NEBOJŠA REDŽIĆ ODUSTAO OD KANDIDATURE ZA GENERALNOG DIREKTORA RTCG: Ne želim da budem dekor

Iako se nezvanično najavljivalo da bi kandidat za generalnog direktora RTCG mogao biti i dugogodišnji novinar Nebojša Redžić, čini se da je ovaj doajen crnogorskog novinarstva odustao od kandidature. Njenov CV koga je juče objavio na Fejsbuk stranici, zaista je impresivan i djeluje neprikosnoveno, posebno u poređenju sa do sada prijavljenim kandidatima. Ipak, Redžić za naš portal kaže da nije predao dokumenta.

Pitali smo ga zašto?

-Razmišljao sam do posljednjeg trenutka. Smatrao sam da je konačno došlo vrijeme i za mene, budući da sam i ranije htio da se oprobam. Ali, imena članova Savjeta, kako ona ranija, tako i neka od ovih danas, novinaru profesionalcu ne daju nadu da će izbor biti pravedan i po standardima kakve bi morale da njeguju demokratske države. Ne želim da bilo kome budem dekor.

RTCG je moja matična kuća. Iako sa diplomom Pravnog fakulteta, u Radiju Crne Gore sam počeo karijeru novinara kao urednik prve studentske radio emisije 1986. godine. Potom sam primljen u stalni radni odnos, ali sam tu kuću napustio 15.septembra 1992. iz protesta zbog ratno-huškačke uređivačke politike Emila Labudovića i Božidara Čolovića. Šta mislite, da li me je neko nekada pitao hoću li da se vratim?

Šta je presudilo da se ne prijavite na konkurs?

-Informacije koje sam dobio danas od insajdera iz RTCG. Tužno je što se generalni direktor Javnog servisa uvijek bira u kabinetu nekog političara. Ranije je to bilo u Đukanovićevom, danas u Bečićevom.

Izbor prvog čovjeka RTCG je proizvod raznih kalkulacija i trulih kompromisa. Teško bih mogao da prihvatim činjenicu da – sve i da budem izabran – moram da prihvatim da mi sjutra, sa pozicija “srpskog sveta”, neko nametne urednika Kulturno-umjetničkog ili nekog sličnog programa koji će biti zadužen da prekraja istoriju. Ili da u informativi uljepšava stvarnost, kao što je to u mnogo navrata bio slučaj do sada. Za mene su profesija, standardi struke i istina – nešto sveto i nedodirljivo.

Šta mislite o kandidatima koji su se do sada prijavili?

-Ne bih komentarisao kandidate. Nikolu Markovića znam kao korektnog kolegu i ništa više od toga. Drugog kandidata, makar kada je medijska scena u pitanju, ne poznajem.

Ipak smatram da će se u posljednjem trenutku pojaviti neki kandidat koga javnost ne očekuje i koji će, na “iznenađenje” svih – biti izabran.

Vaša profesionalna biografija je prepuna značajnih i uticajnih medija za koje ste radili. Gdje Vam je bilo najbolje?

-U najljepšem sjećanju ostao mi je rad u Monitoru od 1991.-1997. Tu mi nije bilo najbolje, ali je bilo najljepše. Mislio sam tada da ću promijeniti svijet. Ako ništa drugo, dali smo ogroman doprinos emancipaciji Crne Gore i hodu ka njenoj nezavisnosti.

Izdvojio bih i boravak na Radio Brodu, projektu EU. Plovili smo međunarodnim vodama Jadrana i emitovali radijski program za područje ex YU, tada zahvaćeno ratom. Bio sam ponosan što sam na Brodu bio sa najboljim novinarima iz bivše Juge. Pa, šta više reći nego da su nam muzički urednici bili Darko Rundek iz Haustora i pok.Bodo Kovačević iz Indexa!

Šta je Vaša najveća greška u profesionalnoj karijeri?

-To je svakako prelazak iz Monitora u Vijesti 1997. godine. Prevarili su me dvostruko: prvo, kazali su da će Vijesti biti logičan nastavak projekta Monitora. To nije bilo istina. Izdržao sam pola godine i napustio. Ne bi u svemu bilo ničeg lošeg da me nijesu pokrali za vlasništvo u iznosu od 240.000 eura. Zahvljujući pasivnosti državnih organa, svih ovih godina vlasnici Vijesti zbog toga nijesu odgovarali! Niti sam novac dobio. Ali, neću se nikada pomiriti sa tim da je to završena priča.

Šta je sa Glasom Amerike?

-U Glasu Amerike sam bezmalo 22 godine. Trenutno je finansiranje za moje radno mjesto ukinuto, tako da ne radim već mjesec i po. Vidjećemo šta će se dešavati ubuduće. Očekujem da ću uskoro nastaviti da radim.

Hoćete li jednom ipak biti generalni direktor RTCG?

-Naredni mandat je moj, uz osmjeh konstatuje Redžić.

A.Đ.