Hoće li Velje brdo biti najsjeverniji grad u Crnoj Gori?

Piše: Nebojša Redžić

Sjever Crne Gore suočava se sa alarmantnom depopulacijom, izgubivši preko 70.000 stanovnika u posljednjih pola vijeka, a trend iseljavanja i starenja populacije se nastavlja. Zbog niskog prirodnog priraštaja i migracija ka primorju i Podgorici, škole u mnogim opštinama na sjeveru, uskoro bi mogle ostati prazne.

Katastrofalan demografski pad pokazuje podatak da je samo u posljednjih 20 godina sjever ostao bez oko 25.000 ljudi. Mnoge opštine na sjeveru bilježe veći broj umrlih nego rođenih. Sjeverna regija, koja je nekada bila najmnogoljudnija, sada je najmalobrojnija. U 13 opština na sjeveru raste rizik od siromaštva.

Regionalna nejednakost, odliv mladih i starenje stanovništva zahtijevaju hitnu izradu strategije demografskog razvoja. Odbor za zdravstvo, rad i socijalno staranje Skupštine Crne Gore pozvao je Vladu da hitno reaguje radi zaustavljanja ovog trenda, ali odgovora nema. Kao da neko želi da problem riješi tako što će čitav sjever uskoro doći u Podgoricu, Budvu i Bar.

Vlada, koja je prije dvije godine pretenciozno formirala Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, samo deklarativno vodi računa o sjeveru, iako su većina ministara i djelatnika u javnom sektoru Crne Gore – upravo sa sjevera.

Da Crna Gora ubrzano demografski tone, pokazuje podatak da 13 opština nema pozitivan migracioni saldo, dok je Sjever za samo godinu napustilo 818 stanovnika.

Nedostatak osjećaja odgovornosti, nerad i nedostatak vizije Spajićeve vlade doveli su do siromašenja, iseljavanja i beznađa. Sjever je iznevjeren od onih koji su mu najviše obećavali. Upozorenja da pražnjenje Sjevera nije prirodan proces, već posljedica višegodišnjeg nemara, centralizacije i odsustva razvojne strategije, nijesu imala efekta.

Vlada samo deklarativno vodi računa o sjeveru, iako su većina ministara i djelatnika u javnom sektoru Crne Gore – upravo sa sjevera

Kao da niko u aktuelnoj vladi nema namjeru da definiše mjere koje mogu zaustaviti negativne trendove i vratiti razvojne šansu Sjeveru. Priče o ravnomjernom razvoju sjevera države su se izjalovile, ali i potvrdile strahovanje da onaj ko nema plan za Sjever, nema plan ni za Crnu Goru.

Ili je, možda, upravo ovo i bio plan. Jer, čitav problem ima i političku dimenziju. Ali, o tome kasnije.

Sjevernjaci su siti obećanja

Iako su najavljivani, niti je napravljen krizni plan za Sjever, još manje državni program za oporavak Sjevera. Umjesto toga, vlada je nastavila da insistira na projektu Velje brdo koji je promovisan uoči izbora 2024. godine, a reaktiviran sada, opet u susret izborima. Mora da je to taj plan za Sjever i Sjevernjake.

Od blizu 15 hiljada prijavljenih za stanove na projektu Velje brdo, ogromna većina su ljudi sa Sjevera. Dakle, uspije li projekat, od oko 40 hiljada novih stanovnika tog dijela Podgorice, bar 30 hiljada bili bi sjevernjaci. Sigurno ne zato što im je na Sjeveru dobro.

Istine radi, ne može se sva krivica za propast sjevernog dijela države svaliti samo na aktuelnu vlast. Više od tri decenije pominju se strategije i planovi, pljušte obećanja – ali, konkretnih koraka nema. Umjesto toga, gledali smo uništavanje privrede, gašenje fabrika, masovan odlazak mladih i ubrzano iseljavanje stanovništva. Eksploatacija resursa, recimo Pljevalja, odvijala se tako da su od toga najmanje koristi imali Pljevljaci. Za to vrijeme, nije bilo razvoja infrastrukture, pa su loša putna povezanost i nedostatak projekata sliku Sjevera činili još sumornijom.

Od blizu 15 hiljada prijavljenih za stanove na projektu Velje brdo, ogromna većina su ljudi sa Sjevera

Za rješenja koja su nuđena vladi da bi se Sjever sačuvao od propadanja, ne haje niko. Godine prolaze, a nema ništa od otvaranja proizvodnih i prerađivačkih zona, od poreskih i investicionih podsticaja za otvaranje radnih mjesta, od ravnomjerne raspodjele kapitalnih ulaganja, jačanja putne i digitalne infrastrukture, od subvencija za nova radna mjesta, od fondova za mlade preduzetnike, podrške poljoprivredi i turizmu, podrške mladima i porodicama koje žele da ostanu u svojim gradovima.

Umjesto toga, idite svi u Podgoricu i tamo potražite svoju životnu priliku, kao da poručuje vlada, dok ministar za razvoj sjevera ćuti. Kako mu ono bješe ime? Ne znam ni ja.

Velje brdo kao politički projekat

Ne mogu da se ne sjetim djetinjstva provedenog u Bijelom Polju. Tih, dinamičan i ugodan gradić u kome je bilo privilegija živjeti. Umjerena klima i dobri ljudi. Kad dođe prvi u mjesecu, pa “Vunarski kombinat”, “Imako”, “Bjelasica”, “Lenka”, SDK, javne službe prime platu, sve živne. Ljudi se razmile ulicama, ožive izletišta od Kisjele vode do Vraneške doline, ide se na piće u hotel “Sandžak”, na kolače kod Hajra, ćevape kod Senča. Danas je od svega toga ostalo malo. Fabrike su zatvorene, ljudi otišli nekuda, a kladionice i kafići postali ružna stvarnost.

Još kao dijete, primjetio sam da glavni grad, tadašnji Titograd i rukovodstvo republike, ne haju mnogo za sjever. Ničim, ali baš ničim nijesu se trudili – baš kao ni kasnije, postkomunističke vlasti – da pomognu sjevernjacima da Titograd dožive kao svoj glavni grad, a Crnu Goru kao svoju rodnu grudu. Lokalni identitet bio je jači od nacionalnog. Svi moji školski drugovi perspektivu su vidjeli daleko od Crne Gore – pravoslavci su hrlili u Beograd, muslimani u Sarajevo. Jedino smo Rade i ja otišli u Titograd.

E, sad imam utisak da upravo taj slab državotvorni osjećaj kod ljudi sa Sjevera aktuelna vlast želi da iskoristi u političke svrhe. Činjenica da su mnogi gradovi sa Sjevera kasno ušli u sastav Crne Gore, a da se Crna Gora nikada nije potrudila da ih pridobije i predstavi im se kao patria i podstakne razvoj njihove državotvorne svijesti, učinilo je da su sjevernjaci više okrenuti ka susjednim državama, a da Crnu Goru posmatraju samo kao prostor u kome, eto slučajno, žive i rade. I glasaju za partije koje zastupaju interese drugih država.

Aktuelna vlast, stoga, sjevernjake posmatra isključivo kao politički resurs. Zamislite samo da od 40 hiljada budućih stanovnika Veljeg brda, njih 25 do 30 hiljada – budu sjevernjaci. Eto nama vlasti u narednih 100 godina, kao da kažu lideri aktuelne većine. Leži li možda u toj projekciji razlog što vlada ne mari za Sjever, a masovno iseljavanje stanovništva u pravcu juga ne posmatra kao demografsku katastrofu, nego priliku da zabetoniraju prosrpsku vlast u Podgorici, a time i u cijeloj državi?!

Bijelo Polje, Pljevlja, Berane, što zbog iseljavanja na jug, što zbog odlaska mnogih u inostranstvo, neminovno će ostati pusti. Biće to samo varošice sa po nekoliko hiljada starih ljudi.

Hoće li zato Velje brdo, ako projekat uspije, biti najsjeverniji grad u Crnoj Gori?