KAKO SU NASTAJALI “NEZVISNI MEDIJI” (1): Miodrag Perović  Ćanu Koprivici: Za Monitor si dao crkavicu; Ćano Koprivica Miodragu Peroviću: Ja sam tebe uveo u istoriju

Finansiranje medija u Crnoj Gori koji nose prefiks “nezavisni”, težak je i bolan proces. Prvi nezavisni list osnovan u modernoj Crnoj Gori nakon uvođenja višestranačja, bio je dvonedjeljnik “Krug” (jul 1990.). Potom je osnovan “Monitor” (oktobar 1990.), kasnije dnevni list “Vijesti” (1997.). Potom “Dan” (1998.).

I tako sve do današnjih dana, kada imamo pluralizam medija. Osnivanje, a pogotovo finansiranje tih medija, pratile su brojne kontroverze. Ko stoji iza njih, kako se finansiraju, ko se od njih obogatio, a ko ostao “kratkih rukava”.

Portal Luča u nekoliko nastavaka, objaviće izvode iz knjige novinara Veseljka Koprivice koji je javnosti prezentovao prepisku Stanislava – Ćana Koprivice, biznismena i velikog dobrotvora, sa Miodragom Perovićem, jednim od osnivača “Monitora”. Pisma datiraju s početka novog milenijuma, a u njima su primjetne prve čarke i nesporazumi vezani za vlasništvo i “prvoboračke” zasluge.

Pismo Miodraga Perovića Ćanu Koprivici, novembar 2000.: Za Monitor  si dao crkavicu

Dragi Ćano,

Došlo je finale sa neizvjesnim ishodom. Crnogorcima fali mnogo  stvari, svijesti o sebi, možda i para. Ipak, nadam se da će se sve završiti na  prihvatljiv način.

Prije tri nedjelje, 19. oktobra,  bila je desetogodišnjica „Monitora“. Državna televizija, u svojoj emisiji «Kalendar», u kojoj se kratko navode značajni datumi iz crnogorske istorije, uključila je za 19. oktobar i osnivanje „Monitora“. Rekli su da smo ja i ti osnivači («poznati crnogorski biznismen svoga vremena»).  Eto, ostvarilo se ono što sam ti rekao – da ću te uvesti u istoriju. Prosuo si na razne strane mnogo para, a bilo bi ti sve uzalud da nijesi crkavicu (u odnosu na druga ulaganja) dao i za „Monitor“.

Ja sve čekam kada ćeš da se finansijski oporaviš, pa da prihvatim tvoj poziv  da dođem u Moskvu. Nijesam bio odavno, skoro deceniju.

Od problema koje imam pomenuću ti dva. Prije mjesec i po dođe Pavle Spasić iz Zagreba sa računom od 4.300 njemačkih maraka iz aprila 1994. kad je za Antenu M kupio kompakt diskove dalmatinske i hrvatske muzike. Veli, ovo ste Ćano i ti naručili iz Moskve (i pokaza faks-pismo), a niko mi nije platio. Reče da je propao finansijski, da mu je žena umrla i da traži da mu vratim novac. Nije mi preostalo ništa drugo nego da prihvatim dug i da pristanem da mu ga vratim. Budući da sam nedavno renovirao stan, nijesam imao da mu te pare dam odjednom, pa smo se dogovorili da mu ih isplatim u toku nekoliko mjeseci. Dao sam do sada 1000 DEM, daću do Nove godine još 1000-1500. Ljumović (koji rukovodi Antenom M) obećao mi je da će mi davati po 500 DEM mjesečno tokom osam-devet mjeseci. Ovo je bilo samo da te informišem.

Drugi problem se sastoji u sljedećem. Monitorovci kažu da su ih neke firme, kod kojih su htjeli da zarade reklamu, pitale moogu li dobiti markicu pored zaglavlja „Monitora“ na naslovnoj strani, tamo gdje stoji „Montexov“ znak i Hipotekarne banke. Spremni su da plate koliko i Hipotekarna banka (600 DEM mjesečno). Najkraće, monitorovci se pitaju da li bi mogli, makar povremeno, da to mjesto pored zaglavlja iznajme na neko vrijeme, a da znak „Montexa“ ispuštaju ili stavljaju na drugo mjesto pored  dok ovaj drugi naručilac plaća. Ustručavaju se da te pitaju. Pošto sam ja davno prihvatio činjenicu da život mora dalje i kad ja nijesam glavni, ja se odlučih da se ne  ustručavam. („Monitor“ će zauvijek biti finansijski nesposoban da preživi).

Miško

Podgorica, 8. 11. 2000.

Ćano Koprivica Miodragu Peroviću: Ja sam tebe uveo u istoriju

Miško,

Ništa me ne može iznenaditi, pa ni predlozi koje predlažeš u ime “Monitora”. Ja smatram da sam ja Tebe uveo u istoriju, a ne Ti mene. Ja nijesam radio za pare i istoriju, već za Crnu Goru. Pošto Ti nije poznat moj rad, nerado ću Ti navesti neke činjenice, radi Tvoje informacije.

Formiranje “Montexa” (980 zaposlenih), mala privreda (političke strukture bile protiv), bescarinska zona  – takođe su bili protiv, uvođenje kompjutera u osnovne škole, pomoć bolnicama i školama, štampanje knjiga, pomoć u izdavanju lista “Onogošt”, pomoć crnogorskim muzejima, kupovina slika od mladih crnogorskih umjetnika, liječenje djece i odraslih, zajedničko stvaranje “Monitora” i Radija Antena M, pomoć Matici Crne Gore, početno stvaranje Crnogorskog PEN Centra, praktično uvođenje ekologije (“Montex” pokretač), stvoreno ekološko odjeljenje u “Montexu” Mont-bio, dobijena prva evropska nagrada za  čisti ekološki med u Ženevi, formiranje Pogona ukrasne keramike, formiranje domaće radinosti (600 žena po selima i gradovima radile trikotažu), renoviranje Zetskog doma na Cetinju, renoviranje zgrade “Zahumlja” u Nikšiću, finansiranje asfaltnog puta u Banjanima (20 kilometara).

Formiranjem “Montexa” spoljnotrgovinska razmjena Crne Gore povećala se sa 1 odsto na 11 odsto. Otvorio sam više od 20 predstavništava i firmi u inostranstvu (postojalo je samo jedno). Finansiranje filmova, neki zabranjeni  – film  Živka Nikolića i dokumentarni “Socijalizam u Banjanima”.

Ulaganje 22 miliona dolara u “Obod” Cetinje. Spriječena integracija “Oboda” u EI Niš.

Zbog svega  navedenog i nenavedenog spadam među prve ličnosti koje su crnogorska sredstva informisanja napadala i saopštavala lažne informacije, uključujući i hapšenje na podgoričkom aerodromu.

Prvi čovjek koji je 70-tih govorio o ekonomskoj eksploataciji   Crne Gore bio je Komnen Cerović, a drugi Ćano Koprivica.

Prvi put u istoriji  Crne Gore izvodi se građevinska operativa Crne Gore da radi u inostranstvu. Monopol je imala građevinska operativa Srbije i Hrvatske, itd.

Što se tiče “Monitora”, ne želim da o tome govorim, a jednoga dana zahtijevaću da se podnesu  bilansi i računi. Nije novinare  strah da me pitaju, kako Ti kažeš, već stid i  sramota. I Tebi ne može da služi na čast što nijesam dobio poziv za desetogodišnjicu “Monitora”.

“Monitor” nije htio da objavi otvoreno pismo  koje sam uputio Predsjedniku Crne Gore i Hrvatske o Prevlaci o izgradnji dječijeg grada. Objavile su ga hrvatske novine i nikšićki “Onogošt”. Na vrh dva mjeseca  o toj ideji  javlja se  nepoznata osoba preko lista “Pobjeda”  da je to njegova ideja.

Što se tiče Pavla Savića, o njemu ne znam ništa. Volio ih da vidim fax-pismo, možda sam zaboravio taj detalj. Nakon dobijanja kopije fax-pisma saopštiću Ti odluku.

O neizvjesnom ishodu Crne Gore krivi su samo Crnogorci koji su razjedinjeni i zavide jedni drugima, zbog ličnih interesa, položaja, rejtinga, crnogorske pizme,  zarađenih i nezarađenih sredstava itd. itd. Sad je potrebnije nego ikad objediniti  snage za nezavisnost Crne Gore. Nažalost, to nije 90, 91, 92., kada nas je ljubav prema Crnoj Gori, državnosti i nezavisnosti objedinjavala i vezala. Nemoj da računaš da dijela Tvoje krivice nema u tom međusobnom razjedinjavanju.

Na kraju želim da Ti saopštim da mi ništa nije žao što sam uradio za Crnu Goru, žao mi je što sam malo uradio.

Vrlo rado bićeš pozvan u goste i nadam se uskoro.

Ćano, Moskva, 10. 11. 2000.

(nastaviće se)