HOTIĆ: Negiranje genocida posljednja je faza tog stravičnog zločina

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović primio je juče predstavnice udruženja „Pokret majke enklava Srebrenica i Žepe“, koje u Crnoj Gori borave kako bi dale podršku usvajanju Rezolucije o Srebrenici.

Bošnjačka stranka nedavno je predložila usvajanje ovog dokumenta, koji bi danas trebalo da se nađe na dnevnom redu Skupstine Crne Gore.

Potpredsjednica udruženja Kada Hotić za Gradski portal kaže da je priznavanje srebreničkog genocida i suočavanje sa prošlošću preduslov za suživot u regionu.

„Naš je utisak da je predsjednik Đukanović veoma pristupačan čovjek koji je, iako nije bio direktno umiješan u ratove, devedesetih bio dio državnog vrha SR Jugoslavije. Crna Gora je tih godina deportovala muslimanske izbjeglice; na Đukanovićev zahtjev, kasnije je isplatila odštetu, što znači da je priznala i prihvatila odgovornost za počinjeno djelo. Za razliku od drugih, predsjednik Đukanović je čovjek i državnik koji nas je, kao dio NVO iz susjedne zemlje, ljubazno primio i dočekao. Uprkos političkim razlikama u crnogorskom društvu po ovom po nas veoma važnom pitanju, predsjednik Đukanović pokolj u Srebrenici odavno naziva genocidom i apeluje na sve političke strane da prihvate ono što je sud u Hagu nepobitno dokazao“, kaže Hotić.

Hotić nije iznenađena što predstavnici srpskog naroda u Crnoj Gori i dalje negiraju genocid u Srebrenici.

“Član predsjedništva BiH Milorad Dodik, koji dolazi iz bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpske i koji je nekada tvrdio da je u Srebrenici počinjen genocid, danas to negira. Isto čini i crnogorski ministar pravde Vladimir Leposavić, koji očito ne shvata da je poricanje genocida zapravo posljednja faza tog strašnog zločina. Jer, šta znači negiranje genocida? Ubio sam te i opet bih ako budem bio u prilici. To je strašno! Poricanjem genocida političari svjesno svom narodu čine zlo, toga moraju biti svjesni. Ako se negiranje počinjenog genocida nastavi, propali smo“, kaže Hotić i podvlači jasnu razliku između aktuelne i vlade predsjednika Đukanovića.

„Vlast predsjednika Đukanovića priznala je genocid; nova ga negira. Svi koji upravljaju državom moraju dobro da razmisle o posljedicama, jer ne govore samo u svoje, nego i u ime naroda. I na novinarima je odgovornost da građanima, posebno mladim generacijama, objasne što se devedesetih godina 20. stoljeća dogodilo u BiH”, kaže jedna od majki koja je izgubila svoje najmilije.

Hotić podsjeća da je SPC u BiH odigrala važnu ulogu u raspirivanju međunacionalne mržnje.

„Građani BiH nisu prije rata bili naročito religiozni. Posebno nije bilo vjerskih ekstrema. Odjednom, devedesetih su se mnogi “posrbili” i “pomuslimanili”,  baš kao da su tjerali inat jedni drugima. Uoči srebreničkog genocida, zloglasna jedinica MUP-a Srbije Škorpioni pobila je u selu Trnovo šestoricu srebreničkih civila, uključujući djecu, što su sami snimili kamerom. Taj snimak, koji je zgrozio svijet, kasnije je prikazan u Haškom tribunalu. Zločince je, prije odlaska u pokolj, blagosiljao sveštenik SPC, što se također vidi na snimku… Lično, taj sveštenik mi je gori od samih zločinaca. Zašto? Zato što ih je podstakao da idu u zločin.

Sve se događalo pod patronatom Srbije, koja je čak 36 puta avionima bombardovala BiH, iako i danas tvrdi da nije učestvovala u tom ratu“, kazala je Hotić.

Hotić poziva vlast u Beogradu da priznanjem svega što je učinjeno skinu teret sa građana Srbije.

„Aleksandar Vučić je glumac posebne vrste. Kada je došao da se pokloni žrtvama u Potočarima, darovali smo mu srebrenički cvijet.

„Ako ste ovdje zbog saosjećanja sa nama, onda ste dobrodošli“, rekli smo mu.

Djelovao je iskreno potrešen. Ipak, nije odolio: u Potočarima je sam iscenirao onaj čuveni “napad” na sebe.

A znate rečenicu koju je 1995. izgovorio u Skupštini Srbije:

“Stotinu muslimana za jednog Srbina!“

Vučić ima mnogo svojih “trovača” u Srbiji, čiji je zadatak da truju srpsku omladinu. Ako bi Srbija osudila svoje i kazala da ih se odriče, to bi bio put ka ozdravljenju srpskog naroda”, upozorava Hotić.

Iako joj, kako kaže, niko ne može vratiti ubijeno dijete, za Kadu Hotić je pravosnažna presuda ratnom zločincu Ratku Mladiću nada u bolje sjutra.

„Ljudi moraju znati istinu, jer lažna istorija je opasna. Mladića su osudili na doživotnu kaznu zatvora koju smo dugo čekali. Kada je jula 1995. ušao u Potočare, u Srebrenicu, svi čije kosti danas tražimo i svi koje smo ukopali do sada bili su živi. Mladić je naredio njihovu smrt. On je kriv što ih nema.

Od početka rata u BiH postojala je genocidna namjera da se Bosna očisti od nesrpskog življa. Srećom, nijesu svugdje mogi počiniti Srebrenici. U Srebrenici je to bilo moguće jer smo, pod okriljem Unprofora, bili sabijeni kao u toru. Da nije bilo Unprofora, da smo uspjeli pobjeći u šume, ko zna kako bismo prošli. Oni su direktno pomogli zločincima…

Presude u Haškom tribunalu pomogle su nam da povjerujemo da pravde ipak ima. Nadam se da će kazna zločincu Ratku Mlafiću poslužiti kao opomena budućim generacijama. Mora se naučiti lekcija“, kazala je Hotić za Gradski portal.