Bojović: Djelovanje Crkve Srbije nije u skladu sa pravoslavljem, ona je sredstvo za ostvarenje imperijalnih ciljeva stranih faktora

Episkop ostroško-nikšićki Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) Boris Bojović kazao je u razgovoru za portal Aktuelno, da djelovanje Crkve Srbije u Crnoj Gori nije hrišćansko i u skladu sa pravoslavljem, već, kako kaže, ”predstavlja sredstvo za ostvarenje imperijalnih i geostrateških ciljeva stranih faktora”.

Stoga je, kako ističe Bojović, ”takozvani ‘temeljni’ ugovor sa crkvom Srbije udar u temelje Crne Gore i veoma je zabrinut za posljedice koje može izazvati”

”Povlašćeni položaj ova strana crkva imaće sve dok domaći saradnici i ljubitelji Crkve Srbije budu slijepo slijedili politiku vjerskih i državnih poglavara Srbije na štetu Crne Gore”, kazao je Bojović za Aktuelno.

Govorio je i o crkvi na Rumiji koja je na jučerašnji dan prije 17 godina postavljena na vrh te planine, ističući da ”taj metalni objekat koji liči na crkvu predstavlja imperijalni akt Crkve Srbije, u sprezi sa tadašnjim saveznim i pojedinim predstavnicima republičkih, opštinskih i partijskih vlasti”.

Aktuelno: Zbog čega Dritan Abazović na silu i pored velikog protivljenja crnogorske javnosti i zapadnih ambasada po svaku cijenu želi da potpiše ugovor Crkvom Srbije?

Bojović: Pored sve dobre volje i pokušaja da razumijem ne mogu naći racionalni odgovor. Može se posmatrati iz više uglova:

1. Da je vjerski fanatik. To otpada, jer po onome što je javnosti poznato ne pripada kao vjernik Crkvi Srbije.
2. Želi da uradi nešto po čemu će biti upamćen, bez obzira da li je to dobro po interese države i Crnogorskog naroda.
3. Ima neki interes ili se zbog nečega obavezao.
4. Želi da destabilizuje Crnu Goru.

Mislim da ipak najbolje da pitate njega.

Aktuelno: Zbog čega je takozvana SPC privilegovana u odnosu na druge vjerske zajednice kada je u pitanju proces potpisivanja ugovora sa državom?

Bojović: Zato što Crkva Srbije ima politički uticaj i podršku svih prosrpskih političkih i inih srpskih organizacija u Crnoj Gori. Djelovanje Crkve Srbije u Crnoj Gori nije hrišćansko i u skladu sa pravoslavljem, već predstavlja sredstvo za ostvarenje imperijalnih i geostrateških ciljeva stranih faktora. Povlašćeni položaj ova strana crkva imaće sve dok domaći saradnici i ljubitelji Crkve Srbije budu slijepo slijedili politiku vjerskih i državnih poglavara Srbije na štetu Crne Gore. Kada se okrenu dobrobiti svoje države i svoga naroda, onda bi se sve vratilo u prirodne okvire.

Aktuelno: Da li je država pitanje ugovora o međusobnim odnosima, kada je riječ o vjerskim organizacijama koje nijesu SPC, pokrenula i sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom ili da li makar ima naznaka?

Bojović: Čini se da ima nekih naznaka, ali je vrlo upitno sa kim i o čemu se može razgovarati… Takozvani “temeljni” ugovor sa crkvom Srbije je udar u temelje Crne Gore i veoma sam zabrinut za posljedice koje može izazvati…

Aktuelno: Kako komentarišete poruke mitropolita Crkve Srbije Joanikija i predstavnika dinastije Karađorđević o povratku kapele Karađorđevića na Lovćen?

Bojović: To bi po njihovom proračunu trebalo da bude kraj procesa koji je počeo na Rumiji. Verovatno u Crkvi Srbije razmišljaju: „Kad su ćutali i trpjeli da im nabačimo tzv. „svetosavlje” (jeretičku varijantu pravoslavlja), pa na jednoj strani dozvolili da uništimo materijalne dokaze, prekrečimo stare freske u Ostrogu i promijenimo izgled manastira i crkava, promijenimo ćivot Svetom Petru Cetinjskom, na prevaru i korupcijom uvedemo crkve i manastire u katastar kao imovinu Crkve Srbije, a na drugoj stranu bez otpora uništavamo duhovnost, kulturu i nacionalnu svijest Crnogoraca, uvođenjem novih običaja i izmišljanjem “novih” tradicija, onda na tako nasamareno i pod teretom iznemoglo crnogorsko društvo, na vrh Lovćena možemo postaviti ponovo kapelu Karađorđevića!” To bi bila kruna mračnih snova o uništenju Crne Gore i njene slobode.

Destruktivnim djelovanjem, ponašajući se više kao paramilitarna i parapolitička, a ne vjerska organizacija, Crkva Srbije zavela je mnoge i okrenula ih protiv svoje države i svoje crkve. Sve one koji su se zagnali na našu jedinu domovinu i Svetu Crnogorsku crkvu podśetili bismo da su se o Crnu Goru spotakli i slomili i mnogo silniji i mnogo moćniji.

Aktuelno: Kada ste već pomenuli Rumiju, juče se navršilo 17 godina od postavljanja limenog objekta na vrh ove planine koja je bila simbol multietničkog i multikonfesionalnog bića Crne Gore. Kakve je posljedice izazvalo postavljanje objekta koji službenici SPC nazivaju crkvom na Rumiji?

Bojović: Metalni objekat koji liči na crkvu predstavlja imperijalni akt Crkve Srbije, u sprezi sa tadašnjim saveznim i pojedinim predstavnicima republičkih, opštinskih i partijskih vlasti. Taj objekat nije samo prst u oko multivjerskom i višenacionalnom skladu i brutalno narušavanje zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra Crne Gore. Objekat na Rumiji postao je obrazac za nekažnjenu divlju gradnju Crkve Srbije po Crnoj Gori. To se ne bi moglo realizovati bez prećutnog “nesnalaženja” opštinskih i državnih vlasti u Crnoj Gori, koje su omogućile da se nekažnjeno devastiraju crnogorska kultura i duhovnost. Śećam se što mi je 2012. godine na pitanje: „Kako će se riješiti devastirana Rumija?” odgovorio jedan tadašnji ministar. Rekao je da je taj objekat od metala, a da su na Rumiji vrlo nepovoljni vremenski uslovi i da će biti uništen zubom vremena. „Sve što se grbo rodi vrijeme neispravi!”

Aktuelno: Da li je nečinjenje državnih organa doprinijelo da SPC ”osili” u poduhvatima divlje gradnje i okupacije teritorija?

Bojović: Pisali smo i zborili, zalud, čini mi se, jer zbog “viših interesa” niko iz tadašnje Vlade Crne Gore nije htio da reaguje. Poslije tog desanta nastupile su sve nelegalne gradnje i “obilježavanja teritorije”: Crkva Srbije podigla je objekat na Vučijem dolu, na zaštićenom kulturno-istorijskom prostoru, još jedan na Komovima, na Pardusu, Lukavici, Budvi, Beranama, Pljevljima, pa u Herceg Novom rusku crkvu, pa isto rusku u Dajbabama, “krstionicu” na Miholkskoj prevlaci, prezidali su i devastirali Manastire Kom, Moračnik, Bešku; doziđivali su i na Cetinjskom manastiru i Ostrogu… i đe god su mogli i što god su htjeli

Ja se svakodnevno molim da se Božija milost izlije na nas i da ne ostanemo gluvi, nijemi i osramoćeni pred licem predaka i istorije. Jer su nas mnogi zapleli raznim “agendama” i “poglavljima” i čak nas uče što su procesi. Moja poruka je: Ovo je proces uništenja crnogorske duhovnosti, kulture i istorije, prisvajanje i asimilacija od strane Crkve Srbije i njenih domaćih i stranih pomagača.

I ne vidim da oni žele da prestanu, a mi ne želimo da nestanemo…

Aktuelno: Često čujemo najave o uvođenju vjeronauke u školski sistem. Kakvo je Vaše mišljenje, da li bi taj postupak doveo do podjele među djecom na vjerskoj osnovi?

Bojović: Svaka crkva i vjerska zajednica je slobodana da u svojim prostorijama i po svojim programima u vjerskom smislu poučava đecu i omladinu. Uvođenjem u javni školski sistem vjerske nastave podijelio bi đecu u Crnoj Gori i po vjerskoj i po nacionalnoj osnovi…