Društvo
ISTORIJSKI DAN NA CETINJU: Na Opštecrnogorskom Zboru Episkop Boris proglašen za Mitropolita CPC, a upokojeni mitropolit Antonije za sveca
storijski dan za crnogorski narod u Prijestonici. Opštecrnogorski zbor koji je održan danas na Cetinju i ima viševjekovnu tradiciju među Crnogorcima donio je odluku da Episkop ostroško-nikšićki Crnogorske pravoslavne crkve Boris (Bojović) bude izabran za novog mitropolita! Prije toga Zobor je donio odluku o umirovljenju dosadašnjeg mitropolita Mihaila, a pokojni poglavar CPC Antonije Abramović proglašen je za sveca.
Današnji zbor na kojem se okupilo oko 10.000 ljudi, među kojima najveći dio svještenstva CPC, mnogi crnogorski intelektualci i viđeniji Crnogorci, sazvan je na zahtjev svještenstva i vjernika Crnogorske pravoslavne crkve, povodom veoma teške situacije u CPC.
Zbor je počeo intoniranjem crnogorske himne.
Našavši utemeljenje u tradiciji i crnogorskoj istorijskoj praksi sa željom da se Crnogorska pravoslavna crkva vrati u puni život, sazvali smo Opštecrnogorski Zbor, koji je kao legitimno tijelo usvojilo tri odluke:
”Mi pravoslavni Crnogorci vjernici naše Svete CPC okupljeni na Opštecrnogorskog zbora donosimo odluku da se aktuelni poglavar CPC Mihailo usljed svoje starosne dobi, i u zadnjim godinama smanjene posvećenosti povlači u mirovinu i time sa mjesta poglavara CPC. Njemu će ostati doživotna počasna titula mitropolita”, prva je odluka Zbora.
”Odluka druga je da se na upražnjeni tron Arhiepiskopa cetinjskog i poglavara CPC bira episkop Ostroško-nikšićki Boris”.
”Treća odluka koja je usvojena je da se blaženoupokojeni mitropolit Antonije Abramović pripoji liku svetih božijih ugodnima odnosno da se proglasi kao sveti Antonije Mitropolit crnogorski”.
Hiljade građana prisutnih na Zboru su sve ove odluke ispratili gromoglasnim aplauzom, a nakon proglašenja Episkopa Borisa za mitropolita, u glas su skandirali “DOSTOJAN, DOSTOJAN”.
Zbor su sazvali vladika Boris Bojović i Odbor za očuvanje Crnogorske pravoslavne crkve, a podržan je od velikog broja crnogorskih intelektualaca i viđenijih Crnogoraca. Zbor je prošao u apsolutnoj harmoniji, bez i najmanjeg incidenta.
U istoriji naše Crkve i crnogorske države Opštecrnogorski zbor – kao institut neposredne demokratije – sazivali su vladike i svještenstvo, vladari i glavari crnogorski. Zbor je donosio najvažnije, često i sudbinske odluke o državnim i crkvenim pitanjima. Današnji izbor vladike Borisa za Mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve je jedna od istorijskih odluka Opštecrnogorskog Zbora koja će zauzeti posebno mjesto u viševjekovnoj crnogorskoj tradiciji.
Perović: Mihailo sproveo puč u Crkvi
Predsjednik Odbora za očuvanje Crnogorske pravoslavne crkve Milenko Perović, obratio se Zboru prije zvaničnog proglašenja episkopa Borisa za mitropolita CPC.
Perović je poručio da nas je danas na ovome mjestu đe su nam se preci okupljali vijekovima i u volji i nevolji da odlučuju o najvažnijim državnim, narodnim i crkvenim poslovima, okupila činjenica da se CPC nalazi u dubokoj institucionalnoj krizi.
”O toj krizi ne svjedoči bilo ko, nego oni koji to najbolje znaju i koji su najpozvaniji da to kažu – vladika Boris, vladika Simeon, dobar dio svještenstva i predstavnici crkvenih odbora! Svi se oni slažu da kriza nije prolazna, nego je rezultat nagomilavanja brojnih pogrešaka u vođenju Crkve, ponajprije onih od mitropolita Mihaila kao njenom duhovnom poglavaru”, poručio je Perović i zapitao se kako je CPC dospjela u krizu?
”Sva svjedočenja ukazuju da je u Crkvi sprovođen svojevrsni tihi crkveni puč! Puč izvorno znači državni udar radi protivustavne i protivzakonske smjene nosilaca vlasti. Izvodi ga dio vlasti da bi se dokopao cijele vlasti u državi. No, puč je moguć i u drugim institucijama, pa i u crkvi. Obično se izvodi „odozgo,“ od vrha vlasti koji nezakonito prigrabi svu vlast u instituciji. Tihi puč u Crkvi proveo je mitropolit Mihailo s ljudima koji nemaju ustavnih ovlašćenja da u njoj odlučuju o bitnim pitanjima. Protivno Ustavu CPC, mitropolit je uspostavio autokratski sistem odlučivanja, jer je onemogućio rad Sinoda i Mitropolitskog savjeta”, poručio je Perović.
Podsjetio je da je Mihailo sa dvojicom od trojice vladika prekinuo službene odnose i na taj način je isključio Sinod iz upravljanja Crkvom.
”Već nekoliko godina Sinod se nije ni sastajao u punom sastavu. Isključio je i Mitropolitski savjet, jer se on godinama ne sastaje. Ignorisao je kritička mišljenja većeg dijela svještenstva i većine crkvenih odbora o unutrašnjim pitanjima Crkve. Između sebe i većine vjernika načinio je neprelazu barijeru. Rječnikom političke teorije, uspostavio je „režim lične vlasti“ u Crkvi”, kazao je Perović.
Bez potrebne vizije
Predsjednik Odbora za očuvanje CPC podsjetio je i na pozitivne stvari koje je uradio Mihailo koji je, kako je kazao, mitropolitsku dužnost primio u teškom vremenu za državu Crnu Goru, za egistenciju crnogorske nacije i za sâmo postojanje CPC.
”Mnogo dobroga je on učinio za Crkvu. Nikad ne treba zaboraviti ogromno moralno značenje njegovih odlazaka u Srebrenicu. No, pokazalo se da on nema potrebnu veliku viziju institucionalne i kadrovske izgradnje Crkve. Pokazalo se da nema ambicije, energije i volje kojima bi Crkvu vratio na ono mjesto koje bi joj moralo pripadati u savremenom crnogorskom društvu. Naprotiv, vremenom je rasla njegova želja da autokratski upravlja Crkvu. Ta je želja gušila Crkvu te onespokojavala svještenike i vjernike. Zbog toga je rad u Crkvi bivao sve više anemičan, a ona je sve više gubila na ugledu u cnrogorskoj javnosti”, poručio je Pervoić.
Ističe da se nije teško dośetiti kome je odgovaralo da CPC postane anemična!
”Lako je shvatiti kome bi sve smetala ozbiljna, dobro organizovana, angažovana i autoritativna CPC. Zna se ko strahuje od moćnog glasa iz CPC koji bi zahtjevao da se Crnoj Gori vrati cjelokupno pravoslavno sakralno blago koje joj je opljačkano”, poručio je Perović.
Kako izaći iz krize
Perović je prisutnima postavio pitanje kako izaći iz krize u koji je CPC zapala unutrašnjim pučističkim udarom mitropolita i njegovog civilnog okruženja? Zatim je ponudio odgovore:
(1) Razboriti ljudi apelovali su da čelnici CPC nađu valjano rješenje. Neki od njih su išli kod mitropolita s takvom molbom i prijedlogom. Dočekivao ih je rezolutnim odbijanjem ponmirenja i dogovora!
(2) Ugledni ljudi su u razgovorima s mitropolitom istupali s molbama da se povuče u mirovinu, a da mu se u potpunosti očuva dostojanstvo mitropolita sa svim privilegijama koje mu pripadaju. Odlučno je odbijao tu ideju.
(3) Dobronamjerni ljudi tražili su legalističko rješenje, misleći da se ono nalazi u striktnim držanju pri slovu i duhu Ustav CPC. No, pažljivo studiranje teksta Ustava otvara ozbiljnu dilemu da li je on uopšte ikada stupio na snagu. Zbog toga je navodno legalističko rješenja zapravo lavirint iz koga nema izlaza!
(4) Pozivanje da se aktiviranjem ingerencija Sinoda riješi kriza u CPC takođe je upućivanje u začarani krug. Blokirajući rad Sinoda, mitropilit je de facto blokirao svaku legalnu i legitimnu raspravu u Crkvi i njegovom radu. Indirektno je tako u Crkvi uveo dogmu o nepogrješivosti i nesmjenljivosti mitropolita! Pred tom samovoljno uvedenom dogmom pada u vodu i prijedlog o sazivanju „Sinoda u proširenom sastavu,“ jer takvo tijelo ne postoji u CPC.
Zbor da prihvati odluku o umirovljenju Mihaila
Perović je zapitao – šta je jedino legitimno rješenje krize u CPC?
”Odvajajući se od svih organa CPC, od vladika, svještenstva i vjernika mitropolit je sebe faktički umirovio, bez obzira da li je on toga svjestan i da li je spreman da prihvati njene konzekvencije! Njegovu odluku o svom faktičkom umirovljenju treba konstatovati i prihvatiti. Najviše pravo da njegovu odluku prihvati s najvišom legitimnošću ima tradicionalni Opštecrnogorski zbor. Od vremena Crnojevića Opštecrnogorski zbor je bio specifična crnogorska etnarhija ili res publika. Bio je izraz neposredne demokratije, srodne onoj starohelenskoj. Vijekovima je imao najvišu legitimnost odlučivanja u državnim i crkvenim pitanjima”, poručio je Perović.
Istakao je da je Opštecrnogorski zbor obnavljanju Crnogorske pravoslavne crkve 1993. godine dao najvišu legitimnost.
”Zbor je za prvoga mitropolita izabrao Antonija Abramovića. Mihaila Dedeića je Opštecrnogorski zbor izabrao za mitropolita CPC 1998. godine. Koliko je legitimnosti bilo kad ga je izabrao, toliko je legitimnosti u pravu Zbora da prihvati njegovu odluku o umirovljenju! On ga je izabrao, on potvrđuje njegovo umirovljenje! Zbor mu je dao dostojanstvo mitropolita; Zbor će mu ga i potvrditi!”, kazao je prisutnima Perović.
Zatim je istakao da pravo da zakaže Opštecrnogorski zbor koji je danas odlučivao o crkvenim stvarima s punom legitimnošću pripada svještenstvu CPC.
”Ono je zabrinuto za sudbinu institucije kojoj se obavezalo na duhovnu i životnu vjernost. Zakazuje ga ono s punim moralnim i duhovnim pravom. Ko na Opštecrnogorskom zboru ima pravo da izabere novoga mitropolita CPC? Imaju ga svještenstvo, vjernici i podržavaoci CPC. Imaju ga – kako i sveta tradicija nalaze – Crnogorci i Crnogorke kojima je stalo da na čelu ove svete institucije imaki duhovnog poglavara koji će se svim silama boriti da Crkvi razvije, osnaži i učini bitnim dijelom savremene egzistencije Crne Gore. Opštecrnogorski zbor ima legitimno pravo da izabere novoga arhiepiskopa cetinjskog i mitropolita crnogorskog. Ima pravo da ga izabere među najviđenijim Crnogorcima koji su obukli vladičansku robu, koji su dokazali svoj duboki crnogorski patriotizam, kao i sposobnost da vizionarski i s ogromnom energijom vode Crkvu”, poručio je Perović u svom obraćanju okupljenima na Opštecrnogorskom zboru.
-
Društvo2 days ago
Raoniću, himnu gasi, Mandićevo uho spasi
-
Svetosavska sekta4 days ago
SPC je bačva bez dna u koju se sipaju milioni
-
Politika3 days ago
Ofiranje ugroženog srpstva
-
Politika1 day ago
DON’T CRY BABY Kolaps već prežaljene vlasti
-
Komentar1 day ago
TRAMPOVA POLITIKA I ŽENE: Da li ograničavanje osnovnih ženskih prava može postati globalni trend