Nešto tu ne štima

Piše: Nebojša Redžić

Ne volim kada za tekst koji pišem, moram konsultovati Google. Nekako se izgubim u moru svih tih ponuđenih podataka o onome što mi treba. Evo, trudim se da saznam nešto više o Miroslavu Pejoviću, direktoru MONSTAT-a i uporno mi se nudi tekst u kome piše da je izabran novembra 2021. godine „najduže do šest mjeseci“ na prijedlog ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića. Vele i da će na toj funkciji biti do imenovanja direktora te uprave „u skladu sa zakonom“.

Ono što mi nedostaje, jeste podatak da li je Pejović nakon šest mjeseci izabran, što bi se reklo, „za stalno“. Takođe, ne znam da li to što novi direktor treba da bude izabran „u skladu sa zakonom“ znači da Pejović na tih šest mjeseci nije izabran u skladu sa zakonom, a nije mi jasno ni sa kakvim motivima ga je predložio tadašnji ministar Spajić.

Tek, učestali napadi prosrpskih stranaka i dijela javnosti, te baražna paljba Vučićevih tabloida, Pinka i njegovih doživotnih analitičara na imaginarnog neprijatelja koji „krije“ rezultate popisa u Crnoj Gori, nekako mi ne idu ruku pod ruku sa podatkom da je na čelu MONSTAT-a Spajićev kadar. Ne idu mi, zapravo, sa bilo kojom činjenicom koju oni navode, pokušavajući da izvrše pritisak da na vidjelo što prije izađe ono što projektuju više od vijeka i po – da je Crna Gora većinski, postala velikosrpski plijen. Tačnije, da u njoj, po kazivanju onih koji su se popisali, živi makar 300 hiljada Srba.

I onda – kad već neće niko – uzme sebe braniti taj Pejović, pa se poziva na Zakon, pominje profesionalizam, čeka softver za provjeru „upravo tih“ podataka, pominje oktobar, pominje da ima fore do kraja godine i sve tako redom. Sad, je li nelogično da rezultati popisa ni devet mjeseci nakon njegovog održavanja nijesu objavljeni – jeste. Što vele, ni da smo Kina ne bi bilo ovako.

Ali, šta nije logično? Jao, pa da: danas su četiri godine od kada smo oslobođeni okova bivšeg režima. Stigla nam je tada nova većina, a na talasu promjena došao je i novi kadar MONSTAT-a. I ptice na grani znaju da je novu vlast instalirao zvanični Beograd, da su posao na terenu obavili BIA, crkva Srbije i njihove uslužne stranke u Crnoj Gori, te da ni Pejović nije mogao biti van te matrice. I onda isti oni koji su zajahali na talasu promjena, dignu dževu i larmu na svog čovjeka, na instituciju koju kontrolišu i na posao u koji su, dok je popis sprovođen, uložili silna sredstva i izvršili nečuven pritisak da Crnogorci postanu ono što nijesu.

Ajde što iz srca Beograda bruje iz svih oružja da tamo neki ljudi kriju rezultate jer im se ne sviđaju podaci o broju Srba, nego što takvu blastfemiju možemo čuti i u Podgorici. Pa, ljudi moji, ima li išta logičnije nego da su upravo pomenuti Pejović i upravo njegov kadar iz MONSTAT-a onako, neovlašćeno, van radnog vremena zavirili u podatke, načinili neki uzorak i shvatili o čemu se tu zaista radi. Pa da su vidjeli da je svaki drugi popisni listić popunio po neki novokomponovani Srbin, da su vidjeli da je njihovih više, da dominiraju…oni bi to slavodobitno već objelodanili, onako nezvanično doturili nekom srpskom portalu, pohvalili se u kafani ili na plaži.

Ali, avaj! Nešto tu ne štima, čim Beograd traži nove neprijatelje. Nešto tu ne ide po planu, jer srpske stranke ne bi bile ovako nervozne. Nešto tu škripi, jer starac Matija se ne osjeća dobro, a njegova projekcija izrečena 20. avgusta 1988. godine na trgu u Podgorici („Crnogorska nacija je rođena poslije mene i umrijeće prije mene“) nikako da se realizuje.

Crnogoraca je više. Barem za 10 – 15 odsto. I u tom podatku leži motiv za paniku ”srpskog sveta”. Ni najagresivnija ikada politika asimilacije, ni besprizorni atak na sve crnogorsko, ni institucionalna diskriminacija Crnogoraca (u Vladi Crne Gore nema nijednog Crnogorca!) – ništa iz čitavog arsenala pripremljenog za prevođenje Crnogoraca u Srbe, ni ovoga puta nije uspjelo. Moraće da se čeka neka nova prilika. Čvrsta neka sorta ti Crnogorci! Tvrd orah, voćka čudnovata.

Kako na oči Aci?

E sad, potpuno je druga stvar što se sa takvim rezultatima ne smije na oči Gospodaru. I što treba naći način, upotrijebiti sve metode varanja i falsifikovanja, pa ako treba – napraviti stariji i ljepši softver od ovog kojeg tražimo na tenderu, da dokažu nedokazivo: da Srba ima makar 35 odsto.

Jer, podjetimo se: tri godine je pripreman popis uz logistiku zvaničnog Beograda, maltene kao da se radilo o prvom bjelosvjetskom letu na Mars. Pripremala se čitava nauka o tome kako izbrisati Crnogorce, njihov jezik i crkvu. Odbili su metod po kome bi pitanja nacije, jezika i vjeroispovijesti na popisu bila anonimna. Onako kako to rade gotovo sve evropske države. Primijenili su tehnološki postupak koji je odavno napušten, jer je skup i podložan manipulacijama. Podatke su proglasili tajnim i odbili da očiste spiskove od višestruko upisanih osoba sa istim matičnim brojem, da otkriju nepostojeće osobe sa neispravnim matičnim brojem i strance koji su upisani kao crnogorski državljani. Dva dana prije završetka popisa, u pet crnogorskih opština otpustili su 80 odsto popisivača, a potom u ta dva dana popisali 40.000 ljudi, dok su u preostalih 20 opština za to vrijeme popisali 16.000 osoba!

Ove i mnoštvo drugih podataka iznio je u javnost Predrag Boljević, vještak za elektroniku i telekomunikacije, posljednji Mohikanac u borbi za pošten popis i ispravno prebrojavanje rezultata.

On tvrdi da je „jedina svrha softvera da ga poture kao kukavičje jaje i krucijalni dokaz tačnosti i objektivnosti prikupljenih podataka u namjeri da se prikazani rezultati pokažu kao mjera stanja nacije, jezika i crkve u Crnoj Gori“. On kaže da to predstavlja neoprostivu manipulaciju crnogorskim političkim bićem kroz formu statističkog iskaza. Podsjetio je da je angažovano 120 operatora da unose podatke sa popisa, umjesto da je primjenjena savremena OCR tehnologija mašinskog očitavanja zapisa. Posao koji se svuda u svijetu radi 48 sati, MONSTAT je radio skoro šest mjeseci, pojasnio je Boljević. I sve to „za tričavih 500.000 eura“, kazao je on.

Boljević se pribojava da Uprava za statistiku sve čini kako bi se „neznavena opozicija preveslala“, sa ciljem da se „ozakoni i promoviše bestijalna krađa koja se sprema“.  A sprema se krađa za koju „nijedan političar koji za sebe tvrdi da je Crnogorac i koji traži da ga Crnogorci glasaju – ne smije priznati rezultate koji će biti objavljeni.

Drugim riječima, svi kapaciteti srpskog sveta u narednom će periodu nesumnjivo biti iskorišteni u svrhu velike popisne prevare i namjere da se prikažu željeni rezultati po mjeri Beograda.

Sve spremno za lažiranje rezultata

Zamišljeni i željeni podaci o etničko – kulturološkim karakteristikama crnogorskog stanovništva zlorabe se u medijima i na društvenim mrežama od prvog dana kada je najavljen popis stanovništva. Dominiraju oni srpski, koji u proces izgradnje svog identiteta žele uključiti što više odrođenih, posrbljenih Crnogoraca. Interesantno je da stotine projekcija o nadmoći „srpske Crne Gore“ i „podaci iz pouzdanih izvora o najmanje 40% Srba“ nikada nijesu zasmetali Upravi za statistiku. No, jučerašnji o nadmoći Crnogoraca  – jesu.

Naime, juče se na Fejsbuku pojavio papir na kome, izraženo u procentima po opštinama, stoji da se na popisu 2023. godine 51,27% stanovnika Crne Gore izjasnilo kao Crnogorci, a 22,50% kao Srbi. I bio bi to samo još jedan spisak nečijih želja, da se ekspresno nije oglasio MONSTAT objavom da to „nije rezultat obrađenih podataka iz popisa i ne odražava istinito informisanje, već lične pretpostavke pojedinaca i grupa“. Naglasili su i da publikovanje rezultata popisa pripada – isključivo njima. Pa još da „svako javno iznošenje podataka iza kojih ne stoji zvanična statistika…urušava povjerenje u popisni proces“.

Zašto, dakle, povjerenje u izborni proces urušavaju samo podaci po kojima su Crnogorci ubjedljiva većina, a ne narušavaju ga projekcije raznih velikosrpskih krugova po kojima broj Srba iz dana u dan raste, vjerovatno je svima jasno. Od prvog dana popisnog procesa, Uprava za statistiku otvoreno se stavila u službu onih političkih i medijskih krugova u Crnoj Gori koji povećanje broja posrbljenih Crnogoraca poistovjećuju sa patriotizmom. Njihovi javni istupi i njihova retorika, nalik je svemu što produkuju srpske stranke, pa ne treba da čudi ni njihovo ćutanje onda kada zvanični Beograd pusti u javnost kanalizaciju iz raznih pinkova, hepija, ali i iz navodnih intelektualnih krugova u kojima je pitanje povećanja broja Srba u Crnoj Gori stavljeno u vrh prioriteta srpske državne politike. Gotovo da je u istoj ravni sa Rio Tintom, ako ne i ispred njega.

Zašto o svemu tome ćute opozicione stranke koje bi trebalo da zastupaju interese Crnogoraca, nećemo ovoga puta. Njih gotovo da ne zanimaju ova pitanja jer im je „politička korektnost“ toliko zamaglila vidike, a građanština toliko začepila usta, da će se oni po svoj prilici, lagano pomiriti sa bilo kakvim popisnim rezultatom, pa makar on bio očigledno lažiran.

Ono što je izvjesno i što ni ovdašnji velikosrbi više nijesu u stanju da sakriju, jeste da rezultati popisa nijesu u skladu sa očekivanjima srpskog sveta. Da jesu, bili bi odavno objavljeni. Sad, sprema li se u obradi krupno prekrajanje popisnih podataka i njihovo lažiranje, tek ćemo da vidimo. Ono što je nesporno jeste da su popisivači spremni na falsifikat. Ono što je izvjesno, jeste da bez lažiranja nema ni poželjnog rezultata po srpsku stvar. A ono u što nikako ne treba sumnjati jeste da Crnogorci neće mirno gledati na otvorenu krađu njihovog identiteta. Makar to bilo posljednje što će Crnogorci u ovom vijeku uraditi.