propagande Crkve Srbije i srpske vlasti, tada sljedbenici ne vide svoje postupke kao ubistvo ljudi i zločin, već ih percipiraju kao neko i nekakvo uzvišeno djelo. Upravo takvi sljedbenici i jedino mogu osjećati zahvalnost prema monstruoznim generalima. 

Takvi monstruozni umovi doveli su i do Sarajevskog safarija, događaja u kojem je ubijanje ljudskih bića svedeno na lovački trofej.

Crkva Srbije baštini tradiciju glorifikacije genocida

Implementacija snažnih represivnih mjera

Budući da je situacija veoma alarmantna, ovo predstavlja krajnji poziv da državne institucije adekvatno implementiraju snažne represivne mjere u različitim oblastima:

• Obrazovanje – umjesto kontinuiranih pokušaja uvođenja vjeronauke pod inicijativom Crkve Srbije, koja je paradoksalna i sa hipotekom francuske presude za direktno podržavaje etničkog  čišćenja i genocida u Bosni i Hercegovini, trebalo bi uvesti predmet poput sociologije i psihologije, prilagođen starosnom uzrastu učenika, sa akcentom na razumijevanje različitosti, različitih vjera i nacionalnih pripadnosti. Ovakav pristup doprinosi oblikovanju kritički obrazovanih i društveno odgovornih mladih ljudi, koji će biti sposobni prepoznati i oduprijeti se uticaju propagande genocidnih ideologija.
• Svaki nenaučni revizionizam istorije, koji plasiraju pojedinci s ciljem veličanja ratnih zločinaca i prikazivanja četnika kao antifašista, treba strogo sankcionisati, jer pored toga što obesmišljava istoriju kao nauku, ima za cilj narušavanje društvene kohezije, a u krajnjoj liniji predstavlja i govor mržnje. Nikakvo pomirenje, o kojem često govore, ne smije i ne može se temeljiti na prihvatanju istorijski netačnih događaja. Fašisti će, bez obzira na njihove želje, uvijek ostati fašisti, a to je bila paravojna četnička vojska. 
• Djelovanje Crkve Srbije se mora staviti pod lupu, posebno kada je riječ o onome što njihovi sveštenici propagiraju. U mnogim slučajevima, vjernici koji se suočavaju s ozbiljnim životnim problemima, bilo da je riječ o bolesti ili drugim izazovima, traže pomoć kod popova umjesto kod stručnjaka poput psihologa. Takvi pojedinci postaju izuzetno podložni manipulaciji, pa čak i potencijalno podstaknuti na činjenje teških zločina. Društvo mora biti odgovorno i proaktivno, a ne prikrivati dokaze šta je prethodilo nekim velikim tragedijama.   

Na kraju, neophodno je izraditi naučnu studiju koja će istražiti uticaj genocidne četničke ideologije na psihofizički razvoj mladih, te objasniti zašto mladi izloženi ovakvom uticaju pokazuju veći stepen nasilničkog ponašanja i mržnje prema različitim nacijama i vjerama. Rezultati takve studije bi bili ključni kao preventivna mjera za društvenu zaštitu mladih, ali i cijelog društva.