PREDRAG SEKULIĆ: Kritičari su vidjeli samo erotiku

Svako nadje ono sto trazi – reagovao je političar Predrag Sekulić govoreći za portal Luča, odgovarajući na pitanje – da li je saglasan sa pojedinim ocjenama njegovog romana „Parenje labudova“, prema kojima je ova Sekulićeva proza „erotska pornografija“.

„Prva četiri romana su bili nešto kompleksniji (istina i Parenje labudova govori o Crnogorcima u Španskom gradjanskom ratu, ali moji kritičari su ga površno čitali i u njemu našli samo erotiku), ali u svijetu u kojem vladaju društvene mreže i lakoća negiranja svega, brzo sam izgubio želju da objašnjavam“, rekao je Sekulić.

Predrag Sekulić je crnogorski političar, sada već srednje generacije. Doktorirao je industrijski menadžment i uporedo sa političkom, ima i akademsku karijeru – predaje na Fakultetu za mediteranske i poslovne studije.

Kada se tome doda da je, prije ulaska u politiku, bio novinar Pobjede, da se bavi slikarstvom i da je do sada objavio pet romana: “Lap Top”, “Made in Yugoslavia”, “Francuski poljubac”, “Harem” i “Parenje labudova”, nameće se zaključak da mu za etiketu renesansnog čovjeka još samo nedostaju projekat perpetuum mobile i portret neke žene koja se čudno osmjehuje u pariškom Luvru.

Luča: Čini mi se da vaš izbor stila nije naročita zagonetka. U jednoj medijskoj preporuci pet najboljih knjiga, na prvom mjestu je Bludni sin, Čarlsa Bukovskog. Nije li to ipak malo prepotentno? Mislim… I ja volim da čitam političke tekstove Julie Bosman (New York Times), al’ ne pokušavam da nosim suknju?

Sekulić: Bukovski je interesantan zbog svoje sirovosti i načina na koji je živio … Rekao bih da je on jedan od univerzalnih pisaca koje je lako razumjeti, bez obzira na prostor ili vrijeme u kojem živite… Kao kada slušate Smak (R. M. Točak), Leb i sol ili Azru (Dž. Štulić)…

Luča: Da li činjenicu da je vaša knjiga “Parenje labudova”, svojevremeno, ulaskom u najširi izbor za Ninovu nagradu, svrstana u 170 najboljih romana napisanih na srpskom jeziku danas shvatate kao kompliment ili blam?

Sekulić: Made in Yugoslavija i Francuski poljubac (drugi i treći roman) su se 2002. i 2003. godine našli u stvarno užem (najužem) izboru za NIN-ovu nagradu… Tada je moj izdavač bio “krivac” za to što su se moji romani uopšte našli u takvom izboru, bez obzira što pišem na crnogorskom jeziku. Ali, ne mislim da to ima veze sa mojim imenom. Onog trenutka kada knjiga izađe iz štampe, pisac nije važan. Knjiga živi svoj život.

Luča: Da li ste repić, koji ste nosili do ulaska u politiku, u potpunosti “prerasli” i više i nemate potrebu za njim, ili vam treba još koja stepenica u partijskoj hijerarhiji da “osvojite” tu slobodu?

Sekulić: Nije to bio “repić” nego duga kosa uredno vezana u perčin. U više navrata sam u životu imao dugu kosu i nakon ulaska u politiku, ali mislim da su puno važnije političke ideje koje neko zastupa i način na koji to radi, nego kako izgeda. Uostalom, u mojim godinama (56) je uspjeh imati kosu. Istina, već su počele i prve sijede. Što se tiče partijske hijerarhije, puno je više slobode u DPS-u nego u svim drugim partijama u Crnoj Gori.

Predrag Sekulić kada je konzumacija duvana bila društveno prihvatljiva.

Luča: Kada ćete opet na vlast?

Sekulić: Brže nego bi to željele naše kolege iz sadašnje vlasti.