ODLUKA PRIJESTONICE DA BUDE NEDVOSMISLENA I JASNA: “Pokoljenja djela sude, što je čije daju svjema”

Želimo apelovati da vaša odluka bude nedvosmislena i jasna jer je i vaša i naša obaveza postati dio istorije Crne Gore, koja neće tavoriti na prašnjavim policama arhiva, nego je naši potomci učiti u školama

Skupštine Prijestonice Cetinje sjutra će razmatrati Inicijativu za vraćanje Cetinjskog manastira Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi.

Ova inicijativa je ispravljanje istorijske nepravde koja je Crnoj Gori napravljena aneksijom od strane srbije 1918. godine.

2006. godine, kad je Crna Gora vratila svoju državnost, kao da je slučajno zaboravila da vrati i svoju Crnogorsku pravoslavnu crkvu, koja je 1918. podijelila sudbinu države. Danas, to nam se vratilo kao bumerang, i državi a i Cetinju.

Contra vim non valet ius – Pravo je nemoćno protiv sile.

Svjedoci smo demonstracije sile Srpske pravoslavne crkve petoga septembra na Cetinje. Iako smo jasno i glasno saopštili da ustoličenje poglavara srpske crkve u Cetinjskom Manastiru doživljavamo kao asimilatorski čin, helikopterski desant uz sveobuhvatnu pomoć državnih policijskih i parapolicijskih organa, oblake suzavca čiji se miris i danas osjeća, gumene metke, šok bombe, demonstrirana nam je paravojna moć SPC.

Montenegro International je 31.12.2020. godine, poslao inicijativu gradonačelniku Prijestonice, https://montenegrointernational.org/upucena-inicijativa-prijestonici-da-svestenstvo-srpske-pravoslavne-crkve-hitno-napusti-cetinjski-manastir/.

Poštovani odbornici Skupštine Prijestonice Cetinje:

Tada smo napisali:

“Svjedoci ste da aktuelna vlada Crne Gore, kroz niz neustavnih i zavjereničkih akcija, zbog kojih je NVO Montenegro International (MI) podnijela nekolike Ustavne žalbe kao i krivične prijave SDT-u, radi sve na asimilaciji Crnogoraca u srpski nacionalni korpus. Ta razbojnička agenda je svoju katarzu doživjela protivzakonitim usvajanjem izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti, u gluvo doba noći, od strane trenutne vladajuće većine. Po priznanju srpskog vladike Joanikija njihovi pravni stručnjaci, pravni savjetnici crkve su pisali te izmjene pod pažljivim svešteničkim nadzorom. Crna Gora je postala teokratska država u kojoj sveštenici, a uz to još sveštenici druge države, pišu zakone.

Bez obzira na takav sunovrat, sigurni smo da ste svjesni koliko je nepravedno i kako je sramno da decenijama unazad sveštenstvo i vjernici CPC obilježavaju najradosniji hrišćanski praznik po smrzlim cetinjskim ulicama i trgovima, improvizovanim kapelicama, kao prognanici i beskućnici – dok sveštenstvo SPC uživa raskoš i komociju toliko okupiranih hramova, a koji su izgrađeni na žrtvi i odricanju naših predaka i branjeni su njihovim životima. Mitropolija Crnogorsko Primorska koja je eparhija Srpske pravoslavne crkve stoluje čak i na Cetinju! Svoju je okupacionu bazu instalirala đe drugo nego pored moštiju Velikoga Svetoga Petra Cetinjskoga, pomiritelja i utemeljivača države Crne Gore.

Cetinje je čuvar i svjedok hiljadu godina istorije, četiri velike dinastije Vojisavljevića, Balšića, Crnojevića i Petrovića, Cetinje je grad heroj, Cetinje je prvo reklo jasno i glasno NE nadolazećem talasu velikosrpskog nacionalizma devedesetih godina. Cetinje je pjevalo: “Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”. Cetinje je začetnik vraćanja državnosti Crnoj Gori, na koju se čekalo od 1918. godine. Cetinje je ishodište svih crnogorskih stradanja, grad u kamenu u kojemu je skamenjena istorija Crne Gore.”

Podsjećamo:

1990. na Cetinje formiran je Odbor za vraćanje autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve.

1991. na Titov trg, danas Trg Kralja Nikole, naložen je badnjak Crnogorski sa Crnogorskim barjacima koji su ugledali viđelo dana, po prvi put od 1918. godine.

1993. na Cetinje je ustoličen Vladika Antonije, Crnogorska pravoslavna crkva je obnovljena, kako joj i pripada, kako su i vazda kroz istoriju birane Vladike – na zboru Crnogoraca.

Želimo apelovati da vaša odluka bude nedvosmislena i jasna jer je i vaša i naša obaveza postati dio istorije Crne Gore, koja neće tavoriti na prašnjavim policama arhiva, nego je naši potomci učiti u školama.

Ko ako ne Cetinje?

Đe ako ne na Cetinje?

“Pokoljenja djela sude, što je čije daju svjema”!

Montenegro International