Botun je pao, Belveder nikada!

Piše: Nebojša Redžić

Kada je policija jurnula na Botunjane, proradio je u meni osjećaj nalik onome dok su trajali ratovi u ex YU. Sjetih se one misli koju je izrekao znameniti Splićanin Miljenko Smoje: “…I zapanti sinko, ja sam oduvik bija kontra onih ča pucadu, a za one u koje se puca”.

Istina, u Botunjane se pucalo samo u ravni simbolike, a ako ćemo pravo, nježniju intervenciju policije nijesam vidio otkad je političkih previranja u Crnoj Gori od 1988. godine. U potpunom neskladu sa gromkim najavama stanovnika Botuna u prethodnih 45 dana kada su tvrdili da će položiti živote, ali neće dozvoliti da Podgorica postavi famozni kolektor na sred Zete ravne. Ne samo da u Botunu nije ispaljen metak, nego se nijedan policajac nije mašio ni za suzavac, ni za biber sprej, a kamoli za pendrek, lisice ili neko drugo sredstvo prinude. To je, izgleda, rezervisano samo za Crnogorce.

Bože me sačuvaj ako griješim, ali sve je ličilo na dobro režiranu svetosavsku predstavu u kojoj botunski junaci – predsjednik opštine Asanović i Milanče Vučkov sa još pedesetak mučenika završavaju u marici, prethodno se valjajući po zemlji, dok su ostali na vrijeme utekli.

I taman sam pomislio da javno pohvalim kamermana TV Vijesti koji je u svakom trenutku bio na pravom mjestu, sve dok nijesam shvatio da je u gomili koja je branila “zeCku zemlju”, bilo tek nešto oko stotinak duša koje bi brzo i efikasno eliminisali bez sredstava prinude i, recimo, članice karate kluba Budućnost. To je bilo lako snimiti jer sve se dešavalo na desetak metara kvadratnih. Uostalom, kad bi Milan Knežević onako teatralno ležao sa šest žena u zagrljaju da nije bilo botunske tragedije?! U istom trenu, nestali su iz kadra glasoviti botunski bojovnici koji su danima u mikrofone ovdašnjih ćaci televizija najavljivali haos usude li se da udare na njih.

A tek predstava sa hapšenjem Milana Kneževića! Da pozavidi i Ežen Jonesko. I da zažali što nije sudionik ovog vremena, pa da nakon grandiozne “Ćelave pjevačice” baš ovdje, u Botunu, inauguriše teatar apsurda 21. vijeka predstavom Ćelavi pjevač. Vučkov telal bez presedana.

Na kraju, iako su ga policajci snishodljivo i molećivo nagovarali da ne ulazi u maricu, Milanče se samouhapsio prijeteći da će se samozapaliti ako mu ne pušte pale drugove iz Centra bezbjednosti. Iako je u jednom trenutku rekao da ne zna đe mu je telefon, glas o boravku u marici stigao je nekako do Aleksandra Vučića koji je sa par izjava istog momenta dao sugestiju Šaranovićevoj policiji što im je činiti.

Milanče se samouhapsio prijeteći da će se samozapaliti ako mu ne pušte pale drugove iz Centra bezbjednosti

Pa veli: najmudrija srpska glava

Pade tako Botun očas posla, pred TV kamerama i bez otpora. Istina, kada je akcija policije počela, Botunjani su složno zapjevali državnu himnu. Tako dirljiv prizor! I taman kad sam pomislio da su u tom teškom trenutku kod njih proradili geni prađedova koji su bili Crnogorci, sve su začinili sa Njegošem koji je “najmudrija srpska glava”. U tom trenutku, pred očima su mi se pojavile brojke: na potonjem popisu stanovništva koji su u tami svojih svetosavskih kancelarija čitali i zbrajali oni, Crnogoraca je u Zeti bilo 49,8%, a Srba 43,2%. Ispada da su Botun branili svega nekoliko stotina od sedam hiljada zeCkih Srba, pa je logično što je otpor, uprkos pompeznim najavama, bio simboličan.

Obrnemo li stvar, pa u one koji su pristali da instaliranjem kolektora u Botunu Crna Gora širom otvori vrata EU ubrojimo sve preostale zetske Srbe koji nijesu bili na protestu i sve Crnogorce, onda je jedna od najmlađih opština u Crnoj Gori na djelu iskazala rezultat posve drugačiji od nedavnog referenduma. Ispada da Zećani jedno misle dok sa olovkom u ruci odlučuju o sudbini svoga roda, a posve drugo kada na “bojnom polju” treba stati na crtu policiji.

Nakon svega – i Vučko je sit i ovce su na broju. Vučko kome još niko nije javio da se Milan samouhapsio a ne da je uhapšen, te EU, Spajić, Bečić, Mandić, Mujović i njihovo stado koje je ostalo neokrnjeno.

I da me neko pogrešno ne shvati: ne mislim ja da su stanovnici Zete svjesno učestvovali u ovoj ujdurmi. Naprotiv, ljudi su iskreno i bez skrivenih namjera iskazali bojazan da će kolektor biti novi udar na životnu sredinu u Zeti, te da će život u tom kraju postati nepodnošljiv. Ali, onako vođeni kako su vođeni, nijesu mogli više od pukog retoričkog vapaja da im se, kada je zdravlje u pitanju, ne piše dobro.

O DPS-u drugi put

E sad, ironiju i šalu na stranu, ali treba izvući pouku iz onoga što je pokazao performans stanovnika Zete koji je zabavljao crnogorsku javnost punih 45 dana? Sjetih se one da “nije važno kakva sila nas napada, već koliku svetinju branimo”.

I opet misli neminovno idu na 2021. godinu i dane kada su Crnogorci branili i odbranili pravo na čast, dostojanstvo i identitet. Onih 3-4 hiljade ljudi na Kruševom ždrijelu nijesu bili miljenici policije, niti su imali pokrovitelja sa strane. Onako sami, prepušteni vlastitoj ideji vodilji koju su naslijedili od predaka, braneći svetu Crnogorsku crkvu činom sprečavanja srpskih popova da još jednom ozvaniče uzurpaciju Cetinjskog manastira, nijesu dozvolili napujdanim Jokićevim policajcima da logikom “bolje mi njih nego oni nas” preskoče barikadu sazdanu od ljubavi prema svojem naslijeđu. Hektolitri suzavca i bojnih otrova kojima je zagušeno Cetinje, krv u očima policajaca koji su iskazali iskrenu mržnju prema svemu crnogorskom i spremnost da ako treba sravne sa zemljom taj mrski im grad, bili su u potpunoj suprotnosti sa blagonaklonošću iskazanoj prema protestantima na Botunu.

Belveder nije pao i neće nikada, a ja grešan što poredim ovako veličanstven okup Crnogoraca sa performansom u Botunu, jedino želim reći da je naša svetinja koju smo branili superiorna i nedostižna za one koji svakim svojim činom – pa i kada brane svoju đedovinu od podgoričkih fekalija – prave predstavu za javnost sa ciljem da Crnu Goru zaustave na putu ka EU.

A ako su činbenici Unije nakon svega viđenog u Zeti i dalje ubijeđeni da je Crna Gora lider u regionu kada je u pitanju konvoj onih koji bi da što prije koriste evropske fondove, onda neka im je sa srećom. Samo što će prethodno morati da riješe status Crnogorske pravoslavne crkve, da pomognu brzo usvajanje “Markovog i Mašanovog zakona”, te da riješe slučaj nezakonitog direktora RTCG kome iz higijenskih razloga neću pomenuti ime. Najmanje toliko.

A to što budvanski DPS, uz blagoslov centrale aminuje milionske iznose za izgradnju hrama okupatorske crkve u Budvi, neka im služi na čast. O tome, nekom drugom prilikom. Za to vrijeme, Crnogorci imaju mogućnost izbora, jer DPS više nije stranka za njih. Pa u Stegu, Crnogorsku stranku, bilo gdje… samo što dalje od onih koji kucaju posljednje eksere u identitetski kovčeg Crne Gore.