NOVAK ADŽIĆ: Umjesto nekrologa akademiku Jevremu Brkoviću

Posljednji pozdrav, dragom prijatelju, akademiku Jevremu Brkovicu, ideologu savremenog crnogorskog suverenizma i nacionalne slobode i emancipacije Crnogoraca, dosljednom borcu za pravo, čast, slobodu i nezavisnost Crne Gore i građanakog društva u njoj

Ne umijem, u ovim trenucima, duboko žalostan i potresen Tvojom smrću, napisati, šire, dragi i iskreni prijatelju, što mislim i osjećam. To ću uraditi nekom drugom prilikom, ne zamjeri mi, ali  je stara filozofema da mrtvi nijesu mrtvi, dok žive u sjećanju živih.

Tvoj odlazak za Crnu Goru, za mene i moju porodicu, u prijateljskom, istorijskom i životnom smislu je odjeknuo veoma tužno, žalosno i bolno.

Stalno smo bili u kominakaciji, do nekoliko dana pred Tvoju smrt, ali sada ističem da si Ti, dragi Jevreme, samo fizički, na žalost, otišao, ali vječno i duhovno živjećes sa svojim grandioznim djelom, s pravim Crnogorcima, dok Crna Gora traje. A biće Crna Gora vječna, jer si se i Ti cijelog života dosljedno borio i stradao za njenu vječnost.

Dragi Jevreme, umjesto nekologa za posljednje zbogom, opraštam se od Tebe, istinski heroju i jednim od glavnih vođa pokreta otpora zlu pogotovo od kraja osamdrsetih, te devedesetih godina XX vijeka sve do danas, a u znak sjećanja na tvoju časnu i dosljednu borbu za Crnu Goru, sa nekoliko Tvojih antologijskih i svevremenih stihova iz 1991 i 1992.

Kad je Crna Gora 1991. u ratnom zlu bila pod stegom velikosrpske okupacije, asimilacije i nove aneksije, dragi Jevreme, u otporu zlu i zločinima, a za spas Crne Gore Ti se borio viteški, martirijski i nepokolebljivo i stradao si zbog toga. Ti i Tvoja porodica. O tadašnjoj zloj sudbini Crne Gore govore najbolje Tvoji stihovi iz 1991. , koji glase:

“ZEMLJO UMRLOG GLASA I ČASTI, 

SIROTO, VARANA TRIPUT U STOLJEĆU, 

NIŽE OD TVOG PADA,

NE MOŽE SE PASTI,

ZIMOMORNA GORO, 

U TUĐEM PROLJEĆU”.

Kad je surovom velikosrpskom agresijom ubijana Bosna u ratu od 1992, godine, dragi Jevreme, Ti si, kad je opsadirano i ubijano Sarajevo, stao u odbranu Bosne i Sarajeva od ubica i agresora. Bio si u ratno vrijeme na strani žrtve protiv dželata, bio si i jesi počasni gradjanin Sarajeva, dao si otpor  protiv agresora na Bosnu i monstruoznih ubica Sarajeva. Pobunio si se, riječju i djelom, hrabro, mudro, dosljedno i prkosno tom velikom zločinu, o čemu govore i ovi Tvoji tadašnji, a epohalni stihovi, koji se nikada neće zaboraviti:

“NOĆI OKRVAVE DANE,

KRVAVA JUTRA SVIĆU,

ČUJES LI KRVAVI RADOVANE,

ĐE ĆE TI DUŠA KARADŽIĆU”.

Ove redove sam napisao u znak oproštaja, umjesto nekrologa, od višedecenijskog prijatelja do kraja odanog Crnoj Gori, akademika Jevrema Brkovića.

Počivaj u miru viteže crnogorski

Tebi i Tvom velikom djelu odani prijatelj i saborac,

Novak Adžić