Raoniću, himnu gasi, Mandićevo uho spasi

Piše: Nebojša Redžić

Ima nečeg sadističkog u priznanju generalnog direktora RTCG Borisa Raonića da je razlog što je u TV prenosu utakmice Crna Gora – Island „iskidana“ crnogorska himna greška njegovog radnika. Naravno, nije suština u tome što je Raonić – prvi put od kada je dvostruko nezakoniti direktor – priznao grešku. Poenta je da on to ne bi učinio ni ovoga puta da nije činjenice što je pogriješila žena, radnik, Crnogorka. Nenamjerno, tvrde svi koji je poznaju i nema razloga da im se ne vjeruje. 

No, Raonić se, poput istoričara Rakovića koji laže čim zine, ovoga puta osjetio neprirodno ushićenim zbog proste činjenice da će „dežurnim kritičarima sa društvenih mreža“, kako ih je označio Šofro, ovoga puta isporučiti kompletnu istinu: žena, grešnica, „na društvenim mrežama se itekako predstavlja kao CG patriota, do nivoa da kači zelenaške zastave“! 

Raonić zna kako da udovolji Raju Mandiću

Od greške koju je priznao individualizujući krivicu, Raonić je veoma brzo prešao na teren gdje ga najviše svrbi. Zamislite ženu koja se predstavlja kao crnogorski patriota, a radi u Televiziji! O, zar se i to može u ovom vremenu nikogovića? Pa još kači zelenaške zastave! Malo je falilo da kaže kako zbog tog patriotizma i tih zastava nije obratila pažnju na regler za regulisanje tona na mikseti. Ženo, Crnogorko, kako si samo mogla da tako naljutiš svoje i ugasiš im himnu dok je „išao“ njen najljepši dio?

I baš zato što je u pitanju žena i baš zato što je Crnogorka koja, uzgred, voli zelenaše, još je u toku prenosa saopštena odluka: grešnica je suspendovana i protiv nje će biti vođen postupak za tešku povredu radne obaveze! 

Isto kao kada je ljetos, na Olimpijadi, na vaterpolo utakmici, suspendovan, kažnjen i protjeran onaj koji je odjednom ugasio dvije himne – Crne Gore i Hrvatske! Molim? Nije? A vidiš, ja sam mislio da su u čojskoj i sojskoj RTCG, pod vođstvom Raonića i Drljevića, stvari postavljene tako da su istina i pravičnost iznad svih ostalih vrlina. 

Dobro, hajde onda da vidimo zašto nije stradao onaj zbog koga su crnogorska i hrvatska himna u prenosu iz Pariza, bile na „mute“. I ko je, zapravo, taj što je, izlazeći u susret vojvodi čije hipersenzibilno ravnogorsko uho ne bi podnijelo da odjednom čuje himnu „Sekulinu“ i „Lijepu našu“, utulio obje?! Nije pronađen. Nije, vele, ni tražen. To je već bio djelić dobro osmišljenog scenarija gdje je kidanje himne, cijepanje zastava ili neustavni vapaj da srpski bude službeni jezik, nešto na što se Crna Gora već navikla. 

Ovoga puta – koliko god da je ugašena himna godila podjednako Mandićevom, Joanikijevom i Raonićevom senzibilitetu – sve se desilo slučajno, a krivac je brže-bolje pronađen. Za razliku od onoga što se desilo na Olimpijadi. 

Da se pitao Raonićev Javni servis 5. septembra bi se na Belvederu prolila krv

Uostalom, koga briga za tamo neku Olimpijadu kada je Raoniću prošlo i ono što je učinio 5. septembra 2021. godine u cik zore, kada je sa Belvedera izvijestio da je „pucano na policiju“. Ne znam ko je tada bio priseban i odlučio da se prema tim mrskim demonstrantima koji ne vole crkvu Srbije, ne ispale odmah topovska đulad i ne aktiviraju višecijevni raketni bacači. Jer, upravo je to bila Raonićeva namjera. Opskurna osoba koja je fakultet završila u 45. godini i ima tek nekoliko dana novinarskog staža ili nije znala, ili nije željela da zna, da je njegova tadašnja laž mogla da zapali Crnu Goru i uvede nas u građanski rat. Ali, njega nije briga za to. Baš kao što ni njega, ni Savjet RTCG koji otužno gura prst u oko zakonima i sudovima, ne zanima ništa što je normalno u civilizovanim i pravno uređenim državama. 

Od jutra do sjutra bi se mogle nabrajati gluposti, lapsusi i greške Raonićevih „vojnika“ sa sva tri programa Javnog servisa. Naravno, onih koji sa novinarstvom imaju veze taman koliko i njihov generalni direktor. Ne može da prođe ni 10 minuta da neko u programu ne „odvali padež“. Njima su na američkim izborima glasovi „elektronski“, dok su cijelom svijetu elektorski. Njima svakoga dana, taman kao da emituju program sa Ibarske magistrale, žena u programu kuva i pominje „grejno tijelo“. Ako je „grejno“, onda je telo. Na službenom jeziku, to bi tijelo moralo biti grijno. Jer se grijemo, a ne grejemo. Ali i grijna sezona, po „novinarima“ TVCG je – “grejna“. Ma, imaju oni sada i cijele emisije na čistoj ekavici, sa beogradskim slengom. Neka muzička, svakodnevno. A čak je u Ustavu 1992. godine koji su pisali velikosrbi, stajalo da se ovdje govori „srpski jezik ijekavskog izgovora“. To bi, prevashodno, moralo da važi za Javni servis. A ne važi. 

Baš kao što ni ostali ljudski, profesionalni, zakonski uzusi za čelnike ove kuće – ne važe. Ali, to je već stvar onih koji isporučuju rezultate u oblastima 23 i 24 nikad grđoj Evropskoj uniji. Koja o nezakonitostima u RTCG – mudro ćuti. Kako onda očekivati da Javni servis bude bolji od društva u kome djeluje?!