Društvo
NA DUBROVNIK SU JURIŠALI PLJAČKAŠI I POLUSVIJET: Vito je Dubrovniku posvetio svoju posljednju pjesmu

-
Politika4 days agoAlbanci i Bošnjaci mogu odlučiti i o nestanku Crne Gore
-
Svetosavska sekta4 days agoCrkva Srbije ne služi Bogu, nego mamonu
-
Društvo2 days agoĆirilica između fanatizma i istorije
-
Politika3 days agoA od kuma kineske supersonične rakete!
-
Ekonomija1 day agoMARTOVSKI SNIJEG NE MOŽE SAKRITI ISTINU: Kolašin je preživio sezonu zahvaljujući prirodi, ne državi
-
Politika11 hours ago„BIJELI“ DIO ISTISKUJE SPAJIĆA: Ivanović i Pejović preuzimaju PES?
-
Društvo1 day agoKrsto i Rako, dvije smrti i jedna vječna opomena Crnoj Gori
Obrad Pavlović
03.10.2021. at 21:25
Ne bet tuge, ali i ljudskog ponosa zbog čojskog obilježja velikog pjesnika, čija je patnja sa GOSPAROM GRADOM u suzi skrivenoj. Zamišljam kako bi Vitomir Nikolić opjevao onu noć na Belvederu, kad se čast i dostojanstvo Crne Gore branilo od uniformisane rulje, pijane od pobjedničke euforije.Pokušaću, ali znam sa mnogo manje pjesničke vještine, ali oprostiće mi Vito “Zbog svega što se zbilo uz veselu čašu!?
NOĆ NA BELVEDERU
Noć velikog sna od sna ukradena
kad u pohod krene šajkača s kokardom
čekasmo ih ko pastiri ovih surih stjena
čekasmo sa gorkom, obnovljenom nadom.
Probudilo se ono strašno pleme
usnulo pod lažima bratskog zagrljaja
i priče – da nas je pregazilo vrijeme
jer ne prihvatismo breme lažnog sjaja.
Još smo na Belvederu samo nas ne vide
svi koji bi slavili što nas nema više
koji se ni Boga ni ljudi ne stide
što se još u mišje rupe ne sakriše.
Hoće li bježati s onim što slećeše
ili zloput naći i brži i preči
da vratove lome ko što pređe bješe
nedostojni ni prezrive ošproštajn rječi.