ZA MENTALNO ZDRAVLJE NEMA VAKCINE: Korona uzima danak, ne smijemo se prepustiti

Milena R. ima 76 godina, udovica je i živi sama. Ima tri sina i petoro unučadi školskog uzrasta. Do početka pandemije, njene dane su ispunjavale porodične posjete, ali kako je asmatičar i dijabetičar, porodica je čuva tako što je ne posjećuje.

“Brinu za mene, rizična sam, ali ću ovako umrijeti od samoće umjesto od korone”, kaže ona, otvarajući bolnu temu za portal Luča.

Starije osobe pandemija pogađa na mnogo načina

Identitet ne želi da otkrije, jer neće  da njena djeca pomisle da im prigovara. Jedna snaha je zdravstveni radnik, pa je posebno izložena i uporna da sačuva i nju i svoje roditelje.

“Ljetos su još i dolazili”, kaže Milena, “ali od kada je počela škola, gotovo da ih nisam vidjela”.

Rjeđe izlazi, pomalo šeta, nema puno prijatelja, a i oni sa kojima je u kontaktu izbjegavaju posjete.

Kaže da joj se čini da sve ovo traje vječno i da bi bolje bilo da nije ni dočekala ovo vrijeme. Ona je samo jedna iz brojne starije populacije koju pademija teško pogađa. Nove okolnosti pojačale su njihov strah, brigu i samoću.

Nije mnogo bolje ni kod mladih, čiji su se životi drastično promijenili. Dr Nebojša Kavarić navodi da je kod 58 % djece primjetno patološko ponašanje. Broj pacijenta u psihijatrijskom savjetovalištu značajno se uvećao.

Iz Sigurne ženske kuće za portal Luča kažu da je vrijeme pandemije COVID-a 19 donijelo porast broja prijavljenih slučajeva nasilja za 25% u odnosu na prethodnu godinu. Sklonište je u prvih 11 mjeseci bilo siguran dom za 74 osobe.

Nove oklonosti utiču na mentalno zdravlje

Dr Zorica Barac Otašević, neuropsihijatar, za portal Luča kaže da je pandemija koronavirusa za sve nas novo i sasvim nepoznato iskustvo i zato je važno da se ponašamo odgovorno. Okolnosti u kojima trenutno živimo itekako utiču i na naše mentalno zdravlje.

“Bez obzira što su  nam uslovi  života otežani možemo doprinijeti očuvanju svog mentalnog zdravlja, a prije svega da budemo informisani o situaciji sa virusom.”

dr Zorica Barac Otasevic: Svi su pogođeni, ima načina da se odbranimo

“Ukoliko nas medijske informacije oko koronavirusa uznemiravaju, dovoljno je ograničiti praćenje vijesti na dva puta dnevno, da čujemo nove informacije, da bismo se zaštitili od zaraze.

Slušajmo savjete i preporuke stručnih ljudi jer je njihovo mišljenje utemeljeno na činjenicama, odnosno na dosadašnjim spoznajama o ovom virusu.”

Dr Barac kaže da je važno da znamo da većina nas neće oboljeti, a većina oboljelih će ozdraviti.

“To ne znači da se možemo opustiti. I dalje treba da poštujemo uputstva nadležnih, budemo socijalno distancirani, nosimo maske i održavamo higijenu.

Održavajmo socijalne kontakte telefonom i putem društvenih mreža, jer socijalno distanciranje ne znači potpunu otuđenost od rodbine, prijatelja i okruženja u kojem živimo.

Elektronski uređaji nam omogućavaju, osim verbalnog i vizuelni kontakt,  pa je osećaj bliskosti jači. Barem jednom dnevno ostvarimo kontakt s našim bližnjima. U ovo vrijeme nam je potrebno zajedništvo više nego inače.”

Dr Barac Otašević preporučuje da stvorimo dnevnu rutinu i pokušamo napraviti dnevni plan.

“Dobro je ustati u isto vrijeme, doručkovati i krenuti s radom ako radimo od kuće. Budimo na raspolaganju školarcima ako im je potrebna pomoć oko online nastave. Pomozimo starijima, posebno ako živimo u zajednici. Planirajmo i organizujmo aktivnosti u svojoj  kući, kao što je gledanje serija, filmova, igranje društvenih igara, igrice na kompjuteru, čitanje knjiga, crtanje, sviranje, pjevanje…”

Strah je normalan, ako nas sputava treba potražiti pomoć

Očekujmo različite emocije straha i nesigurnosti koje se mogu javiti u ovakvim okolnostima.

“Važno je shvatiti da su povremena uznemirenost, osjećaj nesigurnosti, ljutnja, zbunjenost, normalne ljudske reakcije kada slušamo vijesti i razmišljamo o opasnostima koje se povezuju s koronavirusom. Strah ima zaštitnu ulogu. Pomaže nam da budemo oprezniji i štitimo svoje zdravlje. “

Međutim, ako je strah intenzivan, svakodnevno nas toliko preplavljuje da narušava naše funkcionisanje, radi se o poremećaju, a tada može da se zatražiti i stručna psihološka pomoć.

“Kod nekih osoba je toliko narušena biološka i hemijska ravnoteža u tijelu da samo psihološka pomoć nije dovoljna. Prisutni su neki od sljedećih simptoma: nesanica, zastrašujući snovi, osjećaj knedle u grlu, pritisak u grudima , stezanje u grlu i nemogućnost da udahnu, ubrzano disanje, lupanje srca, preznojavanje, drhtanje ruku ili cijelog tijela, napetost mišića, suva usta, ubrzan rad crijeva, potpuni gubitak  apetita, osjećaj tuge, beznađa, bespomoćnosti, osjećaj krivnje, bezvoljnost, stalni osjećaj umora i nedostatka energije i nemogućnost uživanja u stvarima koje su ih prije radovale,” objašnjava doktorka.

Strategije poput karantina, koje su neophodne kako bi se maksimalno umanjilo širenje virusa, mogu imati negativni psihološki uticaj, pa recimo, uzrokovati simptome posttraumatskog stresa, depresiju i nesanicu.

Gubitak posla i finansijske teškoće tokom globalne ekonomske krize povezuju se sa dugotrajnim propadanjem mentalnog zdravlja.

Na pitanje kome je posebno teško u novonastaloj situaciji dr Barac Otašević kaže:

“Posmatrajući porodicu, mislim podjednako svima. Roditeljima da obezbijede ekonomsko funkcionisanje porodice, da preusmjere aktivnosti djece i da ih rasporede u novoj organizaciji dana, a starijim sugradjanima, naravno zbog osjećaja izolovanosti, usamljenosti.”

Od početka pandemije 84 samoubistva 

Iz Uprave policije portalu Luča je saopšteno da su u periodu od 1. marta do 1. decembra 2020. godine evidentirana 84 samoubistva.

To jeste veći broj nego prošle godine, ali i inače, stopa samoubistava u Crnoj Gori, odnosno broj samoubistava na stotinu hiljada stanovnika je između 14 i 15, što je iznad evropskog prosjeka i godinama se nalazi na tom nivou.

Pored posljedica finansijske krize, mjere društvenog distanciranja i izolacije takođe su dovele do pogoršanja psihičkih tegoba, a porast broja samoubistava i pokušaja samoubistva tokom blokade zbog pandemije takođe može biti objašnjen obustavljanjem posjeta klinikama za psihološku ili psihijatrijsku terapiju.

“Kao i kod borbe protiv pandemije, solidarnost je ključ za sprječavanje suicida”, kazao je u direktor Svjetske zdravstvene organizacije Tedros Adhanom Gebrejesus, koji je ranije upozorio da je uticaj pandemije na mentalno zdravlje zabrinjavajući.

“Depresija je vodeći uzrok invaliditeta, broj depresivnih osoba raste posljednjih decenija, a još više kao rezultat pandemije i njenih posljedica” rekao je Klaudio Menkači, šef Odeljenja za mentalno zdravlje u bolnici Fatebenefrateli u Milanu.

Šta je ipak dobro?

Praznici su tu. Uvijek ih jedva čekamo, pa tako i ove godine, kada treba da ostanemo u kućama uz preporuku da ne ugostimo osobe van našeg domaćinstva.

“Poslije mnogo mjeseci izolacije, ekonomske neizvjesnosti  i umora od epidemije, sada su nam i više nego inače potrebni zagrljaji prijatelja i porodice, opuštanje i osjećaj sigurnosti koje nam pruža praznična toplina.

Pokloni i posebno pripremljen obrok, razmjenjivanje želja i nada u bolje sjutra – ne obaziru se na epidemiju i traže svoje zasluženo mesto u našim životima.

Kao i cijela godina, praznici će biti drugačiji od onoga što očekujemo, ali ne treba da odustajemo  od pravljena planova za budućnost  i od želja koje imamo”, preporuka je dr Zorice Barac Otašević

Kovid era izazov je za sve i neprestano moramo imati na umu da čuvajući sopstveno i zdravlje porodice, treba da damo sve od sebe da mentalno jači izađemo iz zdravstvene krize koja je podjednako pogodila cijeli svijet.

K.V.