PSIHOLOZI ODGOVARAJU: Kako se nositi s gubitkom najdražih u toku pandemije?

Pandemija korona virusa odnijela je preko tri miliona života širom svijeta. Zbog restriktivnih mjera u većini država drugačija su pravila oko sahrana, a promijenjeni su i običaji u slučaju smrti. Porodična okupljanja u mnogim slučajevima smanjena su na minimum zbog straha od zaraze, dok u nekim slučajevima članovi porodica preminulih koji žive u različitim državama ne mogu doći na sahranu.

U razgovoru za portal Luča, psihoterapeutkinje su saglasne sa saznanjem i činjenicom da je gubitak voljene osobe uvijek težak proces bez obrzira koji su razlozi i uzroci gubitka.

“Ne postoje riječi utjehe koje učine da bol prestane i da se ljutnja i strah, kao i tuga u duši patnika ne smjenjuju”, kazala je predsjednica Odbora za etička pitanja Udruženja sudskih vještaka Radmila Stupar Đurišić, u razgovoru za portal Luča.

Ona ističe da je, zbog ograničenja koje je donijela pandemija, jedan od važnih momenta – prisustvo i podrška patniku od strane prijatelja i šire rodbine – izostala, što umnogome komplikuje i usporava proces zaliječenja rana.

“Ono što možemo uraditi i što preporučujem je da koristimo video kanale komunikacije i da pozivamo jedni druge, jer dijeljenje emocija, odnosno njihovim otpuštanjem iz duše, sve biva lakše.

Smatram da ćete na taj način lakše podnijeti tugu, početi proces ponovnog građenja ideja i  životnih puteva koji uvijek, usljed gubitka, bivaju nevidljivi”, kaže Stupar Đurišić.

Naša sagovornica savjetujte patnike da jedu zdravo i da piju vodu.

“Iznenadili biste se kada bi zaista znali koliko patnik nije svjestan iscrpljenosti organizma od stresa uslijed gubitka”, objašnjava Radmila S. Đurišić.

Dodaje da se ispred djece ne prenaglašavaju emocionalna stanja, ali ni da se, ni u kom slučaju sakrivaju.

“Patnikovo pokazivanje emocija ispred djeteta daje mu važnu životnu lekciju. Važno je da emocije izlaze iz vas jer tako one pročiste dušu i nekada bude bolje. Ako ne izađu iz vas, postoji velika šansa da će tuga, ljutnja, strah, zabrinutost i apatija postati dugogodišnji pratilac.

Koliko god da je gubutak veliki, za djecu je vazno da ih naučimo da je potpuno u redu pokazivati emocije”, zaključuje predsjednica Odbora za etička pitanja Udruženja sudskih vještaka Radmila Stupar Đurišić.

Sa mišljenjem naše prve sagovornice saglasna je i specijalista psihologije i savjetnica u psihoterapiji Nađa Pekić, koja je kazala da je gubitak bliske osobe zbog korona virusa značajno stresan.

“Osim toga što je pojedinac emocionalno bio vezan za osobu koju je izgubio, veoma je važan segment tuge i to što taj gubitak je došao manje ili više neočekivano. Rutine koje nam inače pružaju utjehu u  periodu žalovanja  nijesu dostupne kao ranije zbog epidemioloških mjera.

Proces oporavka od gubitka drage osobe zavisi od jačine ličnosti, samog stava i doživljaja smrti, podrške okoline i sposobnosti prevazilaženja stresa”, ističe Pekić.

Kako kaže, tugovanje nije psihički poremećaj, ali donosi niz izmjena na psihičkom, emotivnom i  bihejvioralnom planu.

“Za to vrijeme uglavnom prolazimo kroz niz različitih faza, koje su fleksibilne i ne moraju da se odigravaju po predviđenom redoslijedu. Te faze se najčešće odvijaju po sljedećem redu:

• faza poricanja
• faza ljutnje
• faza depresije
• faza prihvatanja

Gubitak je individualni doživljaj i svako ima različit način žalovanja. Neko voli samoćom da to odboluje, neko voli ljude uz sebe”, naglašava Nađa Pekić, dodajući da je bitno je da se tuga ne potisne, jer je to ljekovita emocija kada se događa u adekvatnim momentima.

Takođe, mnogo segmenata ove epidemiloške situacije, konkretno u procesu tugovanja, utiče da bol boli još jače i da osobe koje tuguju proces oporavka traje duže.

Sa tim mišljenjem je saglasna i psihoterapeutkinja Darija Petović Bambur. Ona za naš portal dodaje i druge vrste stresova i pritisaka, od ekonomskih  do organizacionih u smislu izmijenjenog režima rada, školovanja, pa do toga da mnogi drugi, nama bliski ljudi, pate zbog svog gubitka.

” Tu govorimo i o nemogućnosti da posegnemo za onim aktivnostima koje bi nam, možda, pomogle da prođemo kroz taj proces tugovanja na koliko toliko lakši način. Onemogućeno nam je da budemo u fizičkom kontaktu sa ljudima čije bi prisustvo moglo da nam pruži dodatnu podršku”, kaže Petović Bambur.

Prema njenim riječima, ono što trenutno možemo uraditi jeste da dozvolite sebi da dođete u kontakt sa emocijama koje osjećate, a onda i da potražite podršku osoba od kojih je možete dobiti.

“Podrška može biti u vidu video poziva i/ili podrške, jer ako smo fizički distancirani ni u kom slučaju ne moramo biti socijalno udaljeni. Dodatna podrška može biti u vidu smanjenog kontakta sa ljudima iz šireg kruga ljudi, a povećan sa užim krugom osoba koje nam odgovaraju i sniziti očekivanja u odnosu na momenat šta smo u stanju da podnesemo u tom trenutku jer je potpuno u redu tugovati”, naglašava Darija Petović Bambur.

Za kraj dodaje da je potreban nježan pristup prema sebi i trenutnoj situaciji.